Piše: Michael Ezra (The Philosopher’s Magazine)
U analizi nedavno objavljene knjige „Antisemitski mitovi: Historisjka i savremena antologija“ koju su uredili Marvin Perry i Frederick M. Schweitzer, David Hirsh je tvrdio da je riječ o “standardno pogrešnom tumačenju” Marxa kada se kaže da je “Marx bio antisemit . “Time se slaže s Robertom Fineom, koji je pokušao „raskrinkati mit“ o Marxovom antisemitizmu. Prema profesoru Fineu, oni koji vjeruju u taj “mit” su “nesposobni” čitati Marxa ili shvatiti Marxov “ironijski stil” pisanja.
Koliko ima istine ovom argumentu? Marxov esej, o jevrejskom pitanju, izvorno objavljen 1844. godine, sadrži sljedeće:
“Koja je svjetovna osnova jevrejstva? Praktička potreba, sebičnost. Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Ko je njegov svjetovni bog? Novac…Novac je ljubomorni bog Izraela, na čijem mjestu ne može postojati niti jedan drugi bog. Novac razgrađuje sve bogove čovjeka i pretvara ih u robu …. Mjenica je pravi bog Židova. Njegov bog je samo iluzorna mjenica …. Nepostojeće je državljanstvo Židova nacionalnost trgovca, čovjeka novca općenito.
Marx tvrdi da je “emmancipacija Jevreja u svom krajnjem značenju emancipacija čovječanstva od jevrejstva.”. Larry Ray objašnjava, “Marxova pozicija je u suštini asimilacijska u kojoj nema mjesta u emancipiranom čovječanstvu za Jevreje kao zaseban etnički ili kulturni identitet “. Dennis Fischman ističe “Jevreji, čini se, po Marxu mogu postati slobodni tek kad, kao Jevreji, prestanu da postoje. ”
Britanski novinar i historičar Paul Johnson tvrdi da je “drugi dio Marxovog eseja gotovo klasičan antisemitski trakt temeljen na fantaziranom jevrejskom arhetipu i zavjeri za korupciju svijeta”. Američki historičar Gertrude Himmelfarb tvrdi da se ne može zanijekati da u svom eseju o jevrejskom pitanju Marx izražava stavove koji su “bili dio klasičnog repertoara antisemitizma”. I tako nastavlja. Priznati stručnjak za antisemitizam, Robert Wistrich, izjavio je (“Sovjetski jevrejski poslovi”, 4: 1, 1974), “neto rezultat Marxovog eseja [o jevrejskom pitanju] jest ojačati tradicionalni antijevrejski stereotip – identificiranje Jevreja sa zgrtanjem novca – na najoštriji mogući način “. U svojoj knjizi „Politički diskurs u progonstvu: Karl Marx i Jevrejsko pitanje“, Dennis Fischman primjećuje da u drugom dijelu svojega eseja “Marx izgleda prilično ostrašćen u svojim antijevrejskim osjećajima „.
Čak i anticionistički Joel Kovel, za čije političke stavove obično nemam vremena, je rekao:
„Pod antisemitizmom mislim na odbijanje prava Jevrejima na autonomno postojanje, tj. slobodnog određivanja nečijeg vlastitog bića kao Jevreja. Antisemitizam stoga uključuje stav neprijateljstva prema Jevreju kao Jevreju. To je čin nasilja usmjeren na bitno svojstvo čovječanstva: osjećaj identiteta, što se može shvatiti kao društveno podijeljeno strukturiranje subjektivnosti. Napad na slobodnu pretpostavku identiteta potkopava društvenu osnovu nečije ličnosti. Sudeći po tim kriterijima, OJQ [o židovskom pitanju] bez ikakve sumnje je antisemitski trakt – značajno, samo u svom drugom dijelu, “Die Fähigkeit”. Niti jedan pokušaj da se ove stranice prikažu kao igra riječi ne može prikriti neprijateljstvo koja ih prožima i upravo je usmjereno protiv identiteta Jevreja“.
U stvari, tako se obično drži stajalište da je Marx bio antisemit, da je 1964. Shlomo Avineri, vodeći komentator Marxa, izjavio (“Marx and Jewish Emancipation”, Journal of History of Ideas, 1964.) “Da je Karl Marx bio nepobjediv antisemit, danas se smatra jednim uobičajenim mjestom koja se gotovo nikada ne dovodi u pitanje“. Unatoč mišljenjima brojnih komentatora, za profesora Finea, Marxovi izričaji nisu antisemitski nego “duhoviti ” i “ironični”. , Marx govori o “praktičnoj dominaciji judaizma nad kršćanskim svijetom”. Nisam siguran je li to “duhovito” ili “ironično”. Možda bi profesor Fine želio objasniti. Marxov esej također sadrži optužbe protiv jevrejske religije za koju Marx kaže da predstavlja “prezir prema teoriji, umjetnosti, historiji i čovjeku kao svrsi po sebi.” Duhovito? Ironično? Mislim da nije.
U odbranu profesora Finea, on ne opravdava ljevicu: “savremeni, politički antisemitizam je kreacija i ljevice i desnice”, ali ono što čini čini se je pokušaj odvajanja lijevog antisemitizma od Marxa.
