Meni
Kategorije

Tekst objavio dana okt 1, 2017 u Društvo, Komentari | 0 +

Zašto je BiH potreban liberalizam, a ne socijaldemokratija?

Zašto je BiH potreban liberalizam, a ne socijaldemokratija?

Piše: Danijal Hadžović

U srijedu sam u Tuzli zajedno sa Damirom Arsenijevićem, Dženetom Omerdić i Admirom Čavalićem učestvovao u debati na temu “Socijaldemokratija ili liberalizma: U kojoj ideji je spas za BiH”, koju je organizovao naš Liberalni forum. Iako, naravno, jedna debata (koja je trajala gotovo tri sata), nema kapacitet ponuditi odgovore na sva pitanja o optimalnom društveno-ekonomskom modelu i politikama koje su najadekvatnije da iz sadašnjeg stanja bijede, beznađa i siromaštva, BiH pretvorimo u naprednu i uređenu zemlju, ona je svakako za bh. društvo prijeko potreban dašak razmatranja različitih idejnih koncepata i mogućnosti kako da organizujemo naše društvo. O ovakvim temama i ovakvim stvarima se u Bosni i Hercegovini rijetko ili gotovo uopšte ne govori. Sukobi sljedbenika različitih političkih i društvenih filozofija više se svode na sukobe bazirane na kulturološkim i historijskim odrednicima te ličnim animozitetima, nego na sukobljavanje različitih i konciznih političkih programa i vizija. Stoga će Liberalni forum i u budućnosti, pored zagovaranja i širenja liberalne ideje u BiH, i na širem društvenom planu nastaviti zagovarati formiranje jasnih i definisanih ideoloških pozicija i vizija za BiH.

S tim u vezi za debatu smo odabrali temu odnosa socijaldemokratije i liberalizma. Socijaldemokratija u BiH ljude generalno asocira na pozitivne tekovine iz bivše Jugoslavije i vrijednosti poput tolerancije, multikulturalnosti, suživota i socijalne pravde, te se od mnogih pojedinaca nerijetko titulira “jedinom šansom za BiH” (iako to rezultati socijaldemokratskih stranaka u praksi baš i ne pokazuju”). Liberalizam s druge strane, uz činjenicu da na našoj političkoj sceni ne postoji niti jedna snažna partija koja slijedi tu ideju, se u BiH doživljava krajnje nejasno i često kontradiktorno. U onom pozitivnijem smislu budi asocijacije na ljudske slobode i općenito progresivne tekovine. U onom negativnijem, liberalizam se povezuje sa čitavim nizom loših pojava, od navodnog društvenog razvrata i nemorala, preko zapadnog imperijalizma, kriminalne privatizacije do socijalne nepravde. Stoga i Liberalni forum jednim od svojih najvećih izazova smatra približavanje liberalne ideje građanima BiH i edukaciju o njenim osnovnim principima.

Zbog ograničenog prostora koji jedan tekst može da podnese, u ovom eseju neću detaljno elaborirati sva spomenuta pitanja. Umjesto toga, sažet ću svoje izlaganje iz Tuzle zašto mislim da bi u ovom trenutku liberalizam bio bolje rješenje za BiH od socijaldemokratije.

Prije svega treba imati na umu da su i liberalizam i socijaldemokratija čeda prosvjetiteljstva. Liberalizam stariji, socijaldemokratija mlađa i nastala kao ogranak velikog socijalističkog pogleda i reakcija na devetnaestovjekovni liberalizam, prije svega u ekonomskoj sferi. Ipak, i jedna i druga ideja su prošle veliki razvojni put te između njih ne postoji onoliki ponor kao u počecima. Danas u Bosni i Hercegovini kojom dominiraju etnonacionalističke politike i društveni narativi, postoje mnoge zajedničke vrijednosti koje liberali i socijaldemokrati dijele. To u prvom redu podrazumijeva vrijednosti tolerancije, suživota, progresivnih tekovina, individualnih sloboda i građanskog društva. U pogledu tih pitanja sa socijaldemokratima trebamo otvoreno sarađivati i poticati svaki pozitivan društveni trend koji zagovaraju.

Međutim, postoje i pitanja oko kojih socijaldemokrati i liberali imaju vrlo različite pogleda, a ta pitanja se tiču prije svega ekonomije i optimalne veličine i uloge države u društvu. Ukratko, liberali žele vidjeti državu kao neku vrstu noćnog čuvara, koji popravlja kvar ili pazi da vas neko ne opljačka, ali posao mu je u suštini samo da nadgleda i interveniše samo onda kada je nužno. Liberalna džrava pušta svoje građane da žive onako kako žele i interveniše samo onda kada je nekom ozbiljno narušena njegova sloboda, život ili sigurnost. U tom smislu liberali optimalan sistem za ostvarenje ovog načela vide u slobodnoj tržišnoj ekonomiji, gdje država postavlja jasna pravila igre, ali interveniše samo kada su ta pravila narušena. Socijaldemokrati idu korak dalje od toga, ili više koraka, i u njihovoj viziji država bi trebala igrati ulogu neke vrste “brižljive majke” koja o svojim građanima brine od kolijevke do groba. U tom smislu socijaldemokrati se ne mire tek tako s rezultatima koji nastaju kao posljedica slobodne interakcije građana unutar pravila koje liberalna država postavlja, nego žele itekako utjecati i na krajnji ishod tih odnosa, prvenstveno u pogledu “peglanja” socijalnih razlika.

No, za državu kakva je Bosna i Hercegovina, ja sam uvjeren da socijaldemokratski model ne nudi rješenje. Liberalizam s druge strane može ponuditi spas. Ovdje ću vam navesti tri argumenta protiv socijaldemokratije i samo jedan u prilog liberalizma.

1. Socijaldemokratija je skupa: Da biste imali socijaldemokratsko društvo i obezbijedili sve te silne socijalne usluge koje obećava, vi morate imati veliku državu koja jako puno troši, puno reguliše i mnogo kontroliše. Takva država, koja je spremna žrtvovati dobar dio slobode radi sigurnosti, preuzima dobar dio aktivnosti umjesto tržišta na sebe. Takva velika država potom veliku moć skoncetriše u rukama političara i otvora širom vrata, posebno u jednom neprosvijećenom društvu, za opasnost stvaranja svemoćne političke kaste koja umjesto sluge građana, što joj treba biti prvenstvena uloga, se pretvara u gospodara nad životima i sudbinama ljudi. Također, ne treba smetnuti s uma da socijaldemokratska država zahtijeva velike troškove. Da bi finansirala sve te vrste usluga kojima teži, ona nužno zahtijeva velike poreze i masovnu redistribuciju društvenog bogatstva. Ako želite socijaldemokratiju, morate biti svjesni da što ste uspješniji, veći dio vašeg bogatstva i zarade će morati otići u državnu kasu. No visokih nameta neće biti pošteđeni ni oni najsiromašniji. Masivne državne usluge u konačnici moraju svi plaćati.

2. Socijaldemokratija zahtijeva razvijenu ekonomiju: Sukladno prethodnoj tezi, da biste mogli uopšte uspostaviti kvalitetnu socijaldemokratiju koja ispunjava sve zahtjeve kojima takav model teži, neophodno je da imate snažnu i razvijenu ekonomiju koja je dovoljno jaka da može sve te izdatke da podnese. Socijaldemokratska država je rastrošna. Sve uspješne socijaldemokratije, poput skandinavskih država, najprije su zhavaljujući liberalnom kapitalizmu postale snažne i prosperitetne ekonomije, pa su tek onda počele uvoditi socijaldemokratske politike povećanja potrošnje, poreza, socijalnih davanja i masivnosti države.

3. Socijaldemokratija je neefikasna: Za nerazvijenu, siromašnu ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka bilo bi pogrešno u ovom trenutku težiti socijaldemokratskom modelu. Ali, čak i u razvijenijim državama socijaldemokratija je imala probleme da se održi. To upravo pokazuje primjer Švedske koja se voli navoditi kao ideal socijaldemokratije. No, ono što vam ljubitelji Švedske zaboravljaju ili ne znaju reći je da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih ova zemlja zapala u veliku ekonomsku krizu i nakon nje se na stari sistem više nikada nije vraćala. O kakvom sistemu se tu nekć radilo dovoljno govori činjenica da je početkom devesetih javna potrošnja u Švedskoj iznosila 67%, progresivne stope poreza na dohodak su dosezale i do preko 90%, a sve je to dovelo i do masovnog egzodusa bogatih Švedađana i poduzetnika, uključujući poznatog filmskog stvaraoca Ingmar Bergmana i osnivača IKEA Ingvara Kamprada. Od početka devedestih do danas Švedska je provela dubinske reforme, koje su podrazumijevale radikalno smanjenje javne potrošnje (koja je danas na nekih 50%), značajno smanjivanje poreza, privatizaciju većeg dijela državnih kompanija i liberalizaciju tržište. Porez na dobit u Švedskoj danas je primjerice samo 15% i među najnižim je u EU. Naravno, drugi porezi u Švedskoj su i dalje visoki i nivo socijalne države je i dalje veliki, ali to nije ni približno onako kako je bilo prije nekih 25, 30 godina. Da nije provela te reforme Švedska ne bi držala korak s najrazvijenijim evropskim ekonomijama, i to su i švedski socijaldemokrati shvatili.

Dakle, ako takav model nije uspio dugoročno zaživjeti u Švedskoj, kako neko misli da on može opstati u siromašnoj BiH sa malim i slabim privatnim sektorom? Treba li spominjati kako su u konačnici ovakvi modeli s velikom i izdažnom socijalnom državom završili tek u primjerice jednoj Grčkoj, kojoj je Bosna i Hercegovina po mentalitetu svakako mnogo bliža nego Švedskoj?

BiH su za oporavak i napredak u prvom redu potrebni što povoljniji uslovi za razvoj malog i srednjeg biznisa, što podrazumijeva što manje namete, što jednostavnije propise za poslovanje i što efikasniji pravni sistem. Sve nam je to isto potrebno za privlačenje stranih investicija, a naša zemlja vapi za stranim svježim kapitalom. To nećemo ostvariti u državi koja ima velike poreze, veliku potrošnju, beskonačne birokratske propise… A Bosna i Hercegovini sve ove godine upravo održava takav model. Javna potrošnja nam je oko 50% BDP-a, najveće firme su i danas u vlasništvu države, država uz sve to generiše blizu 70% BDP-a, imamo i jedan od najvećih procenata socijalnih davanja, nameti su ogromni, posebno nameti na rad, a uslovi poslovanja su među najgorim u Evropi. Možda ovakav model ne bi bilo korektno nazvati socijaldemokratijom zbog loše strukture socijalnih davanja i nedostatka adekvatne zaštite upravo onih najugroženijih, no stari socijaldemokratski model velike države, državne kontrole strateških resursa i kompanija te velike potrošnje, u BiH je na sceni kroz sve ove godine.

I upravo zbog toga spas za BiH može ležati samo u većem kretanju ka liberalnom, a ne socijaldemokratskom modelu.

Liberalni koncept je efikasan. Neću se vraćati u daleku historiju pa navoditi ekonomska čuda SAD-a ili Velike Britanije, ali pogledajte samo u proteklom periodu šta su uradile zemlje poput Irske? Šta su uradile države iz bivšeg Istočnog bloka poput Češke, Slovačke ili Estonije koje u jednom historijskom trenutku stajale možda i lošije od nas, a danas su neuporedivno razvijenije i uspješnije. Sve države koje su se okrenule poduzetništvu, stvorile male i efikasne javne uprave, povoljne uslove za razvoj privatnog poduzetništva i privlačenje investicija, uz neizostavno postojanje vladavine prava, ostvarile su značajan ekonomski napredak. Bosna i Hercegovina, ako želi napredak, mora se odreći dosadašnjeg modela i usvojiti upravo liberalne politike smanjenja javne potrošnje, smanjenja nameta kako bi se više novca ostavilo u realnoj privredi, a ne trošilo na budžetske korisnike, olakšati uslove poslovanja kako bi se oslobodio poduzetnički duh i privukao kapital, te postati društvo koje je okrenuto poduzetništvu i stvaranju novih vrijednosti, a ne bespoštednoj borbi za uhljebljenje na budžet i druge vrste finansianja od strane države. Do ove društvene paradigme uz socijaldemokratiju nećemo stići. Uz liberalizam moramo.

Uporedo s ovakvim modelom nam treba, posebno jer smo multietničko društvo, i liberalni društveni duh tolerancije, individualizma i međusobnog uvažavanja i saradnje, i ja sam siguran da taj koncept, naročito u ovom historijskom trenutku, može biti spasonosno rješenje za BiH.

 

 

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This