Kako je Trump okončao “kraj historije”

Piše: Danijal Hadžović

 

„Kraj historije“ jedna je od najpoznatijih, ali i najkontroverznijih krilatica epohe koju živimo. Na svjetsku scenu na velika vrata je ušla s istoimenim člankom iz 1989. američkog političkog filozofa Francisa Fukuyame, koji će je tri godine kasnije razviti u knjigu Kraj historije i posjlednji čovjek (1992). . U njoj Fukuyama tvrdi da je historija ideja okončana priznavanjem liberalne demokratije kao krajnjeg oblika vladavine čovjeka. Iako će se, mnogo godina kasnije, i sam odreći ove teze, činjenica je da je nakon rušenja Berlinskog zida u zapadnom svijetu postojao široki konsenzus oko temeljnih vrijednosti slobodnog društva, a svako ko je dovodio u pitanje stvari poput predstavničke demokratije, slobodne trgovine i slobodnog kretanja ljudi, tržišne ekonomije ili tolerancije prema manjinskim grupama, teško je mogao predstavljati ozbiljniji politički faktor u zemlji.

Politika je tako na kraju 20. stoljeća okrvavljenog ideološkim ratovima, gotovo preko noći postala jednolična, bezidejna i dosadna, razlike između glavnih stranaka tek simbolične, a strah od izbijanja nuklearnog rata zamijenile su teme o gej pravima i zaštiti životne sredine.

Ipak, globalni poredak etabliran nakon rušenja Berlinskog zida naročito je teške paljbe počeo trpiti od salonske ljevice, koja je nakon godina izolacije uslijed osramoćenosti zbog propasti socijalizma, svojih pet minuta ponovno dočekala sa Svjetskom ekonomskom krizom 2008. Liberalni kapitalizam i proces globalizacije prema njima je doveo do stravičnih nejednakosti u svijetu, prevlasti multinacionalnih korporacija i neviđenog izrabljivanja najugroženijih pojedinaca. Vodeći mislioci ljevice postali su svjetske intelektualne zvijezde s milionskim tiražima i golemim utjecajem, a alternativa dominantnom globalnom poretku tražila se u nekom novom socijalizmu 21. stoljeća, u koji bi lažnu nadu u praksi budili ekscentrični vladari poput Huge Chaveza.

Posljednjih dana svjedočimo definitivnom i dramatičnom urušavanju Fukuyaminog  „kraja historije“. No alternativa mu nije stigla ni u kakvoj formi „novog socijalizma“ čiji protagonisti na političkoj sceni uglavnom ostaju vanparlamentarni. Ona se pojavila u formi populističke i antiglobalističke desnice. Ona zapravo čak i ne predstavlja bilo kakvu klasičnu podjelu na ljevicu i desnicu, nego u prvom redu na otvoreno i zatvoreno društvo.

Trump kao trijumf zatvorenog društva

Donald Trump, novi predsjednik SAD-a sažeo je jednu stranu ove podjele uobičajenom konciznošću: „Amerikanizam, a ne globalizam bit će naš kredo“. Trumpova pobjeda tek je kulminacija mnogo šireg trenda rasta antiglobalističke populističke desnice širom zapadnog svijeta. Prethodila joj je odluka građana Velike Britanije da napuste Evropsku uniju. Glas za napuštanje najuspješnijeg svjetskog kluba slobodne trgovine osvojen je ciničnim udovoljavanjem uskogrudim instinktima, dijeleći najznačajnije stranke po sredini. Amerika i Britanija nisu usamljene. Širom Evrope političari koji imaju momentum su oni koji tvrde da je svijet postao gadno, prijeteće mjesto, da je globalizacija loša, da je slobodna trgovina loša, da su imigranti problem, a da rješenje problema leži u dizanju bedema i suverenoj nacionalnoj državi koja štiti nacionalne interese, od ekonomije do granica. Ovakve tvrdnje su pomogle u izboru ultrancionalističke vlade u Mađarskoj, a u Poljskoj vladu koja nudi Trumpov miks ksenofobije i zanemarivanja ustavnih normi. Populističke, autoritarne evropske stranke desnice danas uživaju podršku duplo veću od one koje su imali 2000. i nalaze se na čelu vlada ili u vladajućim koalicijma u devet država. Drugim riječima, antiglobalistička desnica počela je da pobjeđuje, dok svoju duhovnu energiju crpi u Moskvi.

Ulog je prevelik

 
Multilateralni sistem institucija, pravila i saveza, predvođen SAD podupire globalni prosperitet posljednjih sedam decenija. Omogućio je obnovu poslijeratne Evrope nakon Drugog svjetskog rata, poslije rušenja Berlinskog zida otrpatio je komunizam i uveo liberalnu demokratiju u države Istočne Evrope, a uključivanjem Kine i Indije u globalnu ekonomiju doveo i do najvećeg smanjenja siromaštva u historiji. Upravo su u tom pogledu opasne Trumpove najave tokom predizborne kampanje o povlačenju Amerike u izolacionizam i tvrdnje kako je NATO preskup i kako ne namjerava štiti suverenitet baltičkih država od Rusije. Ako bi SAD kao predvodnik demokratskog svijeta prestao štititi svoje saveznice koje od njihove podrške direktno zavise, svijet bi se našao pred ozbiljnim rizikom da ono što je decenijama u krvi i znoju građeno, zbog bezumnih političkih pogleda novog američkog predsjednika preko noći bude sahranjeno. Nije ni čudo što je Putin bio prvi državnik koji mu je čestitao pobjedu.

Evropska unija je također klimava: ako Francuska izabere nacionalstkinju Marin le Pen za predsjednika na izborima sljedeće godine, a zatim za Britanijom izađe iz EU, Unija bi mogla da propadne. Trump je isisao povjerenje iz globalnih institucija i zapadnih vrijednosti kao što njegovi kazini isisavaju novac iz džepova posjetilaca. S predsjednikom najveće svjetske ekonomije koji je najavio da će blokirati nove trgovinske dogovore, raskinuti postojeće, uvesti drakonske carine na uvozne proizvode, izaći iz Svjetske trgovinske organizacije ako mu ne bude po volji, ostaviti na cjedilu saveznike i Rusiji prepustiti da rješava probleme kriznih žarišta u svijetu, liberalni poredak uspostavljen nakon pada Berlinskog zida mogao bi se uskoro približiti svom kraju.

 

Otvoreno društvo je ugroženo

Trump ozbiljno prijeti da uruši uspostavljeni poredak multilateralnih institucija, slobodne trgovine, otvorenih granica i zajedničkih vrijednosti, a u tom poduhvatu mu neće biti problem naići na partnere širom svijeta. I upravo zbog toga vrijeme ja za daleko odlučniji otpor pristalica otvorenog društva koji su dozvolili da u proteklom periodu budu vođeni od beskrvnih birokrata i upadnu u ambis političke bezidejnosti i odustva energije. Suprotstavljanje graditeljima zidova zahtijevaće snažniju retoriku, hrabriju politiku i pametniju taktiku. Pristalice otvorenog društva moraju ponuditi jasniju i daleko srčaniju viziju zašto je NATO značajan za Ameriku, zašto je EU značajna za Evropu, kako slobodna trgovina i otvorenost prema stranom obogaćuju društva, zašto efektivna borba protiv terorizma zahtijeva kooperativnost i zašto je sa svim tim stvarima svijet daleko bolje mjesto od alternative koja mu se otvara.

Oni takođe moraju priznati gdje je neophodno raditi na popravljanju nedostataka globalizacije i prestati zanemarivati njene gubitnike. Trgovina stvara mnogo gubitnika, a brza imigracija može destabilizirati društva. No najbolji način da se riješe ti problem nije podizanje barijera već razvoj hrabre politike koja će sačuvati prednosti otvorenosti dok će ublažavati njene sporedne efekte. Dozvolimo slobodan protok investicija i dobara, ali ojačajmo socijalnu zaštitu i uvedimo programe prekvalifikacije i usavršavanja koja će ponuditi podršku  i nove šanse onima čiji su poslovi nestali. Da bismo omogućili lakše upravljanje tokovima imigracije investirajmo u javnu infrastrukturu, dozvolimo pravila koja će ograničiti velike talase u prilivu imigranata, osigurajmo imigrantima da rade i zahtijevajmo od njih da se integrišu u društvo i doprinesu mu ukoliko žele živjeti u njemu, ali ne zabranjujmo ljudima kretanje.

Zbog nemara i površnog pristupa problemima koji su se gomilali, kao rezultat smo dobili da građani za lidera slobodnog svijeta izaberu medijskog ekscentrika koji uz nebouzdanu mizoginiju, šovinizam i ksenofobiju za svaki veći problem nudi jednostavno i radikalno rješenje: izgradi zid i zatvori granicu, a iza njega stoje još desetine desnih antiglobalističkih političkih pokreta koji zadovoljno trljaju ruke na plimi uzdrmanosti globalnog poretka.

Ta plima nam donosi novu političku podjelu i najveći politički izazov s kojim se svijet suočava u posljednje dvije ipo decenije. Ona ne predstavlja podjelu na ljevicu i desnicu, nego na otvoreno i zatvoreno društvo, na pristalice slobodnog svijeta nasuprot graditelja zidova.

Pristalice prvog, bez obzira na sve međusobne razlike, morat će zapušiti noseve i zajedničkim snagama se suprotstaviti opasnosti koju sa sobom nosi antiglobalistička desnica.

Budućnost liberalnog svijeta zavisi od njihovog uspjeha.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *