Meni
Kategorije

Tekst objavio dana okt 28, 2017 u Ekonomija, Izdvojeno | 0 +

Sanandaji: Baltičke države nude model napretka za BiH

Sanandaji: Baltičke države nude model napretka za BiH

Iransko-švedski analitičar za Al Jazeeru ističe kako su potomci imigranata iz Irana i BiH ispred Šveđana po radnoj etici.

Skandinavske države su bile daleko ispred svijeta prije uvođenja pojma socijalne države koja stvara lažne poslove i donosi stagnaciju drušvu, smatra iransko-švedskianalitičar i pisac Nima Sanandaji.

Tokom gostovanja u Sarajevu održao je predavanje na ovu temu i istakao kako su nordijska društva, pojam socijalnog napretka u svijetu, zapravo daleko više napredovala i jačala u klasičnom kapitalističkom vremenu nego u modernom vremenu socijalne države.

U razgovoru za Al Jazeeru objašnjava svoje stavove, te nudi ideje kako balkanske države mogu izvući pouke iz skandinavskih, ali i iskustava drugih država.

  • U svim državama nastalim raspadom Jugoslavije, a uostalom i u drugim krajevima Evrope, vlada uvjerenje kako je skandinavski model socijalne države najvažniji društveno-ekonomski izum današnjice. Međutim, vi kažete kako su države Skandinavije dosegle zavidan nivo društveno-ekonomskog razvoja prije nego što su uvele socijalnu državu blagostanja?

To i dokazujem sistematski kroz svoje knjige. Nije to samo moje vjerovanje već je to činjenično dokazano. Na primjer: životni vijek, ako se uporede nordijske države sa ostatkom svijeta. Tokom 1960-ih nordijske države su imale niske poreze i ograničene vlasti. Kako dokazujem u svojim knjigama, životni vijek u nordijskim državama je bio daleko iznad ostatka svijeta.

Danas je to drugačije sasvim i to se također odnosi na porast smrtnosti djece tokom poroda. Mnoge mjere su bile uspješne, no ustanovili smo kako su nordijske države bile daleko ispred cijelog svijeta prije nego su postale socijalne države.

  • Da li se onda može reći kako socijalna država potkopava ekonomske temelje društva?

To su možda prejake riječi. Ja, kroz svoja istraživanja, pokazujem kako je nordijski uspjeh u sferi zapošljavanja, prosperiteta, niskog mortaliteta novorođenčadi, dužeg životnog vijeka jednakosti u društvu, sve to, došao prije uvođenja socijalne države. Najbolja tačka usporedbe je 1960. godina jer su sve skandinavske države tada imale veoma niske poreze i ograničenu vlast i veoma kapitalistički sistem i zaštićenu privatnu imovinu.

Primjera radi, u Bosni i Hercegovini veliki problem je nepoznat vlasnik neke nekretnine, neke imovine. Tada se u Skandinaviji odlično znalo ko je vlasnik čega, privatna imovina je bila veoma bitna, veoma kapitalistički je to bilo uređeno.

Nakon tranzicije u socijalnu državu, sve se daleko sporije razvija, imetak stagnira, daleko manje se stvara novih radnih mjesta. Mnogo ljudi je ovisno o socijalnoj pomoći, država stvara „lažne poslove“ i sve po socijalnim mjerilima stagnira.

Ovo sve nije neko moje mišljenje, već činjenično stanje, objavljeno je na stotine radova i članaka na temu mojih istraživanja. Socijalisti su pokušali to pobiti, ali to nisu uspjeli i sve se to može provjeriti.

  • Također često kritizirate skandinavski sistem socijalne zaštite imigranata. Da li je takav sistem smanjio odgovornost imigranata prema radu i prihvatanju novog sistema života i rada?

Ne govorim kako imigranti iskorištavaju sistem, ja lično sam imigrant iz Irana. Oni su zarobljeni u sistemu jer, vi dođete kao imigrant i dobijete socijalnu pomoć, ali ne i posao. Iako vi tražite posao, govorite kako želite raditi i zarađivati, oni vam kažu kako to ne možete kao imigrant već ćete nekoliko godina primati socijalnu pomoć od države.

Primoravaju vas da primate socijalnu pomoć, a kasnije, kao što je bio slučaj sa mojom majkom kada je počela raditi 1990-ih, dobijete istu količinu novca, nekad čak i manje, za svoj rad. Tako je bilo 90-ih, sada je malo bolje jer su smanjili dobročinstvo kroz povećanje poreza. Sistem zarobljava imigrante u ovisnost o socijalnoj pomoći.

Jednu stvar Vam moram kazati u ovom intervjuu, pisao sam mnogo o integraciji i utvrdio kako postoje dvije grupe imigranata koji su veoma uspješni u Švedskoj – Iranci i Bosanci. Ovo su jedine dvije imigrantske grupe gdje je veća vjerovatnoća da će njihova djeca imati univerzitetsko obrazovanje od samih Šveđana. Znači, Iranci i Bosanci imaju tako jaku radnu etiku, iako su roditelji zarobljeni u zamci socijalne pomoći, njihova djeca kažu kako žele raditi, kako žele biti doktori, inženjer i uspijevaju u toj namjeri. No, ono što pokušavam kazati je – ako su roditelji zarobljeni u ovisnosti o socijalnoj pomoći, teže je dobiti posao nego da vam roditelj radi.

  • Zanimljivo je kako ekonomski uspjeh temeljite na vrijednostima koje nisu ekonomske prirode. Da li su njegovanje kulture rada, radne etike i lične odgovornosti prema poslu generatori ekonomskog uspjeha?

Svi se pitaju zašto su skandinavske države tako uspješne? Ono što se tamo dešava je da imate protestantsku vjeroispovijest koja vam nalaže da samo radite. Protestanti su nevjerovatno fokusirani na svoj rad.

Također, činjenica je kako u Skandinaviji nije bilo feudalizma, ljudi su bili vlasnici svoje zemlje što je jedinstveno u Evropi. Bili su siromašni, ali su bili vlasnici zemlje.

Treći faktor je također važan. Recimo, BiH je prelijepa država i da ste bili seljak ovdje prije 200 godina, ne bi imali toliko poteškoća kao seljak u Švedskoj koji je morao raditi kao lud jer mraz ubija zasade, kiša ubija zasade, zime su veoma duge, ljeta izuzetno kratka i zbog toga su Skandinavci morali raditi jer ih je priroda primorala da budu marljivi radnici.

Priroda ih je natjerala da budu takvi. Neki govore kako je činjenica što su protestanti najzaslužnija, no nije tako. Da su bili, na primjer, muslimani, zbog klime bi morali marljivo raditi svakako. Tako su dobili kulturu odgovornosti i normi kakvu niko nema i međusobno imaju povjerenje jer moraju raditi zajedno, morate dati hranu susjedu kako ne bi umro od gladi zbog vremena.

I to je stvorilo uspjeh Skandinavije i zato kažem da su bili uspješni prije nastanka socijalne države.

  • Sada ste u Sarajevu, u BiH koja je država sa velikom nezaposlenošću i dugotrajnom ekonomskom stagnacijom. Koja država je najbolji model za BiH, a i druge balkanske države za ubrzavanje ekonomskog razvoja? Na svome predavanju niste istakli Švedsku, već jednu drugu državu…

Švedska je u jednu ruku dobar primjer. U njoj je jako zaštićena privatna imovina, na mnogo načina je dobra za poslove i biznis, svi su zakoni takvi, samo su porezi visoki. Inače je više kapitalistička od SAD-a i to važi za sve skandinavske države, naročito za Dansku.

No, najbolji primjeri su baltičke države: Estonija, Litvanija i Latvija. Pogledajte kako su bili siromašni i kako su sada uspješni. Uspjeli su se izvući iz jako velike, teške krize, samo rekli: ‘Idemo raditi, stvoriti nove poslove i izvući se’. Oni su zaista uspješni bili u prelasku iz komunizma u sistem slobodnog tržišta i sada se takmiče sa zapadnim državama u sferi razvoja tehnologije i smatram da je Estonija nakon raspada SSSR-a bila siromašnija i čak od BiH.

Ono što su oni uradili, a vi nažalost niste, jeste osiguranje privatne imovine. Zanimljiva činjenica, komunizam uništava inače privatnu imovinu, no stanovnici baltičkih država su zapamtili tačno koji je kamen granica kojeg posjeda i krili su podatke o tome. Čim je komunizam pao, odmah su riješili pitanje privatne imovine, što ovdje nikada nije urađeno.

Onda su rekli kako želimo imati najbolje vlasti sa najmanje birokratije na svijetu i sve su prebacili u digitalni sistem. Estonija vjerovatno ima najbolju digitalnu administraciju na svijetu.

Ove dvije stvari su učinile njihova tržišta uspješnim, a imaju veoma ograničenu socijalnu pomoć. Estonija ima odlične obrazovne resurse, daleko bolje od Švedske, ali upola manje troše jer su siromašni, imaju jaku disciplinu u školama i to od njih treba učiti. Ove četiri stvari će učiniti svaku državu uspješnom, jer će donijeti napredak.

 

Okrenuti se Evropi, ali i Bliskom istoku

  • U svim državama Zapadnog Balkana postoji uvjerenje kako ulazak u Evropsku uniju podrazumijeva i ekonomski razvitak zemlje. Da li članstvo u jednoj takvoj političkoj, ekonomskoj i monetarnoj uniji, podrazumijeva i razvoj države, da li je to garant njenog napretka?

Za to postoje određene mogućnosti, ali nema garancija. Moraju se provesti reforme, to su garancije, a Evropska unija će pomoći. Nema nikakvih garancija i sve je na ljudima.

Lično mislim, BiH i Balkan trebaju poslovati sa Evropom, ali i daleko više sa Bliskim istokom. Postoje historijske veze sa tim dijelom svijeta.

Moja naredna knjiga, i mislim da će biti jako uspješna, će biti o Bliskom istoku koji je bilo trgovinsko središte hiljadama godina, no nafta i kolonijalizam su to u posljednjih 200 godina to uništili. Mosul, Halep, Damask, Bagdad bili su tržišta najveća na svijetu i opet će biti i Balkan sa njima treba raditi, biti im luka, veza Bliskog istoka i Evrope, kao što je to slučaj sa kulturom.

 

(Izvor: Al Jazeera)

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Napiši komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Share This