Piše: Daniel J. Mitchell
Ranije ove godine, objasnio sam zašto nordijske države nisu socijalističke. Ili, da budem precizniji, napisao sam da ako su one socijalističke, onda su i Sjedinjene Države.
Moj zakucavanje s dokazivanjem bio je ovaj grafikon s Fraser Instituta Economic Freedom of the World, koji pokazuje da gotovo da nema razlike u ukupnoj ekonomskoj slobodi kada uspoređujete Sjedinjene Države s Finskom, Norveškom, Švedskom i Danskom.
To ne znači, ni slučajno, da imamo identične politike. Istaknuo sam da Sjedinjene Države dobijaju bolje (ili barem manje loše) rezultate u fiskalnoj politici, ali sam također naglasio da su nordijske nacije više tržišno orijentirane od Amerike kada se gledaju druge varijable (naročito vladavina prava).
No, neto efekt je da završimo s gotovo identičnim rezultatima.
Lažna obećanja “demokratskog socijalizma”
Ponavljam ove stare podatke jer se protekle sedmice u The Weeku pojavila kolumna koja slavi Norvešku kao primjer “demokratskog socijalizma”:
„Spektakularna kontroverzna pobjeda Aleksandrije Ocasio-Cortez u nedavnim primarnim izborima za Kongres u New Yorku katapultirala je temu demokratskog socijalizma na vrh američke političke rasprave. … imamo zemlju koja se više približava idealu demokratskog socijalizma. Postoji mjesto koje je … znatno uspješnije od Sjedinjenih Država prema gotovo svakom društvenom mjerilu koje postoji. Govorim o Norveškoj. … Norveški radnici su jako zaštićeni, 70 posto radnika je obuhvaćeno sindikalnim ugovorima, a više od trećine direktno zaposleno od strane vlade. Norveška država upravlja ogromnim fondom državnih bogatstava, a njezina finansijska imovina iznosi 331 posto BDP-a … U međuvremenu, njena preduzeća u državnom vlasništvu vrijedna su 87 posto BDP-a. Od ukupnog domaćeg bogatstva u Norveškoj, vlada posjeduje 59 posto, a ukupno tri četvrtine nematerijalnog bogatstva.
Ne znam jesu li te specifične statistike istinite, ali svakako se ne protivim tvrdnji da Norveška ima veliki javni sektor.
Međutim, evo nekoliko pasusa koji zaslužuju da im se slatko nasmijemo:
„Norveška je neupitno više socijalistička nego Venezuela … Doista, ona je znatno više socijalistička od navodno-komunističke Kine“.
Ovo je apsurdno netačno. Ako postoji termonuklearna inačica pogrešnog, vidjet ćete divovski gljive.
Evo podataka o ukupnoj ekonomskoj slobodi za Norvešku, Venezuelu i Kinu. Kao što vidite, Norveška je daleko više orijentirana na tržište.
Pa kako autor, Ryan Cooper, racionalizira svoju fantastičnu tvrdnju u uspješnom norveškom supersocijalizmu?
Pravi razlozi iza bogatstva Norveške
Ako čitate članak, on ima mučenu definiciju demokratskog socijalizma. Jedna od njegovih varijabli je vlasništvo države, što bi inače bio razuman podatak koji bi trebao biti uključen.
No, to je umjetni broj kada se posmatra Norveška jer vlada kontrolira naftu i također ima veliki fond suverenog bogatstva koji je finansiran prihodom od nafte.
Drugim riječima, Norveška je geografski sretna, jer sva ta nafta povećava norveški BDP. To čini Norvežane relativno prosperitetnim i svakako pomaže djelomično nadoknaditi ekonomsku štetu velike administracije.
No, besmisleno je tvrditi da Norveška koja je bogata naftom nekako daje dokaze za cjelokupnu uspješnost demokratskog socijalizma. To je slično kao da gledate podatake za Kuvajt i na osnovu njih izvedete zaključak da je najbolji sistem nasljedna vladavina šeika.
Ipak, on želi da ljudi podrže socijalizam jednostavno zbog Norveške, kao što je ilustrirano ovim posljednjim odlomkom:
„… kada je riječ o izgradnji pristojnog mjesta za život, Norveška potpuno razbija Ameriku. Dakle, dok su konzervativci naglašeno ignorirali najočitiji i najznačajniji dokaz u svojim bijesnim pljuvačkim tiradama protiv socijalizma, Norvežani mogu uprijeti i upiru prstom na Sjedinjene Države kao primjer onoga šta se događa kada pustite da kapitalizam podivlja“.
No, postoji jedan mali problem. Kao što vidite s grafikona, Norveška i Sjedinjene Države imaju gotovo identične nivoe ekonomske slobode.
Dakle, ako je u Americi “kapitalizam podivljao”, onda je i u Norveškoj. Ili, ako je Norveška “socijalistička”, onda su i Sjedinjene Države.
Donja crta je da su i Sjedinjene Države i Norveška uspješne zemlje po svjetskim standardima. Obje su na prvih 20 posto ukupne ekonomske slobode.
Ali mi nismo Hong Kong ili Singapur, tako da bismo očigledno trebali učiniti bolji posao prateći recept za veći prosperitet.
Za dodatne informacije o tome zašto je socijalizam loš (i demokratske i totalitarne verzije), samo otvorite oči i pogledajte dokaze u svijetu.
Daniel J. Mitchell je ekonomist iz Washingtona koji se specijalizirao za fiskalnu politiku, osobito porezne reforme, međunarodnu poreznu konkurenciju i ekonomsko opterećenje državne potrošnje.
