Prošle su četiri godine otkako je Chris Auld na svom blogu objavio koristan popis osamnaest kriterija kako ćete prepoznati bezveznu kritiku neke ekonomske teme. Kako se bezvezne kritike i dalje uporno ponavljaju, vrijeme je za ponavljanje gradiva.
Možete čitati izravno na linku ili u slobodnom prijevodu u nastavku, uz zanemarivanje nekih, po našem mišljenju, manje važnih Auldovih kriterija i dodatak nekih novih na kraju. Tako u ovoj verziji izlazimo s petnaest kriterija.
Dakle, po kojim ćete signalima prepoznati ekonomski bullshit (11 Auldovih kriterija i 4 naša)?
- Kritika polazi od teze da je prognoziranje glavni ili jedini cilj ekonomske analize (pa se misli da se pogreškama u prognozama dokazuje «neznanstvenost» ekonomike).
- Kritika se uokviruje u politički govor, pa se većinu ekonomista proglašava tržišnim fundamentalistima.
- Pojam «neoklasično» koristi se kao da se odnosi na neku jasno definiranu političku filozofiju, skup jasnih preporuka za vođenje politike ili konkretna gospodarstva.
- Koristi se pojam neoklasični ekonomski model ili na neki drugi način sugerira da su sva bitna ekonomska znanja sadržana u Wallrasovom modelu iz 1874.
- Naizmjence se koriste pojmovi «neoklasična ekonomika» i «mainstream ekonomika», a bonus je ako uvidite da se pojam «neoliberalna ekonomika» ili “neoliberalizam” koristi kao zamjena za oba.
- Pojam «neoliberalizam» se općenito koristi za bilo što.
- Koristi se pojam korporativnih gospodara ili se na neki drugi način sugerira da ekonomisti služe bogatima ili korporacijama.
- Tvrdi se da ekonomisti misle da su ljudi uvijek racionalni.
- Tvrdi se da je financijska kriza opovrgnula validnost mainstream ekonomike.
- Tvrdi se da ekonomija nije empirijska znanost (ili da se empirijski ništa ne može dokazati) i pri tom se posve ignoriraju rezultati empirijske ekonomike.
- Ekonomsku analizu se isključivo promatra kao sukob ekonomskih škola.
- Smatra se da divlja kolebanja na financijskim tržištima pokazuju da ljudi nisu racionalni, a tržišta nisu u stanju razborito alocirati kapital.
- Kad burzovni indeksi snažno padaju, to je dokaz da je kapitalizam na izdisaju.
- Kad burzovni indeksi snažno rastu, to je dokaz iracionalnog napuhavanja vrijednosti i preraspodjele u korist bogatih.
- Ekonomisti ne mare za nejednakosti odnosno raspodjelu dohotka.
Iako neoliberalizam doista ne postoji (onako kako ga danas interpretiraju u medijima i politici), o mnogima od ovih petnaest tema može se raspravljati. Na primjer, doista postoje određeni uvjeti u kojima tržišta kapitala gube moć razborite alokacije kapitala. Kriterij prognostičke kvalitete se u nekim problemima može koristiti kao kriterij ocjene kvalitete rezultata, itd.
Međutim, kada u medijima naiđete na napise nabijene gornjim frazama, mala je šansa da ste naišli na ozbiljnu analizu koja nakon pažljivog razlaganja uz primjenu dobre metode dolazi do ozbiljnog rezultata. Velika je šansa da ste naišli na kritiku koja je – prazna kao tikva.
Preuzeto sa: Ekonomski lab (Arhivanalitika)
