NOVA SOCIJALNA POLITIKA LJEVICA U BIH: Manji nameti za radnike, a ne privilegije za uhljebe

Piše: Nihad Hebibović (Vijesti.ba)
Ne ulazeći u to da li će se ono što se u Bosni i Hercegovini naziva ljevicom ili lijevo građanskim partijama ujediniti ili ne, da li će nastupiti zajednički ili odvojeno jer se to tiče njih samih, potrebno je ipak istaći da lijevo- građanske opcije trebaju jedan potpuno novi pristup socijalnoj politici, okrenut prije svega konkretnom interesu djelatnih ljudi, ili radničke klase, one grupe ljudi koja u našem društvu svojim radom stvara nove vrijednosti, i to pod jako nepovoljnim uslovima, prvenstveno u privatnom sektoru.

U tome kontekstu lijevo-građanske opcije moraju napraviti radikalan raskid sa dosadašnjom socijal – populističkom politikom, koja uostalom nije samo njihovo obilježje nego u osnovi obilježje svih partija, bile one na vlasti ili u opoziciji, a koje polazeći sa socijal-demagoških pozicija, svjesno ili nesvjesno održavaju postojeće stanje, koje je ekonomski neodrživo, pri čemu jedan dio radništva u realnom sektoru nosi cjelokupan teret finansijske likvidnosti sistema.

Stoga bi pri formulisanju novog programa ljevica morala glavninu stvari iz oblasti socijalnih pitanja dijalektički obrnuti. Dalje insistiranje na zadovoljenju potreba socijalnih kategorija dugoročno je štetno za vitalnost interesa radničke klase. Na mjesto politike prinudne solidarnosti koju promoviše država jer potrebe socijalnih kategorija podmiruje iz budžeta kao zajedničke kase građana i radnika, nužno je proklamovati opću nesolidarnost radničke klase spram budžetskih izdvajanja jer ona nije ni u materijalnom ni u političkom interesu radničke klase.

Država sa stanovišta raspodjele javnih prihoda nije apstraktna kategorija, jer upravo djelatni ljudi, uglavnom uposleni u privatnom sektoru, svojim radom indirektno a porezima i doprinosima direktno, omogućuju državi da dijeli i udjeljuje a da se pri tome o podjeli sredstava oni koji sredstva osiguravaju ništa ne pitaju. Takva praksa mora biti prekinuta. Uslov za to jeste strateška i generalna politika nesolidarnosti između onih koji proizvode i onih koji ne proizvode ništa, a obzirom da ne proizvode ništa i to što dobijaju jeste puno, odnosno za uslove bh. ekonomije i previše.

Naime, nekoliko je ključnih značajki prema kojima bi se nova socijalna politika ljevice morala odrediti. Ovdje ćemo iznijeti samo nekoliko njih.

U prvom redu, ljevica mora postati svjesna činjenice da sindikati ne postoje. Postoje samo interesne skupine koje čuvaju budžetske privilegije onog dijela radništva koji platu prima sa budžeta, i dijela radništva koji svojim radom ne stvara nikakvu novu vrijednost. Razumije se da u tome smislu postoje izuzetci jer još uvijek ima kompanija koje su u većinskom državnom vlasništu a da pri tome pozitivno posluju i da stvaraju novu vrijednost. Pa ipak je većina sindikata ušančena je u državnom sektoru. Socijalni zahtjev nove politike ljevice shodno tome morao bi biti radikalan u toj mjeri da neizostavno se sastoji u insistiranju na potpunoj likvidaciji svih sindikata. Tek tada bi se stvorili uslovi za formiranja smislenih sindikata u privatnom sektoru koji bi mogli i morali, jer im je to interes, zastupati interese radničke klase. U dugoročnoj perspektivi zahtjev ljevice bi bio takve vrste da svako poduzeće koje ima najmanje deset uposlenih mora imati sindikat upravo sa onim pravima koje sada posjeduju sindikati državnih službenika i namještenika ili tome slično.

Pošto je odnos prema boračkoj populaciji najeklatantniji primjer pogrešne socijalne politike, nova socijalna politika ljevice, i tu bi morala stvari postaviti naglavačke, u ovom slučaju na zdrave noge. Na mjesto insistiranja od vlasti za daljim socijalnim izdvajanjima za tu kategoriju, mora doći zahtjev za potpunim ukidanjem socijalnih davanja toj populaciji, a da se pri tome onom dijelu te populacije omogući pristup razvojnim projektima iz oblasti poduzetništva. Ukoliko nezaposleni borci žele da rade, to im se treba omogućiti određenom vrstom podsticaja za one koji su u stanju da osmisle ekonomski održiv projekat. Sva druga izdvajanja moraju se trajno ukinuti, osim u slučaju da se ne radi o 100% invalidima. Nije u interesu radničke klase, pogotovo mlađe koja tek počinje svoj radni vijek, da slijedom visokih poreza na plate i doprinose koje država u ovom trenutku mora nametati da bi očuvala socijalni mir i zadovoljila sva socijalna izdvajanja, da ta ista radnička klasa svoj radni vijek proživi sa mizerno niskim platama, jer im poslodavci ne mogu dati veće plate. Ne mogu sve i kada bi htjeli jer pod ovakvim okolnostima, njihovo poslovanje nije ekonomski održivo. Stoga ljevica, žurno mora insistirati na dokidanju socijalnih izdvajanja za brojne socijalne kategorije. To je sa jedne strane u interesu radničke klase a sa druge strane u političkom interesu ljevice, jer se uglavnom ne radi o njihovim glasačima.

Pored navedenog nova socijalna politika ljevice koja bi se morala manifestovati u potpuno drugačijem odnosu prema sindikatima i socijalnim kategorijama, svoju transformaciju mora doživjeti i po pitanju odnosa prema posrnulim privrednim subjektima iz bivšeg sistema. Na mjesto spašavanja privrednih “giganata” koji više nisu nikakvi giganti nego monstruozni višemilonski gubitaši, mora doći zahtjev za njihovom likvidacijom ili restruktuiranjem ukoliko restruktuiranje ima ekonomske opravdanosti. Sve te “hidrogradnje”, “željezare”, mora se, ukoliko nisu u stanju pozitivno da posluju hitno pogasiti, a ne insistirati na tome da ih država iz svog skormnog budžeta, odnosno radnička klasa, do u nedogled spašava. Kada se privredni sistem potpuno očisti od takvih preduzeća tek onda će se moći govoriti o rasterećenju privrede, a do tada to ostaje obična tlapnja. Dakle, i na tome polju treba primijeniti politiku nesolidarnosti sa onim što je propadajuće jer to je preduslov opstanka onoga što je živo, vitalno i radno sposobno. Smjernica je u nekoliko više, ali ovo bi bile osnovne.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *