U Njemačkoj se uskoro održavaju parlamentarni izbori. Ankete daju prednost stranci Angele Merkel (oko 40%). Iako se političke preferencije ne mogu uvijek objasniti ekonomskim rezultatima, gospodarstvo bi u ovom slučaju moglo biti presudno.
Prema podacima Saveznog statističkog ureda Destatis, Njemačka je u svibnju 2017. zabilježila rekordno nisku nezaposlenost. Sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti iznosila je tek 3,9%. To je isto kao mjesec dana ranije; na slici je usporedba sa SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom.
Izvor: Eurostat, Destatis, Ured za statistiku rada (2017)
Radi se o najnižoj stopi nezaposlenosti zabilježenoj od kraja 1980., dakle u 36 godina. Istovremeno, stopa nezaposlenosti mladih (koja je uvijek malo veća od ukupne) nalazi se na samo 6,7%. U odnosu na svibanj 2016., stopa nezaposlenosti je pala za 7,8%, dok je stopa zaposlenosti porasla za 1,3%. (Razlike stopa ne govore mnogo jer je osnovica zaposlenosti veća, bitan je različit smjer).
SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlje koje imaju fleksibilnija tržišta rada od Njemačke, također imaju padajuću stopu nezaposlenosti. Ipak, teško im je sustići Njemačku. Stopa nezaposlenosti u SAD-u se kreće oko također niskih 4,4%. Nižom stopom nezaposlenosti od Njemačke, u SAD-u se mogu pohvaliti samo najuspješnije savezne države North Dakota, Colorado, Hawaii, Nebraska i Idaho (svi sa stopama ispod 3%; stopa je najviša na Alasci, 7%). No, ako se nezaposlenost gleda po državama i regijama, onda se savezne države SAD-a trebaju natjecati s pojedinim njemačkim saveznim zemljama i regijama, pogotovo s juga. U Gornjoj Bavarskoj (predjel oko Minhena) nezaposlenosti gotovo da i nema. A regija je tek 300-injak kilometara udaljena od Bregane. Slično vrijedi i za nama bliža područja u Austriji oko Salzburga i Innsbrucka.
Zanimljivo da je unutar EU prema kriteriju stope nezaposlenosti u svibnju 2017. Njemačkoj najbliža jedna postkomunistička država – Češka – sa stopom nezaposlenosti od 4,1%.
Rezultati nisu slučajni. O uzrocima se vode velike rasprave, ali jedan sigurno leži u reformiranom tržištu rada. Daniel Hinšt će uskoro na Labu predstaviti Hartzovu reformu tržišta rada koja je uvela fleksibilnost u određivanju radnog vremena i plaća, uz kontrolu socijalnih naknada. Drugo, nadaleko je poznat dualni sustav obrazovanja koji pruža priliku za praktično studiranje (takav sustav je zbog njemačke sudetske tradicije naslijedila i Češka). Treće, u Njemačkoj je još od Ludwiga Erhardta (poslijeratni ministar gospodarstva i kancelar 1963.-1966.) prisutno ordoliberalno naslijeđe ekonomskog modela s naglaskom na poticanje tržišne konkurencije u okvirima čvrstih i jasnih institucionalnih pravila (inicijalno se taj sustav nazivao neoliberalizam, ali je pojam u međuvremenu toliko neprecizno korišten da je izgubio značenje). Ne smiju se zanemariti ni visoki standardi kvalitete, umješnost u upravljanju i razvoju talenata, jaki poslovni menadžment i razvijena organizacijska kultura u poslovanju.
Brzina tehnološkog napretka, koja je u Njemačkoj izuzetna, tek je rezultat takvih fundamentalnih utjecaja. Tehnologiju izmišljaju, proizvode i implementiraju ljudi. A kretanje stope nezaposlenosti u toj zemlji pokazuje da (novi) strojevi ne istiskuju ljude. Kao i u većem dijelu moderne povijesti, kapital i rad se razvijaju ruku pod ruku.
