Književni nobelovac Mario Vargas Lllosa: Liberalni testament za Latinsku Ameriku

Rijetko koji romanopisac je u stanju sjesti i napisati ozbiljan rad iz političke filozofije. Ali Mario Vargas Llosa oduvijek je bio koliko politička, toliko i književna životinja. On svoju knjigu “La Llamada de la Tribu” (Poziv plemena), objavljenu u februaru kada je njen autor navršio 82. godine, opisuje kao račun vlastite intelektualne historije. To je putovanje od mladenačkog koketiranja s komunizmom i egzistencijalizmom; entuzijazma  i onda razočaranja Kubanskom revolucijom; nakon čega slijedi konverzija u liberalizam u britanskom smislu. Ovaj stav ga čini izuzetnim među latinoameričkim intelektualcima, od kojih su mnogi još uvijek začarani anti-imperijalizmom i socijalizmom.

Knjiga je prikaz života i misli sedam liberalnih filozofa. Osim Adam Smitha, uključuju  i Karla Poppera i Isaiaha Berlina, dvojac s kojima se autor susreo (kao i s Margaret Thatcher, koja ga je također impresionirala) dok su živjeli u Londonu 1970-ih. Na popisu su i francuski Raymond Aron i José Ortega y Gasset iz Španije. Neki čitatelji mogli bi upitati o odsutnosti Johna Stuarta Milla ili Johna Rawlsa. Knjiga nije “historija liberalizma” nego “lični prikaz autora koji su na mene ostavili najveći utisak”, objašnjava Llosa u intervjuu u svom domu u Madridu.

Za čitatelja, knjiga će se činiti kao ugodni povratak na fakultet. Vargas Llosa je pročitao gotovo sve što su napisali njegovi junaci, a njegovo izlaganje njihove misli je lucidno i uravnoteženo. On ne krije stvari u kojima misli da su pogriješili, kao što je pohvala Friedricha Hayekova za diktatora Čilea, Augusta Pinoceta, Popperov nemar za stil pisanja i Ortegin elitistički pogled na kulturu. Naslov knjige potječe od Poppera koji je vidio “duh plemena” – čežnju za kolektivnim svijetom bez individualnih odgovornosti – kao izvor nacionalizma i vjerskog fanatizma.

Liberalizam gospodina Vargasa Llosa nije bez unutarnjih napetosti. Neki od njegovih novinskih stupaca, čini se, podupiru antidržavni libertarijanizam, a drugi liberalnu socijaldemokratiju. U knjizi ističe temeljna liberalna uvjerenja: ekonomsku, političku i kulturnu slobodu koje smatra nedjeljivima, ali i toleranciju neslaganja i jednakosti mogućnosti – a time i važnosti obrazovanja. Posebno je kritičan prema onima koji bi liberalizam jednostavno sveli na slobodno tržište, iako je to integralni element. Liberalizam je preveden i iskrivljen, kaže on, tako što se predstavlja kao identičan reakcionarnom konzervativizmu, a u stvari je “najnapredniji, progresivni oblik demokracije”.

Ovo “nepoznanje” liberalizma jedan je od razloga zašto je liberalna tradicija tako slaba u Latinskoj Americi, kaže g. Vargas Llosa, Peruanac. Druge su duboka nejednakost u regiji, činjenica da njeni liberali iz 19. stoljeća “nisu vjerovali u slobodno tržište” i kompromitovanje tih pojmova od diktatura poput Pinochetove.

Danas vidi “veliku priliku” za liberalizam u Latinskoj Americi jer su njegovi suparnici, od vojnih diktatura do kubanskog i venezuelanskog socijalizma, potpuno propali. To je uništilo “utopijski, socijalistički, kolektivistički model”, kaže on. “Ko želi da njihova zemlja bude druga Venezuela? Niko zdravog razuma. “On smatra da su korupcijski skandali povezani s Odebrechtom, brazilskom građevinskom firmom,” pružili veliku uslugu “i pomoći će očistiti demokratije u regiji od korupcije na način da ih izlažu.

“La Llamada de la Tribu” je podsjetnik da su ideje važne. Njen je autor stavio tu vjeru u praksu. Godine 1990. kandidirao se za predsjednika u Peruu. Bio je to donkihotovski poduhvat koji je završio pobjedom  Alberta Fujimorija, koji je deset godina vladao autokratski (a što je posebno obilježilo Vargasa Llosu). No, on piše da su “mnoge ideje koje smo branili … i koje su u ovoj knjizi, daleko od nestajanja … čine dio današnjeg političkog programa u Peruu”. Nedavno je g. Vargas Llosa govorio na masovnim skupovima u Barceloni protiv katalonskih separatizma. On je to učinio, kaže, jer “velika opasnost u našem vremenu je nacionalizam”. Dok su fašizam i komunizam zastarjeli, nacionalizam je još uvijek živ, “dostupan u vremenima krize za iskorištavanje od demagoga”.

Mnogi latinski Amerikanci koji sebe nazivaju liberalima zapravo su konzervativci ili libertarijanci. Oni ili blagoslivljaju status quo koji utjelovljuje naslijeđenu nepravdu ili se suprotstavlja državnom djelovanju kako bi se to ispravilo. Previše drugih latinoamerikanaca ostaje sklono populizmu ili arhaičnim verzijama socijalizma. To čini knjigu g. Vargasa Llosa relevantnom. Sad je izazov  učiniti ove ideje atraktivnim za latinoameričke mase.

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *