Prije nekoliko dana Trumpova administracija iznijeli je prijedlog zakona kojim bi se stopa poreza na dobit u SAD-u smanjila na maksimalnih 15%, za razliku od sadašnje koja iznosi do čak 35% na federalnom nivou. Donosimo vam odlomak iz Trumpove knjige “Grat again”, u kojem je američki predsjednik iznio plan svoje porezne politike.
Piše: Donald Trump
Jedna stvar oko se svi slažu je da naš porezni sistem ne funkcionira. Sadašnji zakonik je lud. Savezni porezni zakonik ima 74.608 stranica. Niko ga doista ne može razumjeti, čak ni računovođe koji pokušavaju pomoći poreskim obveznicima da ispune svoje obrasce. Čitava industrija nastaje svake godine samo kako bi Amerikancima pomogla odgonetnuti koliko novca duguju državi.
Stvarnost je ta da postojeći porezni zakon uzima suviše novca od ljudi kojima je taj novac najpotrebniji, dok istodobno omogućuje drugima da pronađu način da umanje svoje porezno opterećenje. Demotivira najveće korporacije da reinvestiraju ovdje kod kuće dobit ostvarenu u inozemstvu te otežava rast malih poslovnih subjekata. Posve uništava radna mjesta umjesto da pomaže u njihovom stvaranju.
Jedan promišljeni porezni sistem rasteretio bi srednju klasu Amerikanaca omogućujući tim marljivim ljudima da zadrže više svog novca za sebe; također bi umanjio napetost koju porezni obveznici svake godine osjećaju, kao i frustraciju, pojednostavljivanjem čitavog poreznog zakonika. Novim bi pravilila rasla ekonomija i stvarala se radna mjesta te demotivirao bijeg korporacija u porezne oaze i Ameriku učinio konkurentnom u svijetu, a ne bi ništa pridodala bilo našem dugu ili deficitu.
Porezne reforme koje predlažem bave se svim tim problemima na način da pojednostave porezni zakonik svima. Moj cilj je izbaciti H&R Block, revizorsku kompaniju specijaliziranu za popunjavanje obrazaca za povrat poreza, iz igre.
Opisao sam ova rješenja u komentaru koji se našao u Wall Street Journal-u koncem septembra 2015. godine. „Porezna reforma za sigurnost i blagostanje“, glasio je naslov.
Napisao sam da je prioritet Sjedinjenih Državapružiti sigurnost svojim građanima. Ta sigurnost uključuje uklanjanje neizvjesnosti i nastojanje da se ekonomska budućnost zemlje osigura kroz sklapanje povoljnih poslova, pametnijih trgovinskih sporazuma i porezne politike koja rasterećuje srednju klasu i oslobađa sve mogućnosti privatnog sektora.
Moj pristup poreznoj politici nastoji učiniti samo ono što je potrebno. Za sve Amerikance, neizvjesnost i složenost poreznog zakonika napisanog radi zadovoljenja posebnih interesa i vrlo bogatih, bit će uklonjene, a jasna budućnost bit će dostupna svima.
Plan ima nekoliko ciljeva. Razjasnimo da ovaj splet politika cilja na uklanjanje odbitaka i rupa u zakonu dostupnih zasebnih interesnim skupinama i vrlo bogatima, kao i onih odbitaka koji će postati suvišni ili nepotrebni kada svaka osoba i preduzeće budu plaćali daleko niže porezne stope.
Napose predlažem okončanje sadašnjeg tretmana menadžerskih kompenzacija za fondove ograde od rizika (eng. Hedge) i špekulativnih partnerstava koja ne šire poslovanje i koja ne stvaraju nova radna mjesta.
Prvi cilj ovog plana bit će pružanje poreskih olakšica. Ako ste samac i zarađujete manje od 25.000 dolara ili u braku pa zarađujete 50.000 dolara, nećete morati platiti nikakav porez na dohodak. Ovo će momentalno ukloniti nekih gotovo 75 miliona kućanstava iz evidencije poreza na dohodak.
