Zašto pobjednici talent show emisija ne prave uspješne karijere?

Zašto pobjednici talent show emisija ne prave uspješne karijere?

Kada je posljednji put pobjednik nekog televizijskog talent showa ostavio dugoročan trag  umjetničkoj kulturi?

Ako ste ikad gledali televiziju u udarnom terminu, znat ćete da su u protekloj dekadi emisije kao što su ZMBT,  X Factor ili Pinkove zvijezde , fiksirale gledatelje. Također su omogućile započinjanje karijera  bezbrojnim pjevačima i muzičarima.

 

Mnogo truda ni za šta

No, uz nekoliko izuzetaka (Jelena Tomašević primjerice), ove emisije nisu proizvele zvijezde koje drže slušateljsku maštu. Kad ste posljednji put sebi pustili neku pjesmu Amela Ćurića?

To nije zato što ljudima koji idu na ove emisije nedostaje talenta. To je zato što im nedostaje kontekst.

Talentni programi nude prečicu za slavu i uspjeh. Ovo privlači muzičare. Potrebno je dugo vremena za izgradnju imena. Potrebno je puno rada da se dobije mogućnost snimanja albuma. Zar nije lakše pobijediti na talent takmičenju, postati u vrlo kratkom vremenu popularan, i stvoriti sebi odličnu startnu poziciju u muzičkoj industriji.

Na prvu ima smisla. Ali, problem je što ti mladi muzičari u potpunosti ne shvataju od čega sve odustaju kada kreću kraćim putem.

 

Oni žrtvuju svoje lične pozadinske priče.

 

Priče su važne

Razmislite o svim legendarnim muzičarima koji još uvijek utječu na našu kulturu: Arsen Dedić, Milan Mladenović, Dino Dvornik, Džoni Šutilić, Đorđe Balašević, Darko Rundek, itd.

Svi ovi umjetnici imali su dublju povezanost s vlastitom muzikom i svojom publikom, jer su imali stvarne, uvjerljive životne priče koje su pratile njihovu muziku. Borili su se, radili su, a imali su mnoge mane u glasu ili nastupu koje ne bi bile dobro prihvaćene u talent showovima. Njihova publika (uglavnom) je toga svjesna. I njihova publika to cijeni i te mane gleda kao prednost, jer tu životni priču niko bolje od njih samih ne bi bio u stanju ispričati.

Uklanjanjem i sterilisanjem elementa pozadinske priče, talent show emisije mogu masovno proizvoditi umjetnike. Čak i one same nam mogu dati ono što izgleda kao intimniji pogled na umjetničku formaciju nekog kandidata. Ali stvarnost je da svi imamo detektore za ono „duševno“ u muzici. I koliko god bismo mogli uživati ​​u drami scenarija talent showa i isforsiranim životnim pričama učesnika, svi znamo da to nije posve realno.

Bez pozadinske priče koja stvara muziku, naši „X faktori“, „zvijezde“ i „idoli“ ne posjeduju kvalitetan identitet. U nedostatku toga, jako je teško povezati se s njima na duže staze.

Koja je lekcija ovdje? Mislim da se proteže izvan muzičara i talent show emisija. Jednostavno,  nema prečica za moćnu umjetnost, a slava je samo početno gorivo. Ako ga spalite prije nego što naložite drva u kaminu, nećete biti u mogućnosti rasplamsati veliku vatru, ili onu koja gori dugo. Vaša priča čini veliki dio onoga što ljudi cijene u vašem poslu. Nemojte zanemariti da je razvijete, da je posjedujete i da je ljubomorno čuvate. Nemojte dozvoliti sebi da budete talentovana ljuštura u kojoj ne živi nikakva priča.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *