Svi porezi su loši, ali oni u BiH su najgori: Šta je Arthur Laffer poručio Bosni i Hercegovini

Piše: Danijal Hadžović

Gostovanje Arthura Laffera u Sarajevo najavljeno je tek jednom kratkom informacijom na zvaničnoj stranici njegovog domaćina, Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nije bilo medijskih najava, press konferencija, zapravo ničega što bi nagovještavalo da dolazi jedan istinski svjetski velikan, kakvih u glavnom gradu BiH odveć nema prečesto. Ipak, uprkos lošoj promociji, amfiteatar EFSA u ponedjeljak je bio dupke popunjen uglavnom studentskom populacijom, a cijeli događaj šturo su popratili i vodeć bh.i mediji. Sasvim razumljivo, kada se uzme u obzir da je u Sarajevu gostovao jedan od najutjecajnijih ekonomista posljednjih decenija i jedan od glavnih arhitekata ekonomskog poretka u kome danas živimo.

U historiju ekonomske nauke Laffer se upisao davne 1974. godine… Na salveti! Na večeri u Čikagu s Dickom Cheneyem i Donaldom Rumsfeldom, Laffer je tadašnjim funkcionerima administracije Geralda Forda (koji će najviše funkcije zauzimati i u administracije Georgea Busha mlađeg), nastojao objasniti kako funkcionira odnos poreznog opterećenja i prihoda države. Na salveti je nacrtao pravilnu krivulju demonstrirajući tezu kako je porezni prihod jednak i u slučaju kad porezna stopa iznosi 100 posto kao i kad iznosi 0 posto. Tako je rođena “Lafferova krivulja”. Pojednostavljeno rečeno, rastom poreznog opterećenja rastu i prihodi, ali samo do određene “kritične tačke”. Kad porezni teret nadmaši tu tačku, prihodi počnu padati jer se porezna baza počinje smanjivati, odnosno sve je manje onih koji, uz tako veliko opterećenje, mogu (i žele) poslovati i plaćati porez. U prevodu na “narodni jezik”, Lafferova krivulja najbolje pojašnjava činjenicu da mrtvi magarac, čak i ako ga se tuče, više neće moći vući teret.

laffer-curve-1000px-laffer-curve-svg_-656x528

Ova krivulja posebno je postala popularna među neoklasičnim ekonomistima u SAD-u i s njima povezanom Republikanskom strankom. Kada je Ronald Reagan, političar čvrsto privržen principima ograničene uloge države u društvu i slobodnog tržišta postao lider slobodnog svijeta 1981., Laffer je imenovan za jednog od njegovih glavnih ekonomskih savjetnika. S ove funkcije bio je jedan od glavnih kreatora politike koja je popularno nazvana “Reaganomics”, a koja je uključivale masivne deregulacije tržišta i smanjenje poreskih stopa, posebno za najbogatije Amerikance (najviša stopa poreza na dohodak smanjena je sa 70 na 28%, što predstavlja najveće smanjenje poreza u historiji SAD-a). Iako će lijevi ekonomisti tvrditi da su ove reforme uzrokovale veliki rast socijalnih razlika i nebouzdano divljanje finansijskog sektora, činjenica je da je osamdesete u Americi obilježio veliki ekonomski rast i otvaranje cijelih 20 miliona novih radnih mjesta, dok su Lafferove ideje u velikoj mjeri inspirisale i reforme u ostatku čovječanstva, od kojih su posebno značajne one u zemljama bivšeg Istočnog bloka.

Iako bi vas silni grafikoni i formile mogli zavaravati, ekonomija je zapravo krajnje jednostavna nauka, posebno kada o njoj učite iz usta Laffera. Sva superiornost Lafferovog pristupa posebno je bila uočljiva u lakoći i uvjerljivosti kojom je, jasnim, kratkim i ubitačnim argumentima pobijao pokušaje osporavanja svojih tvrdnji od lijevo usmjerenih profesora EFSA, kojima pretjerano nisu pomogli ni napamet naučeni statistički podaci.

Samo istinski veliki umovi su u stanju najkompleksnije predočiti najrazumljivim mogućim rječnikom. A Lafferove poruke i rješenja za BiH bila su krajnje jasna i nedvosmislena:

– Svi porezi su loši, ali određeni porezi su lošiji od drugih. Najmanje štetan je onaj koji je nizak, fiksan i zasnovan na široj osnovi.

– Ako hoćemo da se borimo protiv sive ekonomije najbolji način su niski porezi. Niski porezi povećavaju naplatu i u konačnici čini neisplativim ulaziti u rizik varanja države. Previsoki porezi pak varanje države čine nužnim.

– Imamo ogromne poreze. Pošto oporezujemo ljude koji rade i dajemo novac ljudima koji ne rade, nemojmo biti iznenađeni ako se poveća broj ljudi koji ne rade. Neka nas ne čudi najveća nezaposlenost u Evropi s obzirom da su nam i doprinosi na plate među najvećim, pa smo rad učinili najskupljom robom. Ukoliko je neka djelatnost atraktivnija, onda će se ljudi više njom baviti i suprotno, a porezi čine neku djelatnost manje atraktivnom.

– Duhan je štetan i zaslužuje da se na njega uvede poseban porez. No uvesti toliki porez na njega da se uništi domaća industrija, smanji budžetski prihod od duhana i ojača crno tržište, što je urađeno u BiH, je čista glupost. To je Lafferova krivulja u praksi.

– Koja je logika da autoput gradimo od povećanja akcize na gorivo? Možda političare misle da će se narod više voziti tim putevima ako budu skuplje plaćali gorivo.

Sve što trebamo uraditi da uspijemo kao zemlja, prema Lafferu je, da snizimo poreze, pojednostavimo regulacije i pustimo ljude da rade. Ono što su činile i najrazvijenije zapadne zemlje prije nego što su postale bogate pa počele eksperimentisati sa socijalnom državom, i što i danas još uvijek čine zemlje poput Irske ili Švicarske. Tako jednostavno. A opet, u društvu kakvo je BiH tako teško provedivo, jer bi dirnulo u osinje gnijezdo vladajućih političkih elita, u tu budžetsku armiju zavisnika, tu bosansku verziju Levijatana, birokratsku hobotnicu koju valja nahranit… Dok nas jednog dana sve ne proguta.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *