– Slabo vjera za slabe ljude! Desničari i lenjinisti vole tu karikaturu – kaže Edmund Fawcett o liberalima. The Economist je zamolio g. Fawcetta da odgovori na pet direktnih pitanja u odgovorima od oko 100 riječi.
Gospodin Fawcett autor je knjige “Liberalizam: Život ideje”, koji je objavljena prošle godine u drugom izdanju, stvarajući prostor za predsjednika Donalda Trumpa, Brexit i druge političke potrese koji su uzdrmali liberalni način razmišljanja. Bio je novinar u The Economistu 30 godina prije nego što je otišao u penziju 2003. godine.
Njegovi odgovori su ispod. Nakon njih slijedi izvadak koji je on izabrao jer, kako je rekao: „Liberalizam je lako prepoznati, ali teško ga je sažeti. Ipak, morate početi negdje, a ovaj izvadak – iz mog predgovora – djeluje, vjerujem, kao ulazna vrata. “
Ekonomist: Što je liberalizam?
Edmund Fawcett: Ne postoji odgovor od jedne rečenice, ali knjižnicu možete popuniti kompliciranim akademskim odgovorima. Ono na čega se treba držati je da svi možemo prepoznati liberalizam, posebno sada kada je pod prijetnjom. Ako se tražite cjelovitiju sličicu, izdvojit ću četiri ključna liberalna uvjerenja: društvo je uvijek u sukobu; nepotrebnoj moći – države, bogatstva ili opresivne većine – treba se oduprijeti; ljudski napredak je moguć; i svi zaslužuju poštovanje društva, ko god bili. Svaka ideja ima drevne korijene. Tražiti ih u političkom obliku prije 19. stoljeća je poput traženja atinskog bicikla ili srednjovjekovnog mikročipa.
The Economist: Ne tako davno liberali su pobijedili u hladnom ratu. Oni su dominirali javnim argumentima i agendom za politiku. Što im je pošlo po zlu?
G. Fawcett: Kada je sovjetski komunizam propao, liberali su se morali probuditi i vidjeti dvije stvari. Prvo, postojali su atraktivni ne-liberalni putevi ka kapitalističkom razvoju. Liberali nisu trebali biti iznenađeni Turskom ili Mađarskom, a kamoli Rusijom i Kinom. Drugo, na samom liberalnom Zapadu, snaga i opseg liberalizma uvelike su se razlikovali. Liberalizam bi mogao biti demokratskiji ili manje demokratski: više za svakoga, ili više za neke. Liberali uvijek zaboravljaju i moraju ponovno naučiti tu lekciju. Nakon 1945. liberalizam je širio svoje prednosti i zaštitu za mnoge. Sada, liberalizam izgleda previše kao privilegija. Ukratko, liberalizam mora ponovno postati demokratski.
The Economist: Liberalizam se proždire time što daje previše slobode neprijateljima i dopušta da ga anti-liberali potkopaju, na primjer, zabranom određenih vrsta govora.
G. Fawcett: Ne-platforming čini zgodnu vreću za lupanje liberala. Ali liberalizam nema na šta odgovoriti. Prihvatljiv govor sigurno će se voditi. Što je društveno prihvatljivo ili neprihvatljivo reći u javnom prostoru. Mislite na bogohuljenje. Pomislite na riječ “jebi”. Sada je borba protiv ponižavajućih stereotipa i stavova koji ih podržavaju. Neprihvatljivo? Neki misle da, neki ne. Liberalizam s pravom postavlja visoku prepreku protiv zakona koji ograničavaju govor. Ali zakonski dopušteno ne znači društveno prihvatljivo. Ako neka vrsta govora postane odvratna u društvu, nije za liberale da promijene svoje mišljenje u ime slobode govora.
The Economist: Je li liberalni kredo intelektualan i pasivan? Pod napadom aktivnih, mišićavih vjerovanja, skriva li se liberalizam u svojoj biblioteci?
G. Fawcett: Slaba vjera za slabe ljude! Desničari i lenjinisti vole tu karikaturu. To je jeftino i jednostavno. Ali ko se posljednji smije? Podsjetimo se u što vjeruju liberali. Potrebno je shvatiti neugodnu stvar da je sukob u društvu neizbježan. Potrebna vam je čvrstoća da biste se usprotivili prekomjernoj moći, tražili napredak čak i ako bi radio protiv vas, da se zauzmete za sve ljude, koliko god glupi, teški ili naizgled beskorisni bili. Liberali mogu izgledati slabašno. Ali nemojte ih izazivati. Pomislite na Lincolna ili Roosevelta. Međutim, liberali moraju zvučati snažnije. Trebaju jasnije, kraće, vulgarnije načine da kažu za što se zalažu.
Ekonomist: Postoje li neki moderni ili suvremeni mislioci koji se svrstavaju među velike liberale ili su svi liberalni heroji prošlog razdoblja?
Gospodin Fawcett: Možete imati dug život bez divova i heroja. Liberalizam danas nema intelektualne junake poput Konstanta, Humboldta ili Mila u 19. stoljeću. Ne samo da su mislili i pisali o politici, već su to i prakticirali. S druge strane, liberalizam je mnogo bolje i intelektualno dublje branjen danas nego što je bio tada. To je, naravno, teško vidjeti, jer je znanje fragmentirano i specijalizirano. Kako bi te duboke odbrane učinili dostupnim široj javnosti, potrebno je široko znanje i vještina. Izvanredni profesori i dalje kombiniraju učenje i rječitost, na primjer Thomas Nagel u Americi ili Pierre Rosanvallon u Francuskoj.
Šta je liberalizam?
Izvadak iz predgovora “Liberalizam”, drugo izdanje:
Da biste poduprli oslabljenu zgradu, morate razumjeti njene temelje. Morate shvatiti na čemu počiva, zašto je nastala i za šta ona služi. Tako je s demokratskim liberalizmom, ili koristiti poznatiji naziv, liberalnom demokratijom. Niko tko je svjedočio nedavnim političkim šokovima i gledao anti-liberalne uspjehe u Evropi i SAD-u ne može sumnjati da je liberalna demokratija izložena izazovima iznutra i izvana.
Kako su se posljednjih desetljeća razlike u bogatstvu i moći povećavale, nezadovoljni građani doveli su u pitanje ciljeve i ideale liberalizma. Velika struktura historijskog bogatstva i skloništa koja je u posljednje vrijeme izgledala kao zavist svijeta pokazala je slabosti i nedostatke. Kako je ponos svojih stanara ustupio mjesto sumnji, ljudi sa svih strana pitali su se, jesu li te mane popravljive ili smrtonosne? Širom svijeta, geopolitički prestiž liberalizma bio je zatamnjen rastućim silama koje su nudile privlačne ne-liberalne puteve materijalnom napretku i stabilnosti. Sam liberalni demokratski svijet izgledao je kao da se razdvaja kako su Sjedinjene Države i Britanija na međunarodnom planu zauzimale neliberalne puteve politički i unilateralno, ostavljajući potresenu Francusku i Njemačku evropskim nositeljima standarda liberalnog poretka.