Drugo, porezni zakon bit će pojednostavljen. Umjesto brojnih poreznih razreda, pri čemu je svaki podložan svakovrsnim iznimkama, bit će samo četiri razreda: 0%, 10%, 20% i 25%. Ovaj će novi zakonik prestati diskriminisati brakove u kojima oba supružnika zarađuju i s njime će prestati vrijediti Alternativni minimalni iznos poreza, dok će istodobno uvesti najniže porezne stope od Drugog svjetskog rata. Nadalje, ovaj plan eliminira porez na nasljedstvo, time omogućavajući porodicama da u cjelosti zadrže ono što je zarađeno za života.
Predložene mjere dopustit će srednjoj klasi da zadrži većinu odbitaka koji danas vrijede za nju, dok će istodobno ukloniti mnoge odbitke za one vrlo bogate. S više novca u džepovima srednje klase, potrošačka će se aktivnost povećati, uštede za fakultetske školarine povećati, a lični dug umanjiti.
Treće, moramo stvoriti uslove da američka ekonomija raste. U proteklih sedam godina, naša ekonomija bila je potpuno zakočena. Rast bruto domaćeg proizvoda od manje od 2 posto je jadan. Trebamo pokrenuti proizvodnju, vratiti kući radna mjesta i olakšati ulaganje u Ameriku.
Ovaj plan navodi da preduzeće bilo koje veličine neće platiti više od 15 posto poreza na dohodak ostvaren poslovanjem. Ova niska stopa učinit će bijeg u porazne oaze nepotrebnim i učiniti Ameriku jednim od najkonkurentnijih tržišta na svijetu. Ovaj plan također zahtijeva od kompanija s izvezenim kapitalom da vrate taj novac natrag u Sjedinjene Države uz stopu repatrijacije od samo 10 posto. Trenutno, taj novac se ne vraća u zemlju zato što su ovdje porezi toliko visoki.
U konačnici ovaj plan također neće pridodati deficitu niti našem državnom dugu. Uz disciplinirano budžetsko upravljanje i eliminaciju traćenja sredstava, prevara i zloupotreba, ovaj plan omogućit će nam rebalans našeg budžeta, rast ekonomije do rekordnih stopa, uposliti nezaposlene radnike kod kuće i započeti s procesom smanjenja našeg duga. Uz skroman rast, ovaj plan će se provoditi nezavisno o tome koliko država bude ostvarivala poreznih prihoda. Ove promjene osigurat će snažan ekonomski rast i staviti ovu zemlju na putanju izvanrednog blagostanja.
Ova porezna politika stavlja ekonomsku dobrobit zemlje i njenih građana na prvo mjesto. Ovaj je plan hrabar, no ukorijenjen također u stvarnosti i zdravom razumu. Stvaranje uslova rasta ekonomije pružit će sigurnost koju trebamo i Americi vratiti njenu izvornu slavu.
Iako je moj novinski komentar napravio jasan sažetak ovog plana, valja istaknuti još neke važne tačke: kada je porez na dohodak prvi puta uveden, samo jedan posto Amerikanaca bio je podvrgnut ovoj vrsti poreza. Nikada nija bila namjera da se on ispostavlja većini Amerikanaca. Unutar ovog plana, porez na dohodak bit će eliminisan za oko 75 miliona kućanstava, kao i 42 miliona onih kućanstava koja sada moraju ispunjavati složene obrasce za povrat poreza na dohodak samo da bi shvatili da državi ne duguju ništa; novim će planom ona morati ispuniti samo jednu stranicu obrasca, što će im uštedjeti izgubljeno vrijeme, napetost, frustraciju – i više od 100 dolara, koliko ih priprema obrazaca za povrat poreza prosječno sada stoji. Više od 31 milion kućanstava također će koristiti pojednostavljeni obrazac – i zadržati gotovo 1000 dolara od novca koji su zaradili.
Veliko sniženje poreznih stopa učinit će dosta sadašnjih izuzeća i odbitaka – koji su jednim dijelom razlog što su porezni obrasci toliko komplicirani – nepotrebnima i suvišnima. Međutim, odbitci dobrotvornih priloga i na kamate na stambene kredite neće se dirati. Ovi su se odbitci pokazali vrlo uspješnim u postizanju svojih ciljeva – tj., u pomaganju karitativnih aktivnosti u Americi, kao i asistiranju Amerikancima da dođu u posjed vlastitih kuća. On također ukida i porez na nasljedstvo, zato što ste već zaradili taj novac i platiti porez na njega za života. Uštedjeli ste ga za svoju porodicu. Država je već uzela svoj komad pa nema više prava od njega uzimati.
