SDP SE VRAĆA KOMUNISTIČKOJ TRADICIJI: OPET HOĆE DA OTIMAJU PRIVATNU IMOVINU

SDP SE VRAĆA KOMUNISTIČKOJ TRADICIJI: OPET HOĆE DA OTIMAJU PRIVATNU IMOVINU

Piše: Danijal Hadžović

 

Aner Žuljević, delegat SDP BIH u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, najavio je da će ova partija ponovno uputiti inicijativu prema entitetskoj vladi u smislu uvođenja poreza na bogatstvo.

„Prije dvije godine uputili smo inicijativu za uvođenje poreza na bogatstvo ali je Vlada FBiH to odbila uz obrazloženje da su trenutne mjere zadovoljavajuće, odnosno da imamo univerzalni porez na dohodak od 10% i da je to sasvim dovoljno. Ne znam gdje uvaženi premijer i njegovi saradnici žive, ali ono što mi vidimo je velika nepravda i velika razlika između bogatih i siromašnih, te smatramo da je porez na bogatstvo nužan instrument solidarnosti kako bi se oporezivanjem bogatstva pomoglo onima koji žive u siromaštvu ili ispod granice siromaštva.

Postoji međutim nekoliko razloga zašto je ovaj prijedlog SDP-a BiH ne samo nemoralan, nego i s ekonomske strane problematičan i štetan za cijelo društvo. U ovom tekstu navest ću pet ključnih razloga.

 

  1. Dodatno slabljenje ekonomije 

BiH prema većini ekonomskih indeksa od „Doing Bussines“ preko Indeksa o konkuretnosti do Indeska o ekonomskim                  slobodama spada na samo evropsko začelje. Uz mnoge štetne regulacije, nametima preopterećenu privredu i neefikasnu              birokratiju, dodatno oporezivanje malobrojnih „bogatih“ pojedinaca bi predstavljao još jedan dodatni korak ka slabljenju            poduzetničke incijative i želje za privređivanjem u ovakvoj zemlji, a o tome koliko bi zemlja s takvim porezima i poslovnim          okvirom bila privlačna stranim investitorima ne treba pretjerano objašnjavati.

 

  1. Oduzimanje od bogatih neće pomoći siromašnim
    Praksa u svijetu pokazuje da veći porezi za bogate čine jako malo toga, ako uopće išta, za smanjenje deficita, stabilnije budžete i unaprijeđenje ekonomije. Argument koji se obično koristi, a koji je i Žujević u svom zahtjevu istaknuo jeste argument „nepravde“. Prema ovakvom tumačenju stvari, sama činjenica da neko posjeduje mnogo više bogatstva od ostalih je sama po sebi nepravedna i zahtijeva intervenciju države kako bi se ta razlika smanjila. Problem je, međutim, što sistem u kome uzimate bogatim da biste dali siromašnim, neće siromašne učiniti bogatijim. Naprotiv, učinit će sve siromašnijim. Svi smo mi međuzavisni. S većim porezima kojima ćete njihov uspjeh direktno kažnjavati oduzimanjem većeg dijela imovine, uništavate  i motivaciju bogatih ljudi, koji su se u tom pogledu pokazali kao najsposobniji u društvu, da ulaze u poduzetnički rizik i svoj novac kvalitetno investiraju. Samim tim smanjujete i mogućnost za ulaganja u nove tehnologije, nova radna mjesta i ukupni napredak društva. Drugim riječima, siromašnim ljudima smanjujete prilike i činite ih još siromašnijim.Dakle argument „pravde“,  a zapravo zavisti, u konačnici donosi samo veće siromaštvo za sve.