Ulrike Meinhof iz marksističke Frakcije crvene armije postavila je pitanje “Kako je Auschwitz bio moguć, što je bio antisemitizam?” I izrazila je mišljenje da “Auschwitz znači da je šest milona Jevreja ubijeno i odvezeno na smetljište Europe jer su bili u prvom redu – Jevreji novca“. Što se nje tiče, mržnja prema Jevrejima bila je zapravo mržnja kapitalizmu, a time i je ubistvo izraelskog olimpijskog tima, 1972. godine na Olimpijskim igrama u Münchenu, ne samo opravdano, nego nešto što bi trebalo biti hvaljeno. Dok je Meinhofovo objašnjenje perverzno, sliku zašto je ono takvo i kako bi marksisti trebali gledati na Jevreje dobijamo Marxovim vlastitim esejom,“ Jevrejsko pitanje“.
Kad razmišljamo o Marxu i njegovim pogledima prema Jevrejima, moramo ići dalje od njegovog nečasnog eseja, također treba razmotriti njegovu korespondenciju. Marx je koristio Bambergere da posuđujue novac, ali ih je prezirao. Na ponižavajući način nazivao je oca i sina “Jevrej Bamberger” ili “mali Jevrej Bamberger”. Slično tome, Spielmanna, čije ime često pojavljuje u korespondenciji između Marxa i Engelsa, naziva “Jevrejom Spielmannom”. Tokom odmora u Ramsgateu 1879. godine, Marx je Engelsu izvijestio da je mjesto sadržavalo “mnogo Jevreja i buha”. U ranijem pismu Engelsu, Marx je Ferdinanda Lassalleu nazvao “jevrejskom crnčugom”. Profesor Fine nije o tome raspravljao, ali ja ne vidim takve komentare kao “duhovite” ili “ironične”, jednostavno su rasistički.
Ako ne zanemaruju takve izraze, apologete Marxa će čak pokušati da ih opravdavaju. U sovjetsko-engleskom izdanju iz 1942. „Karl Marx i Frederick Engels: Izabrana pisma, 1846.-1895.“, takva terminologija se nije mogla zanemariti, a sljedeća nota (citirana od strane Diane Paul, “U interesu civilizacije”: Marksistički pogled na rasu i kulturu u devetnaestom stoljeću “,” Journal of History of Ideas “, 1981.) je bila uključena:“
„U vezi s upotrebom riječi “crnčuga”, koja se pojavljuje u ovoj knjizi: Marx je koristio tu riječ dok je živio u Engleskoj, u prošlom stoljeću. Riječ nema istu konotaciju kao danas u SAD-u i treba je čitati kao “crnac” svaki put kad se pojavi u tekstu“.
Čini se da nam ovom izlikom u stvari poručuju: “Da, upotrijebljen je rasistički izraz, ali pretvarajte se da niste pročitali rasistički izraz.” To je jednostavno smiješan izgovor i i pokazuje dubine na koje su pristalice Marxa zbog njegove odbrane spremne potonuti.
U svom članku “Ruski zajam”, koji je objavljen u New York Daily Tribuneu 4. Januara 1856. godine, groteskni antisemitizam pisanja Karla Marxa bio je u punom prikazu:
„Tako nalazimo da je svaki tiranin podupiran od strane Jevreja, kao i svaki Papa od isusovaca. Zapravo, žudnja tlačitelja bila bi beznadna i praktičnost rata ne bi dolazila u obzir, da nije bilo vojske isusovaca da ubiju misao i šačice Jevreja da opljačkaju džepove“.
… pravi posao je obavljen od Jevreja, i može biti obavljen jedino od njih, jer monopoliziraju mašineriju davanja zajmova koncentrirajući svoju energiju na trgovinu vrijednosnim papirima .
.. Ovdje, tamo i svugdje, uvijek postoji jedan od tih malih Jevreja koji su spremni napraviti mali posao ili dati malo kredita. Najpametniji drumski razbojik Abruzzi nije bolji po sigurnost novca u džepovima ili novčanicima putnika nego što je Jevrej po kapital u rukama trgovaca…
… Tako će ti zajmovi, koji su prokletstvo ljudi, propast za primaoce i opasnost za vlade, postati blagoslov za domove Judinih sinova. Ta je jevrejska organizacija posrednika za zajmove opasna za ljude jednako kao i aristokratska organizacija zemljoposjednika … Imaju ogromno bogatstvo prikupljeno od tih zajmoprimaca, ali nepravde i patnje koje to stvara ljudima, a ohrabruje njihove tlačitelje kojima je sve to omogućeno, tek treba objasniti.
… Činjenica da je prije 1855 godina Krist izbacio jevrejske iznajmljivače novca iz hrama i da su se zajmodavci našeg doba koji su se našli na strani tiranije uglavnom ponavljali kao Jevreji, možda nije ništa više od historijske slučajnosti. Jevreji Europe koji posuđuju zajam čine samo na većem i nepristojnijem nivou ono što mnogi drugi rade na manjem i manje značajnom. Ali to je samo zato što su Jevreji tako jaki da je pravovremeno i svrhovito otkriti i stigmatizirati njihovu organizaciju.
Marksistička web stranica dala je popis članaka koje je napisao Karl Marx između 1852. i 1861. za New York Daily Tribune. Ne iznenađuje me da se “Ruski zajam” ne pojavljuje na ovom popisu. Kad se branitelji Marxovog antisemitizma povode za objašnjenjima, jednostavno ignorišu njegove riječi.
