NEKA SE UGLEDAJU NA START-UPOVE: Kako riješiti problem javnog prevoza u gradovima?

Za one koji se moraju stisnuti na autobus broj 25 u Londonu ili u vozu u New Yorku, promjena možda neće biti vidljiva. No, javni prevoz postaje sve manje zaposlen u tim , a i drugim gradovima također. Broj putnika je ravan ili opada u gotovo svakoj američkoj metropoli, kao i u nekim kanadskim i evropskim zemljama. To se dešava uprkos zdravom rastu urbane populacije i zapošljavanja. Putnici  mogu biti još više iznenađeni kada čuju da je pražnjenje javnog prijevoza problem.

Premda javni prevoz za svoju nepopularnost krivi stvari kao što  su radovi na cestama i slomljeni signali, čini se da postaju prevaziđeni. Usluge prevoza kao što su Uber i Lyft su udobnije i povoljnije od vozova ili autobusa. Biciklizam je ljepši nego što je bio, a najam bicikala je široko dostupan. Automobili su jeftini za kupnju, zahvaljujući sniženim kreditima i sve jeftiniji za vožnju. Online kupovina, rad u kući i dijeljenje poslovnih prostora znači da više ljudi može izbjeći putovanje uopće.

Konkurencija će vjerojatno rasti. Više od jednog laboratorija razvija nove transportne tehnologije i aplikacije. Silicijska dolina izumila je Uber i, u novije vrijeme, aplikacije preko koji ljudi iznajmljuju električne skutere, a zatim ih ostave na pločniku. Kina je stvorila bezbojne bicikle i “e-bicikle” na baterije, a obje industrije se šire. Neki izumi neće uspjeti, ili će im regulacijom biti onemogućeno djelovanje (u jednom trenutku, Segwaysi su bili budućnost). No, iza ugla dolaze nove ideje, uključujući taksije bez vozača. Masovni transport je znatno manje fleksibilan. Kao što su podzemna željeznica u drugoj aveniji u New Yorku, London Crossrailu i Amsterdamova linija podzemne željeznice pokazali,  izgradnja novih linija za vozove sada je nevjerojatno komplicirana i skupa.

Ovo predstavlja glavobolju za upravnike sistema javnog prijevoza. Također je problem i za gradove. Sviđalo se to  nekom ili ne – a mnogim ljudima se ne sviđa – masovni javni prevoz čini neke stvari vrlo dobro. On pruža uslugu za ljude koji su prestari, premladi, previše siromašni, previše plašljivi ili previše pijani da voze automobil ili bicikl. Vozovi i podzemne željeznice uzrokuju manje onečišćenja od automobila i pomiču ljude u daleko većoj gustoći. Opasnost je da javni prijevoz može postati prevaziđena usluga, sve manje popularna i sve manje dobra, dijelom zbog svoje nepopularnosti. Manje putnika znači manje vozova i autobusa, što dovodi do dužeg čekanja za one koji ustrajavaju na njima. Automobili, bez obzira da li ih vozili ili se automatski voze, začepit će ceste.

Do određene mjere, ta distopijska budućnost može se vidjeti na cjeniku pravilnog korištenja ceste. Mnogi gradovi, naročito u Americi, velikodušno subvencioniraju vožnju prisiljavajući inovatore da osiguraju puno parkirnih mjesta. Drugdje, gradovi su stvorili zone u kojima se vožnja mora platiti zbog zagađenja . Ali to je beznadežno neefikasan alat. Većina zona zagušenja zapravo prodaje dnevne ulaznice za vožnju s kojima možete voziti koliko god želite u zoni – i ne naplaćuje ništa za vozila kao što su taksiji i minicabovi. Bilo bi puno bolje naplatiti za svaku upotrebu ceste, s višim cijenama za one zauzete.

Transportne agencije također bi trebale ohrabrivati nove poslove i kopirati ih. Gradovi nastoje ignorirati usluge temeljene na aplikacijama ili ih pokušati odgurnuti s ulice. To je razumljivo s obzirom na stavove kompanija kao što je Uber. Ali to je pogreška. Premda se novi oblici prevoza često natječu sa starima u gradskim središtima, oni bi se trebali međusobno nadopunjavati u predgrađima. Taxi službe i e-bicikli mogli bi privući ljude i do željezničkih kolodvora i autobusnih stanica, koji su često neuobičajeno daleko izvan gradske jezgre.

 

Ima kartu za vožnju, ali je nije briga

Nesumnjivo je da većina ljudi teško pravi razliku između javnog i privatnog prevoza. Oni samo žele doći negdje, i tu postoji trošak u vremenu, novcu i udobnosti. Idealni sistem omogućit će im da se kreću po gradu za jedno plaćanje, prebacujući se od vozova preko taksija do bicikala po potrebi. Izgradnja platforme koja će sve to omogućiti  je komplikovana i zahtijeva mnogo slatke priče o naslijeđenim mrežama, kao i tehnološkim kompanijama  – iako nekoliko gradova, kao što su Helsinki i Birmingham, u Engleskoj, to pokušavaju. Tu vjerovatno leži tajna kako očuvati kretanje u gradovima.

 

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *