Meni
Kategorije

Tekst objavio dana jul 26, 2015 u Društvo, Izdvojeno | 1 +

Milton Friedman: Prohibicija i droge

Milton Friedman: Prohibicija i droge

Objavljeno u Newsweeku, 1. maja 1972. 

„Vladavina suza je gotova.  Sirotinjski kvartovi će uskoro biti samo uspomena. Pretvorit ćemo naše tamnice u fabrike, a naše zatvore u skladišta. Ljudi će sada hodati uspravno, žene će imati osmijeh na licu, a djeca će se glasno smijati. U paklu će vječno ostati prazna mjesta“.

Ovako je Billy Sunday,  istaknuti evangelista i vodeći križar protiv „demonskog ruma“ (Demon Rum: epitet koji su koristili pobornici prohibicije kako bi u njoj saželi sve užase alkohola, op. aut), pozdravio nastupanje Prohibicije početkom 1920-tih. Sada znamo na kakvu tragediju su njegove nade bile osuđene. Novi zatvori su morali biti izgrađeni da prime sve kriminalce koje je iznjedrilo proglašenje konzumiranja alkohola zločinom protiv države. Prohibicija je potkopala poštivanje zakona, korumpirala je sluge zakona (državne službenike), stvorila dekadentnu moralnu klimu –  no nije uspjela zaustaviti konzumiranje alkohola.

Unatoč ovoj tragičnoj pouci iz prošlosti, mi smo, čini se, odlučni ponavljati istu grešku kada je u pitanju odnos prema drogama.

 

Etika i svrsishodnost

Na etičkoj osnovi, da li imamo pravo koristiti mašineriju vlade kako bismo spriječili pojedinca da postane alkoholičar ili ovisnik o drogama? Za djecu, skoro svako bi odgovorio da. Ali za odgovorne odrasle osobe, ja prvi, odgovorio bih ne. Razgovarati s potencijalnim ovisnikom, da. Upoznati ga s posljedicama, da. Moliti se za njega i s njim, da. Ali  vjerujem da nemamo pravo koristiti silu, direktno ili indirektno, kako bismo voljenog čovjeka spriječili da počini samoubistvo, a kamoli da ga spriječimo da pije alkohol ili konzumira opojna sredstva.

Spremno priznajem da su etička pitanja teška i da se ljudi dobre volje mogu ne složiti oko njih. Ipak, ne moramo riješiti etičko pitanje kako bismo se složili oko politike. Zabrana je isprobani lijek koji čini da stvar bude gora –  i za ovisnika i za nas ostale. Dakle, čak i ako trenutnu politiku smatrate etički opravdanom, sagledavanje njenih posljedica čini tu politiku potpuno nesuvislom.

Uzmite u obzir najprije ovisnike. Legalizacija droga bi mogla povećati njihov broj, ali nije izvjesno da bi se to i desilo. Zabranjeno voće je atraktivno, posebno mladim ljudima.  Još važnije, mnogi su ciljano pretvoreni u ovisnike od strane dilera, koji novim mušterijama prvih nekoliko doza često daju besplatno. Isplati im se to činiti jer, kad se jednom navuče, ovisnik postaje trajna zarobljena mušterija. Kada bi droge bile legalne i dostupne, svaki mogući profit od tako nehumanih aktivnosti bi nestao, s obzirom da bi ovisnik mogao kupovati od najjeftinijeg izvora.

Šta god da bi se desilo s ukupnim brojem ovisnika, pojedinačni ovisnik bi bio u daleko boljoj situaciji ukoliko bi droge bile legalne. Danas, droge su nevjerovatno skupe i krajnje neizvjesne u kvaliteti. Ovisnici su primorani da se povežu s kriminalcima kako bi došli do droga,  sami postaju kriminalci kako bi mogli finansirati svoju ovisnost i izlažu se konstantnoj opasnosti od smrti i bolesti.

Razmotrite test koji je pred nama. Ovdje je situacija kristano jasna. Šteta za nas koju uzrokuje ovisnost drugih javlja se gotovo u potpunosti zbog činjenice da su droge nelegalne. Američka advokatska komora procjenjuje da su ovisnici počinioci od jedne trećine do jedne polovine cjelokupnog uličnog kriminala u SAD-u. Legalizujte drogu, i ulični kriminal će opasti dramatično. Štaviše, dileri i ovisnici nisu jedini koji su u tome korumpirani. Neizbježno je da će neki slabo plaćeni policajci i državni službenici  – a i neki  dobro plaćeni također – vrlo lako podleći iskušenju da pokupe lak novac.

 

Zakon i red

Legalizacija droga bi istovremeno smanjila količinu kriminala i podigla kvalitet provedbe zakona. Možete li zamisliti ijednu drugu mjeru koja bi postigla  tako mnogo za promicanje zakona i reda?

Ali, možete reći, moramo li baš prihvatiti poraz? Zašto jednostavno ne bismo ukinuli promet drogama? Upravo ovdje je iskustvo Prohibicije najrelevantnije. Ne možemo okončati promet opojnih sredstava. Bili bismo smo možda u mogućnosti presjeći opijum iz Turske, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje opijumski mak raste. Uz francusku saradnju, možda bismo bili u mogućnosti učiniti Marsej nezdravim mjesto za proizvodnju heroina, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje se jednostavni proizvodni postupci bez problema mogu provesti. Dok su tolike sume novca uključene – a nužno moraju biti sve dok su droge nelegalne – doslovno je beznadežno očekivati da se okonča promet ili čak da se ozbiljnije smanje njegovi dometi. U slučaju droga, kao i u drugim područjima, uvjeravanja i primjer vjerovatno su daleko učinkovitiji od upotrebe sile radi oblikovanja drugih u skladu s našom slikom.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

1 Komentar

  1. Istrazivanja su pokazala i to da vecina onih koji droge probaju ne zavrsavaju kao ovisnici. Medutim, ovisnost se puno cesce razvija kod onih koji inace nemaju uspostavljene zdrave veze s drugim ljudima, znaci ljudi koji su pod stresom, u depresiji, koji pate od PTSP-a i slicno. Strucnjaci tako smatraju da je jako vazno boriti se protiv uzroka koji ljude vode u ovisnost.

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This