Meni
Kategorije

Tekst objavio dana jun 22, 2017 u Izdvojeno, Komentari | 0 +

Vi volite kapitalizam, a prezirete veliku državu. Ne vjerujete? Dokazat ću vam

Vi volite kapitalizam, a prezirete veliku državu. Ne vjerujete? Dokazat ću vam

Piše: Danijal Hadžović

Kada se spomene kapitalizam mnogi, pa možda i većina, vjerovatno će pomisliti na stvari poput izrabljivanja radnika, zagađivanja prirodne sredine, imperijalnih ratova, iskorištavanja jeftine radne snage u zemljama trećeg svijeta, ogromnih socijalnih razlika, itd…

Antikapitalističkoj propagandi se mora skinuti kapa da je uradila enorman posao u demonizaciji kapitalizma i nametanju onih loših primjera iz čovječanstva kao slike kompletnog sistema. Kako je to rekao nobelovac Milton Friedmana: „Sva sreća da je kapitalizam tako prokleti efikasan. Jer s obzirom koliki broj ljudi ga mrzi, u suprotnom bi davno bio izbrisan s lica zemlje“.

No, ako pokušate pogledati stvari iz drugog ugla shvatit ćete da vi zapravo volite kapitalizam. Ozbiljno vam kažem – volite ga.

 

Ne vjerujte mi? Onda razmislite o ovim stvarima

 

Tražite li stvari na Googleu?
Gledati li kablovsku televiziju?
Gledate li video klipove na YouTubeu? Filmove na Netflixu?

Kupujete li na Amazonu?
Plaćate li preko PayPala?

Pijete li Coca-Colu?
Nosite li Nike ili Adidas teninise?

Jesi li na Facebooku? Ili Instagramu? Tvitujete li?

 

Vjerojatno upotrebljavate mnoge, ako ne i sve, od ovih stvari, i vjerovatno ih volite. Moderni život se praktično ne može zamisliti bez njih.
Odukle su nam došle sve ove stvari i ko nam ih je omogućio? Inovatori i poduzetnici  s velikim idejama i slobodom da ih plasiraju na tržište. To je ono što se zove – kapitalizam.

No, iako mnogi od vas u praksi zapravo misle da bi vam država trebala pružati veću sigurnost i rješavati probleme, vi zapravo i ne volite veliku državu s prevelikim ovlastima. Ne vjeujete? Sada razmotrite neke druge stvari koje također nerijetko činite:

 

Jeste li ikad čekali u redu za vađenje dokumenata i suočavali se s neljubaznošću teta za šalterom?

Čekali na graničnom prelazu?

Prošli kroz sigurni sistem na aerodromu?

Ispunjavali poresku karticu?

Beskonačno čekali na red za pregled u državnoj bolnici?

Vozili u smrdljivim vozilima i suočavali s neljubaznim revizorima u javnom gradskom prevozu?

 

Jesu li vam ova iskustva bila ugodna? Šta razlikuje gornje od potonjih primjera?

Jeste li se ikad zapitali primjerice zašto državne zgrade su redom oronulih fasada, prljave i zapuštene, a privatne zgrade ili kuće čiste, uredne i s održavanim fasadama? Razlog je što potonje nemaju  veze s državnom.

A jedna je država. Zakone i propise koje u ime države donose političari nameću se silom i postaju obaveza za cijelo društvo da ih slijedi. Privatne firme i pojedinci na tržištu ukoliko žele opstati moraju vam ponuditi proizvod i uslugu za koje ćete biti spremni izdvojiti novac. Drugim riječima, moraju ispunjavati vaše potrebe. Što većem broju ljudi ispune njihove potrebe, to će im biti i veći profit. Ko ne odgovori ovom zadatku, propada.

Stoga, u uspješnom i zdravom društvu svrha države ne bi trebala da bude upravljanje ekonomijom i bavljenje proizvodnjom. Još jednom na trenutak pomislite samo na sve te usluge koje vas država primorava da koristite pa se zapitajte želite li još takvih stvari od države? Vrlo vjerovatno ne. Vjerovatno smatrate da i trenutni poslovi kroz koje morate prolaziti s državom su mučni, spori i loši. Možda shvatate da i nema potrebe da se država bavi bilo čim od onih poslova koje bi vam mogao pružiti privatni sektor. To je zato što vam pojedinci motivirani profitom  moraju pružiti kvalitetne usluge kako bi zadovoljili vaše želje. Da li ćete davati svoj novac firmi koja ne ispunjava vaša očekivanja ili ćete otići kod konkurencije? Čovjek na državnom šalteru ne mora zadovoljavati bilo koga. Niste u mogućnosti otići u drugu poreznu upravu ili u alternativnoj općini izvaditi dokumenta.

Možete li zamisliti da je Steve Jobs mora tražiti odobrenje vlade za svaki novi dizajn iPhonea? Da li bi ikad uspio stići do iPhonea 3g?

Pogledajte Uber. Vjerovatno znate šta je, iako ga u BiH još nemamo. U našoj zemlji taksisti su prijetili da će, ako treba i nasiljem spriječiti pojavu novog i modernijeg načina prevoza, dok upravo ovih dana u Hrvatskoj traju veliki protesti taksista protiv Ubera. Na Balkanu se, nažalost, ljudi još uvijek bore protiv „parnih mašina“, no u uređenim zemljama Uber je već odavno realnost. Šta im je on donio? Prije samo nekoliko godina, pozivanje privatnog vozača da stigne za nekoliko minuta, koji bi vas odveo tamo gdje želite ići, bila je izuzetno skupa usluga dostupna samo najbogatijim. No, sada, zahvaljujući kapitalizmu, privatne vožnje su pristupačna i jeftina opcija za obične ljude širom svijeta. Vjerovatno vas je nekada na ulici zatekla iznenadna žestoka kiša. Tražili ste taksi, kao i još hiljade ljudi u gradu. I dok ste stajali na kiši pored vas su prolazila već zauzeta taksi vozila kojima ste uzaludno mahali. Znate li kako je Uber ovaj problem riješio? Podigao je cijene za vrijeme kiše kako bi potaknuli više vozača u Uberu da dođu do ceste. Naći Uber dok pada kiša – nikakav problem!

Država to nikada nije mogla izmisliti. Šta bi državnog službenika motiviralo da se bavi takvim stvarima? Kako bi on znao da želimo usluge kao što je Uber? I da je znao, odakle bi mogao dobiti sredstva za jedan takav projekt? Da li bi mu ostale državne birokrate dale novac za to? I kada bi ga dobio, zašto bi on imao ličnu motivaciju da ulaže svoj rad i trud u razvoj nečega takvog ukoliko to ne bi mogao naplatiti?

Stvari poput Ubera, Google ili desetina programa na kablovskoj televiziji imamo zahvaljujući kapitalizmu. Upravo motiv profita, mogućnost da se postane bogat, uspješan i slavan ono što je motiviše pojedince da ulaze u goleme poduzetničke rizike i u konačnici nam podare sve te stvari koje život čine lakšim.

Cinici bi na ovo mogli reći da pripisivati zasluge za ove stvari kapitalizmu je kao hvaliti feudalizam zbog nastanka kompasa. No, proste činjenice i zdrav razum ih demantuju. Era inovativnosti, rapidnog ekonomskog i tehnološkog napretka započinje upravo s uvođenjem modernog kapitalističkog načina proizvodnje. Ili kako je i sam Karl Marx u svom Komunističkom manifestu iz 1858. napisao: „Buržoazija je u svojoj jedva stogodišnjoj klasnoj vladavini stvorila masovnije ikolosalnije proizvodne snage nego sve prošle generacije zajedno.“

Ukratko, gotovo svi proizvodi koje koristite rezultat su sistemskih preduslova za rad i inovativnost koje stvara kapitalizam; stvari koje radite s državom uglavnom su vam mučne i ponižavajuće.

Naravno, za uspješno funkcionisanje društva treba nam ijedno i drugo. No, ovo potonje da bude što manje, što transparentnije i postavi što kvalitetniji mogući okvir u kojem će ljudska inovativnost i poduzetnost moći doći do punog izražaja.

Znači, volite kapitalizam? Naravno da volite. Samo toga trebate postati svjesni i uočiti njegove blagodati.

O autoru
Danijal Hadžović Liberal, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This