Zamislite svijet u kojem se djeca šalju u automehaničarske škole prvih par decenija života.
Određeni procenat njih, oni koji vide budućnost kraj auta i mehaničkih problema, bi naprosto voljeli takvu školu. Bila bi idealna za njih. Provodili bi svoje vrijeme fokusirani na vještine u kojima uživaju i koje im pridonose vrijednost za buduću karijeru automehaničara.
Za većinu, to bi bilo naporno i besmisleno. Proveli bi godine i godine primorani da pamte i ponavljaju činjenice i zadatke za koje ih nije briga i ne nose nikakvu sličnost s onim što će u budućnosti zvati karijerom.
Naravno oni koji odrastu i postanu mehaničari bi mislili da je sistem odličan. Bili bi zaista začuđeni ljudima kojima se ne sviđa ili misle da bi ista trebala biti preskočena ili odbačena. Stalno bi pričali kako su vještine i znanja stečeni u ovom sistemu vrijedni za život.
Ne morate zamišljati takav obrazovni sistem jer već postoji.
Umjesto mehaničarske škole, to je učiteljska škola. Dok je fakultet profesorska škola.
Javne škole su učiteljske škole
Cijeli sistem, od vrha do dna, je dizajniran od strane učitelja za učitelje. Sve naučene metode učenja su neprimjenjive u stvarnom svijetu osim u akademskim profesijama. Najefektivnije učenje se dešava samo onda kada smo oko relevantnih stvari i u strukturi poticaja koji nagrađuju određena ponašanja. Škola znači da provodimo vrijeme oko prosvjetitelja (i nijedne druge profesije iz stvarnog svijeta), te u sistemu poticaja koji nagrađuje ono što se njima dopada. Tako da je to tačno ono što naučite; kako živjeti kao akademik. Kao što sam opisao, škola je 16-ogodišnje šegrtovanje za profesore.
Nije iznenađujuće da su učitelji i profesori začuđeni ljudima koji se žale na pakao bubanja gradiva u učionicama i ganjanja kredencijala (diploma). Njima se svidjelo cjelokupno iskustvo, i naučilo ih je svemu potrebnom da postanu uspješni akademici i prosvjetitelji. Također nije iznenađujuće to da je za većinu ovaj sistem kolosalni gubitak vremena ukoliko žele da uđu u druge dijelove prostranog tržišta rada.
Nema ništa loše u školi za automehaničare. Ali je jednostavno uočiti apsurd prisiljavanja svake osobe da provede 12, 16 ili 20 godina u njoj govoreći im da će biti ista vrijedna bez obzira na njihove interese, ciljeve, ili buduću karijeru. Ništa manje apsurdno nije ono što trenutno radimo forsirajući sviju da pohađaju profesorsku školu većinu svoje mladosti.
Izvor: FEE.org
Preveo: Amir Pečenković