Naš tekući porezni zakonik zapravo demotivira rast ekonomske aktivnosti te kažnjava uspjeh. Suviše kompanija od naših najpoznatijih robnih marki do inovativnih mladih kompanija, sele svoja sjedišta izvan zemlje, bilo izravno, ili kroz bijeg u porezne oaze. Prilikom spomenutog bijega, kompanija preseljava svoje zakonito sjedište u zemlju s nižim porezima te tamo plaća svoje poreze. To nije nezakonito ili nepošteno niti čak nepatriotski, to je samo ispravna poslovna logika. Bilo koji poslovni subjekt koji ne iskoristi snižavanje svojih poreza nije adekvatno upravljan. Demokrati žele ovaj bijeg u porezne oaze učiniti nezakonitim, no to neće funkcionisati. Koje god zakone oni budu donijeli, s doslovno milijardu dolara na kocki, korporacije će svejedno naći metode da ih zaobiđu. Daleko više smisla ima stvaranje okružja naklonjenog poslovanju.
Pod Ronaldom Reaganom imali smo najbolju stopu poreza na dobit preduzeća u industrijalizovanom svijetu. Sada imamo najgoru. Umjesto da sarađujemo s našim korporacijama na obnovi naše ekonomije i stvaramo milione radnih mjesta, praktički ih tjeramo na premještaj svog poslovnog prebivališta. Ovaj porezni plan srezao bi stopu poreza na dobit preduzeća na 15 posto – kako našim malim preduzećima, tako i samostalnim obrtnicima te velikim korporacijama. Prema nalazima Ekonomskog savjeta, američka mala preduzeća stvaraju 60 posto naših novih radnih mjesta. Međutim, kada se porezne olakšice i odbitci uzmu u obzir, većina malih preduzeća ustvari se oporezuje po daleko višoj stopi od velikih korporacija. Prema postojećem poreznom zakonu, obrtnici, honorarci, jednostavni oblici društava i obveznici s paušalno obračunatim porezom moraju plaćati daleko više stope poreza na lični dohodak. U stvarnosti, često ih oporezuju po duplo višoj stopi od one koje korporacije doista plaćaju. Uz činjenicu da internet mijenja strukturu poslovnog svijeta i potiče mlade kompanije, takvih nekonvencionalnih poslovnih subjekata više je nego ikad. Upravo ovdje se gradi naša ekonomska budućnost i tu je svaki dolar važan, a naš porezni zakon im otežava opstanak.
Sve dok se ove poslovne subjekte bude nepošteno oporezivalo pri stopama poreza na lični dohodak, oni će biti u nepovoljnom položaju. Pravi bi plan stvorio novu 15-postotnu stopu poreza na dobit preduzeća unutar poreznog zakonika za lični dohodak, koji bi poslovne subjekte značajno rasteretio i omogućio im uspjeh i rast.
Dok ovo čitate, američke korporacije raspolažu sa čak 2,5 biliona dolara u novcu koji leži u prekomorskim zemljama. Samo zamislite šta bi se dogodilo kada bi naše korporacije vratile taj novac kući. Koliko bi radnih mjesta stvorio? Trenutno, oni ga ne donose kući zato što je porezna stopa ovdje daleko viša od one koju plaćaju u drugim zemljama. Ključna komponenta ovog plana je jednokratna repatrijacija novčane imovine korporacija sada pohranjene u inozemstvu po 10-postotnoj poreznoj stopi. Unutar ovog plana, korporacije bi izvukle veliku korist vraćanjem tih 2,5 biliona dolara i angažiranjem tog kapitala – dok bi istovremeno ostvarivale korist od globalno konkurentne, netom snižene stope poreza na dobit preduzeća.
Najvažnije pitanje koje će svako postaviti jeste kojim ćete novcem finansirati taj prekrasan plan. Dobra vijest je da je neutralan po pitanju visine poreznih prihoda države – a to vrijedi za situciju prije nego ekonomski rast bude pokrenut ostavljanjem većeg dijela novca u vašem džepu i prije nego efekti stvaranja novih radnih mjesta budu polučili rezultate. Ovaj će se plan finansirati tako što će se umanjiti ili ukinuti većina odbitaka i rupa u zakonu koji omogućuju vrlo bogatima da plaćaju manje poreza, repatrijacijom novčane imovine korporacija držane u inozemstvu, prestankom tolerisanja korporacija da izbjegavaju plaćanje poreza na dohodak zarađen izvan ove zemlje i rezanjem, ili eliminiranjem onih rupa u zakonu o oporezivanju preduzeća, koja služe posebnim interesima – pored onih odbitaka koji postaju suvišni ili nepotrebni snižavanjem poreza na dobit preduzeća ili dohodak ostvaren poslovanjem. Neka razumna stopa odbitaka na otplatu kamata na kredit poslovnih subjekata također će se postupno uvoditi.
Konačno moramo umanjiti svo to traćenje sredstava. Na godišnjoj se osnovi troše milijarde i milijarde dolara i ispada da niko za to nije odgovoran. Svi političari u svakom izbornom ciklusu obećavaju da će umanjiti traćenje sredstava u javnoj potrošnji. Kada ste zadnji put čuli da država to zaista čini? Odgovorit ću na to: „Nikada!“ U poslovanju naučite da mala ušteda uskoro može postati velikom uštedom. Kada trošite vlastiti novac, učite kako eliminirati nepotrebno traćenje. Uštedite par milijardi tu par milijardi tamo i, dok se okrenete, dosta ste već obuzdali svoju potrošnju.
Traćenje sredstava nije teško uočiti. 2013. godine Walter Hickey iz Business Insidera prosijao je izvješća Glavnog inspektora za svako državno tijelo i prilično jednostavno ukazao na 15 milijardi dolara koje bi se vrlo brzo mogli uštedjeti od 42 milijarde dolara koje je Savezno ministarstvo obrazovanja proslijedilo fakultetima – a koja nemaju pravo na bilo kakva federalna sredstva – do 2,7 milijardi dolara koje je Savezno ministarstvo savezne skrbi jednostavno moglo uštedjeti revizijom veleprodajnih cijena po kojima se nabavljaju lijekovi na recept u sklopu programa Medicaid i Medicare.
2015. godine, udruga Građani protiv državnog traćenja novca izdali su svoje izvješće Prvoklasni rez, skrećući pažnju na to kako bi se 648 milijardi dolara moglo uštedjeti za 2016. godinu bez izazivanja bilo kakve štete. 9,6 milijardi dolara moglo bi se uštedjeti okončanjem Programa za ruralne komunalije, koji odobrava zajmove i daruje sredstva za razvoj komunalnih usluga u nerazvijenim dijelovima zemlje – u takvom jednom gradiću u Arkansasu, država je utrošila 5500 dolara po tamošnjem stanovniku, vaših poreznih dolara, kako bi osigurala pristup širokopojasnom internetu. Izvješće također ukazuje na trošak manjka nadzora nad različitim programima, primjećujući kako država vodi 6,5 miliona računa socijalne skrbi za ljude koji navodno imaju 112 godina ili više – iako postoji samo 35 poznati slučajeva da neko još živi u tako poznoj dobi. Također, dosta je ljudi procijenilo kako se više od 100 milijardi dolara trati kroz program Medicare.
Poenta je da tratimo milijarde dolara svake godine i da sljedeći predsjednik konačno mora učiniti nešto da bi takvu praksu prekinuo.
Vrijeme je da konačno svoj porezni sistem ažuriramo umanjivanjem opterećenja svim Amerikancima, pojednostavljenjem sistema za sve, donošenjem promišljenih mjera za velike korporacije i male poslovne subjekte te rezanjem milijardi dolara koje tratimo svake godine… potom, povrh svega toga, i vraćanjem radnih mjesta iz inozemstva kući, gdje ona doista i pripadaju.
