Piše: Jon Miltimore
Socijalna pravda je jedan od onih beskrajnih izraza koji nije lako definisati. Jednu stvar znamo sigurno: socijalna pravda nije isto što i pravda, vječna ideja koja je bila fokus takvih mislilaca kao što su Aristotel, Platon, Augustine Hippo, Akvinski i Hume. (Na kraju krajeva, ako bi socijalna pravda bila isto što i pravda, riječ “socijalna” bi bila suvišna.)
Prije mnogo godina, dok je razgovarao sa Williamom B. Buckleyem Jr. o ideji socijalne pravde, ekonomist i dobitnik nobelove nagrade F. A. Hayek istakao je “besmislenu koncepciju” tog pojma.
“Svi govore o socijalnoj pravdi, ali ako pitate ljude šta oni to podrazumijevaju pod socijalnom pravdom, šta oni to prihvataju kao pravdu, niko ne zna”, rekao je Hayek. “Pokušavao sam zadnjih dvadeset godina pitati ljude da mi objasne “Šta su tačno vaši principi? “
Ako tražile na Googleu značenje pojma socijalna pravda, ovo je ono što vam izbaci:
Socijalna pravda (imenica): Pravda u pogledu raspodjele bogatstva, mogućnosti i privilegija unutar društva.
Iz ove definicije, lako se vidi temeljna razlika između pravde i socijalne pravde. Za Aristotela, Cicerona i osnivače Amerike, pravda se odnosi na pojedince. Za zagovornike socijalne pravde, pravda je kolektivna.
Kako se sprovodi socijalna pravda?
Implikacija u doktrini socijalne pravde je ideja da se nepravilne neravnoteže u bogatstvu i privilegijama moraju ispraviti. Ali kako?
Hayek je dobro znao. Tokom razgovora sa Buckley-om (video ispod), on je objasnio mladom Jeff Greenfieldu (13:00) da socijalna pravda zahtijeva nejednako tretiranje ljudi.
Klasični zahtjev je da država treba jednako tretirati sve ljude uprkos činjenici da su oni vrlo nejednaki. Iz ovoga ne možete da zaključite da zato što su ljudi neujednačeni, bi trebalo da ih tretirate nejednako kako bi ih učinili jednakim. I to je ono što socijalna pravda traži. To je zahtjev da država treba drugačije da tretira ljude kako bi ih stavila na istu poziciju. . . . Da bi vlada mogla za cilj imati da ljudi budu jednaki, bila bi primorana da sa ljudima zaista postupa veoma nejednako.
U ovome leži teškoća za zagovornike socijalne pravde. Ustav SAD-a zabranjuje državi da lišava građane “jednake zaštite pod zakonom”, tako da usvajanje zakonodavstva koje tretira različite ljude različito je u Americi veoma teško.
Kako ispravljanje “neravnoteža” izgleda u praksi
Zbog toga smo poslednjih godina svjedočili mekšoj, nježnijoj verzijiji socijalne pravde koja uključuje privatne kompanije i elitne univerzitete – nasuprot teškoj ruci vlade koja ispravlja “neuravnoteženosti” u bogatstvu i privilegijama. Poznati nedavni slučaj bio je Harvard, koji se tereti za diskriminaciju budućih studenata azijskog porekla.
Tokom suđenja, dekan škole priznao je da Harvard koristi različite standarde prijema na osnovu rase i spola budućih studenata. Azijati moraju dobiti SAT rezultat od najmanje 1350-250 poena viši od praga za domorodačko-američke, crne i latinoameričke srednjoškolske studente – da dobiju preporuku za upis.
“Harvard se bavi i nastavlja da se bavi namjernom diskriminacijom prema azijskim Amerikancima”, rekao je Adam Mortara, advokat strane koje je podigla tužbu.
Školski zvaničnici tvrde da oni jednostavno pokušavaju da “prekinu ciklus” nepravde. Ali to samo dokazuje Hayekovu poentu da socijalna pravda zahtijeva nejednako tretiranje ljudi. Drugačiji tretman prema prospektinim azijskim studentima nije ništa drugo nego nejednak tretman – bez obzira na sve uzvišene moralne ciljeve koje Harvard navodi.
Ovo je fundamentalno pitanje našeg vremena i izvor većine našeg političkog neslaganja: da li treba ravnopravno tretirati ljude ili ih nejednako tretirati na osnovu njihove rase, spola ili klase kako bi korigovali kolektivne neravnoteže u “bogatstvu, prilikama i privilegijama u okviru društva “?
Možete izabrati da budete s jedne ili druge strane, ali nema sumnje da postoji izbor. Jer, kad ostavimo semantičke igre po strani, Hayekova logika je tačna: socijalna pravda zahtijeva nejednako tretiranje ljudi.
Amerika, pokazuje historija, nije uspela da podrži ideal tretmana ljudi jednako. Rezultati su bili katastrofalni. Ne smijemo ponoviti grešku.
