Kinesko iskorjenjivanje siromaštva je ostvareno privatizacijom

Kinesko iskorjenjivanje siromaštva je ostvareno privatizacijom

Piše: Jon Miltimore (FEE)


U nedavnom intervjuu za The Hill, predsjednički kandidat sen. Bernie Sanders pohvalio je Kinu, navodeći kako je nacija postigla “napredak u rješavanju ekstremnog siromaštva bolji nego bilo koja zemlja u historiji civilizacije”.

Ova izjava uzrokovala je negativne naslove iz medija naslonjenih na desnu stranu, od kojih su se neki rugali senatoru iz Vermonta zbog pohvale Kini. Međutim, kako mnogi nesumnjivo znaju, napredak Kine u iskorjenjivanju ekstremnog siromaštva posljednjih decenija neviđen je.

Od 1990., podaci pokazuju da je 66 posto kineskog stanovništva živjelo u ekstremnom siromaštvu. Do 2015. godine, međutim, taj se podatak smanjio na manje od jednog procenta.

“Nijedna zemlja u zabilježenojh istoriji nije narasla tako brzo – i izbacila toliko ljudi iz siromaštva – kao Kina u posljednjih 30 godina”, napisao je  dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije Joseph Stiglitz u The Great Divide.

Kako je Kina postigla ovaj podvig nevjerovatna je priča, a i Sanders bi je trebao čuti ako već nije.

Kako je Kina iskorijenila ekstremno siromaštvo

Kineska revolucija 1949. stvorila je Narodnu Republiku Kinu pod komunističkim vođom Maom Zedongom. Kineska ekonomija pod Maoom rasla je prosječno manje od tri posto godišnje prosječno tokom gotovo tri desetljeća, praćena Maoovim katastrofalnim „Velikim korakom naprijed“, tokom kojeg je procjenjeno da je ubijeno 45 miliona.

Tek nakon Maoove smrti 1976. godine Kina je uskoro napravila prvi korak u svom ekonomskom čudu – prihvatajući tržište. Kina je 1979. usvojila svoj „sistem odgovornosti u domaćinstvu“, čime je mnogim poljoprivrednicima prvi put dodijeljeno vlasništvo nad njihovim usjevima. Potom su čelnici Komunističke partije Kini otvorili Kinu stranim ulaganjima, suzbili kontrolu cijena i protekcionizam i proveli masovnu privatizaciju njene ekonomije.

Kao rezultat toga, kineski BDP porastao je sa manje od 150 milijardi dolara u 1978. na 8,2 biliona dolara u 2012., čime su stotine miliona kineskih građana izvučene iz ekstremnog siromaštva.

2005. godine ekonomista Fan Gang objasnio je za Bloomberg News kako se to dogodilo.

Glavno reformsko dostignuće bilo je u privatizaciji državnih preduzeća“, rekao je Gang, najpoznatiji kineski ekonomista. “Privatni sektor čini 70% bruto domaćeg proizvoda.”

 

Fosilna goriva su odigrala veliku ulogu

Međutim, ovo nije cijela priča. Kao što je autor Bjorn Lomborg napomenuo u The New York Timesu, Kini je iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva omogućeno važnim resursom: ugljem.

U posljednjih 30 godina, Kina je udaljila oko 680 miliona ljudi iz siromaštva dajući im pristup savremenoj energiji, većinom napajanoj ugljem“, primijetio je Lomborg. „Da, to je rezultiralo strašnom zagađenju zraka i ogromnom povećanju emisije gasova sa efektom staklene bašte. Ali to je cijena koju su mnoge zemlje u razvoju sa zahvalnošću izabrale. “

Riječ tradeoff je važna i prepoznat će je neko ko je upoznat s ekonomijom. Ljudi i nacije svakodnevno se suočavaju s izazovima, a odluke do kojih svi dođu imaju oportunitetne troškove, vrijednost koja se mora ustupiti da bi stekli ili postigli nešto drugo.

Iako bi kineska ekonomija mogla biti prljavija od one u Sjevernoj Americi i Evropi, bez fosilnih goriva iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva nikada se ne bi dogodilo. To je obračun koji bi većina Kineza sa zahvalnošću prihvatila.

Završna riječ

Političari imaju pravo kritikovati Kinu zbog nedostatka političke slobode. Ipak, Kina zaslužuje kredit za provedbu tržišnih reformi koje su stotine miliona izvukle iz krajnjeg siromaštva.

Ne smijemo, međutim, zaboraviti pravu priču. Kina je postigla svoje čudo prelaskom sa kontrolirane ekonomije u djelomično tržišnu ekonomiju u kojoj je najveći dio imovine u privatnom vlasništvu.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *