Meni
Kategorije

Tekst objavio dana nov 8, 2015 u Izdvojeno, Politika | 0 +

Deset mitova o Margaret Thatcher

Deset mitova o Margaret Thatcher

Ljevičarski komentatori čini se da koriste argumentum ad nauseam protiv rezultata Margaret Thatcher. To prije svega podrazumijeva beskrajno ponavljanje određenih tvrdnji, bez obzira koliko se argumenata nudi protiv njih, ili koliko puta je dokazano da su one lažne. U poslovnim novinama City AM, novinar Allister Heath pobio je neke od ovih navoda, ali to, naravno, nije spriječilo anti-Thatcher brigadu da ih i dalje ponavlja. Ovo je deset najčešćih tvrdnji koje ponavljaju, a koje nemaju nikakvog uporišta u činjenicama.

 

1. Ona je uništila britansku proizvodnu bazu

Ne! U trenutku kada je napustila mjesto premijera, ukupna proizvodnja bila je za 7.5% viša u odnosu na godinu kada je ušla u kabinet. Ono što jeste istina je da je udio proizvodnje u ukupnoj privredi opao u odnosu na prethodni period, ali samo zato što je u drugim sektorima, naročito u uslugama i finansijama, došlo do bržeg rasta kako se ekonomski sistem mijenjao. To se dogodilo i u drugim razvijenim ekonomijama gotovo u isto vrijeme, kao dio globalnog trenda. Istina je da su tri ključne britanske industrije – brodogradnja, čelik i ugalj, doživjeli enorman pad uslijed nemogućnosti da u tim područjima budu konkurentni s drugim zemljama, ali druge industrije, kao što je napredna proizvodnja, su proširene.

 

2. Uništila je moć sindikata da štite radnike

Njene reforme dale su veću moć članovima sindikata umjesto sindikalnim vođama. Prethodne konzervativne i laburističke vlade neuspješno su pokušavale da sindikate dovedu pod okrilje zakona. Rezultati koje su štrajkovi u Britaniji ostvarivali, najsnažniji u Evropi, nisu pomagali radnicima. Reforme Margaret Thatcher dale su članovima sindikata mogućnost da svoje vođe biraju tajnim glasanjem, kao i pravo da glasaju o pokretanju štrajka. To je rezultiralo daleko umjerenijim rukovodstvima sindikata i uveliko smanjenim industrijskim nemirima.

 

3. Smanjila je porez na dohodak tako da su bogati plaćali manje

Ona jeste izmijenila porez na dohodak, ali bogati ne samo da su plaćali više, nego su plaćali veći udio u ukupnim poreznim prihodima. Njena vlada je stalno spuštala najvišu poreznu stopu od 83% (ili 98% na dohodak od investicija) na u konačnici 40%, te smanjila osnovnu stopu na 25%. Niže porezne stope povećale su porezne prihode u odnosu na prethodne visoke, zahvaljujući činjenici da je poslovni sektor eksplodirao, a porezna osnovica proširena. Najbogatijih 10% koji su prethodno uplaćivali 35% ukupnog poreza na dohodak, svoje uplate su povisili na 48% (od tek nešto više do trećine na tek nešto manje od polovine ukupnog poreza na dohodak).

 

4. Ključne državne industrije pretvorila je u privatne monopole

Netačno! Njen program privatizacije pretvorio je bolne državne monopole u konkuretne i uspješne privatne firme. Njena Vlada preuzela je obavezu da nakon privatizacije izgradi konkurenciju, svim raspoloživim sredstvima. Tako se primjerice British Telecom morao suočiti s novim natjecateljem imena Mercury, a vremenom je i u ostalim sektorima sve više igrača ulazilo na tržište. Većina komunalija bila je pored nacionalne, izložena i svjetskoj konkurenciji. Važan ključ je bio odvojiti infrastrukturu iz ponude, tako da su se različite kompanije mogle natjecati da svoje usluge isporuče kroz cijevi ili kablove. Tamo gdje je to bilo nepraktično, dobavljači su morali davati konkuretne ponude kako bi dobili određenu franšizu na ograničeni vremenski period. Gubitaški državi monopoli zamijenjeni su konkuretnim i profitabilnim privatnim firmama.

 

5. Uništila je britansku industriju uglja

Britanska industrija uglja doživljavala je pad desetljećima. Mnogo više jama bilo je zatvoreno u vrijeme laburističke vlade Harolda Wilsona, nego u vrijeme one konzervativne Margaret Thatcher. Jedan od razloga bio je uspon nafte i plina te nuklearne energije kao čistijeg alternativnog izvora energije. Drugi razlog je bio pad industrije koje su zavisile od uglja. Domaćinstva su se prestajala grijati na ugalj, a plin iz Sjevernog mora zamijenio je ugljeni plin. Sve ovo je nemjerljivo smanjilo troškove koje je stvaralo subvencioniranje rudnika uglja, a višegodišnji štrajkovi rudara samo su dodatno ojačali argumente za alternativne energente.

 

6. Ona zapravo nije smanjila poreze

Kritičari ukazuju na blago povećanje poreznih uzimanja tokom 11 godina njene vladavine kao dokaza da su njeni poreski rezovi bili iluzorni. Bilo je incijalnih povećanja, naročito PDV-a, no tokom njene vladavine desila su se velika smanjenja poreza na dohodak i dobi, koja su generisal značajan eknomski rast. Nakon početnih godina bavljenja finansijskim neredom i inflacijom koji su bili ostavljeni, vlada je uzimala manje od BDP-a.

 

7. Ona je ukinula regulacije što je dovelo do današnje krize

Kao što Philip Booth s Instiuta za ekonomske poslove ističe:

„1980. nije bila godina finansijske deregulacije. Trgovina povlaštenim informacijama je učinjena nelegalnom. Industrija životnog osiguranja, koja je bila gotovo bez ikakvih regulacija više od 100 godina od 1870., je ponovo regulisana između 1980. i 1982. Osiguranje bankarskih depozita uvedeno je 1979. Prodaja investicionih i osiguravajućih usluga došla je pod zakonsku regulaciju od 1986. Nadalje, prva regulacija britanskog bankovnog kapitala desila se pod „Basel I“, koji je dogovoren dok je Thatcher bila premijerka.

The Big Bang“ jeste dozvolio većem broju firmi da trguju finansijskim instrumentima, ali u suštini su privatne regulacije zamijenjene javnom odgovornošću.

 

8. Počinila je ratni zločin davanjem naredbe za potapanje Belgrana

Velika Britanija je bila u stanju rata s Argentinom zbog nezakonitog zauzimanja Falklanda. Južni Atlantik bio je područje ratne zone u kojoj su neprijateljstva bila u toku. Zona isključenja od 200 milja nije ograničavala borbu unutar svojih granica. Neutralni brodovi su upozoreni da je izbjegavaju. Argentinski kruzer Belgrano nije bio neutralan brod i bio je na cik-cak kursu, te je predstavljao potencijalnu prijetnju za britanske vojne snage, tako da je potopljavanje bilo čin rata, onaj koji su i argentinski komandanti prihvatili kao legitiman.

 

9. Njena vlada je bila omražena u narodu

Vodila je konzervativce do tri pobjede zaredom, sve sa uvjerljivom većinom. Nije osvojila više od 50% glasova, što nijedna stranka nije uspjela još od Drugog svjetskog rata, ali je osvojila veći procenat glasova 1979. nego Tony Blair 1997., te više i u svoje kasnije dvije pobjede nego što je on imao. Njena vlada je razbila “poslijeratni konsenzus” koji je oblikovao Veliku Britaniju u decenijama poslije rata i čija su temeljna načela prihvatale sve velike stranke. Štaviše, upravo zbog ovog konsenzusa mnogi socijalisti su se nadali da on otvara prostor da njihova ideologija jednog dana potpuno zavlada Britanijom, ali je Thatcherina Vlada ubila tu nadu u Velikoj Britaniji i dala veliki doprinos da ona bude ubijena i širom svijeta. Ljevica joj ni danas ne može oprostiti što im je oduzela sanjanu budućnost.

 

10. Njeni rezovi su upropastili javne usluge

Zapravo, ukupna javna potrošnja je porasla za 17.6%. Međutim, s obzirom da je tokom njene vladavine ekonomija bilježila veliki rast, ukupni udio državne potrošnje u BDP-u je smanjen. Sa 45.1% koliko je iznosila kada je ušla u kabinet, spala je na 39.4% kada ga je napustila. Povećala je izdadtke za zdravstvo, obrazovanje i socijalnu pomoć, no manje u odnosu na rast privatnog sektora.

 

 

Izvor: adamsmith.org

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Donirajte za Liberalni Forum

0% funded
$
Select Payment Method Loading...
Personal Info

Donation Total: $5.00

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This