 

  1. Velika socijalna država nam neće donijeti napredak

Velika socijalna država je luksuz bogatih ekonomija. Da biste mogli drakonski oporezivati bogate pojedince i imati jaku socijalnu zaštitu i brojna socijalna davanja, neophodno je da imate toliko akumuliranog bogatstva i toliko razvijenu ekonomiju u kojoj će se i pored ogromnih nameta ljudima i dalje isplatiti da investiraju i privređuju u takvom ambijentu (model koji nije čak uspio ni u Švedskoj, o čemu je LF detaljno pisao). Bosna i Hercegovina je društvo koje je već preopterećeno visokim nametima, lošim poslovnim okvirom i prevelikom budžetskom potrošnjom. Takvo stanje dodatno pogoršavati oporezivanjem onih koji u svemu tome sada imaju najviše da izgube, dakle onih najbogatijih,  stvorilo bi samo još nepovoljniji ambijent za investiranje i ekonomski razvoj naše države. Kapital, za razliku od rada, je vrlo fleksibilan. Kapital bježi od država u kojima se on drakonski oporezuje. A ako se pritom radi o politički nestabilnim državama, s malim tržištem, lošim regulatornim okvirom, malim resursima i lošom proizvodnom bazom kao što je slučaj s BIH, to je siguran recept za potpunu ekonomsku propast.

Bogatstvo se ni iz čega ne može stvarati, pa ni redistribuirati.

 

  1. Porezne oaze
    Ono što su shvatile pametne male države poput Singapura, Hong Konga ili Estoni jeste je da je malim tržištima s lošom početnom pozicijom najbolji način da se razviju stvaranje poreskih oaza i što boljeg poslovnog ambijenta koji će privući kapital iz cijelog svijeta i tako im omogućiti znatniji ekonomski razvoj. BiH je država bez većeg kapitala, bez znatnijih (uprkos zabludama) prirodnih resursa, bez snažne proizvodne baze, sa iznimno lošim poduzetničkim mentalitetom i sa loše obrazovanom i obučenom radnom snagom. Takva zemlja naprosto vapi za stranim investicijama, znanjima i tehnologijama i za razvijanjem poduzetničkog mentaliteta, dakle svemu suprotnom od onoga što se ovakvim zakonskim rješenjima postiže. SDP, s druge strane, u BiH želi nametati ekonomski model koji nije uspio ni u jednoj bogatoj Švedskoj.

 

  1. Mentalitet bijede i zavisti

I posljednji, ali ne manje bitan problem ovog prijedloga je što je on u svojoj suštini najgora socijalna demagogija zasnovana na hranjenju dodatne zavisti i proizvodnji klasnih ratova gdje se narodu prodaje slika da uzrok njihovih problema leži u nekakvim neimenovanim bogatašim od kojih će SDP-e „pravedno“ oduzeti novac i podijeliti sirotinji. Iako su mnogi s razlogom kivni na sve društvene nepravde i primjere novopečenih tajkuna koji su nerijetko raznim sumnjivim radnjama stekli bogatstvo, činjenica je da je broj bogataša u BiH krajnje mal. A da stvar bude gora, i ti bogataši su već prema nekim srednjoevropskim standardima niža liga bogataša. Dakle, BiH nema problem bogataša. Kamo sreće da ih ima više, jer bi to bio pokazatelj i da je društvo uspješnije. U kulturu svih bosanskohercegovačkih etnija postoji generalno negativan odnos prema materijalnom bogatstvu.

Ovakav mentalitet je posebno opasno dodatno hraniti zakonima u državi u kojoj vlada opća ekonomska nepismenost, u kojoj je mladim ljudima glavna poslovna ambicija naći posao u općini ili državnoj firmi, gdje traje grčevita borba razlilčitih društvenih kategorija za svaku budžetsku marku i gdje je u svijesti prosječnog stanovnika poduzetnik izjednačen s kriminalcem i eksploatatorom.

Stoga, ovakvi prijedlozi u konačnici dovode samo do dodatnog siromašenja svih, ekonomske stagnacije, zaostajanja, uzgajanja mentaliteta zavisti te dodatnog produbljenja krajnje lošeg društvenog ambijenta u kome društvo umjesto okretanja ka poduzetništvu, privatnoj incijativi i stvaranju, se uzda u budžetski novac, stranu sadaku i doznake iz dijaspore.

O autoru
Danijal Hadžović Liberal, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *