Postojanje domova naroda kočinica ekonomskom napretku

Da je dvodomni parlamentarni sistem u Bosni i Hercegovini rijetkost u demokratskom svijetu, pri čemu su ovlasti zastupničkog doma i doma naroda potpuno identične, ili su čak ovlasti doma naroda i veće od ovlasti zastupničkog doma, to je već odavno svima jasno.

U sukobu između građanskog i etničkog predstavljanja, parlamentarnu pobjedu, uglavnom kroz dom naroda odnosi etničko predstavljanje. Bilo koja građanska većina nije u stanju usvojiti niti jedan zakon a da ga etnička većina kroz domove naroda ne potvrdi.

Etničkim politikama time je dato ubojito oružje u ruke, pa tako one kroz domove naroda za vitalni nacionalni interes ovog ili onog naroda mogu proglašavati bilo šta od onoga što etničko partijsko rukovodstvo ocijeni kao ugrožavanje nacionalnog interesa nekog naroda. Možda je najeklatantniji i stoga najapsurdniji primjer takvog djelovanja, štićenje „kladioničarskog lobija“ ili stićenje propalih socijalističkih kobinata koji postoje tek da bi postojala partijska glasačka mašinerija, kroz mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Primjera je naravno, bezbroj, i ove navodim tek kao personifikaciju zloupotrebe tog mehanizma koji egzistira kroz samo postojanje doma naroda.

Da stvar bude još gora, političke intencije u Bosni i Hercegovini ne vode ka slabljenju etničkog u korist građanskog što bi bilo dijelom procesa približavanja Evropskoj uniji nego se radi o obrnutom procesu.

Uprkos jasnim preporukama iz Mišljenja Evropske komisije i zahtjevima da Bosna i Hercegovina implementira presude Evropskog suda za ljudska prava, čime bi političko predstavljanje bilo pomaknuto sa etničkog na građanski princip predstavljanja, još uvijek su na snazi politički prijedlozi koji jačaju etnički model. Štaviše, politike koje zastupaju te pozicije služe se blokadom formiranja vlasti a indolentna međunarodna zajednica pa i Evropska unija koja poziva na ispunjavanje preporuka i mjera iz Mišljenja Evropske komisije, sve to nijemo posmatra.

Političke opcije koje neumorno ponavljaju prostu činjenicu da se ne mogu prihvatiti prijedlozi kojima se dodatno jača etničko predstavljanje kao argument navode nedopustivost cementiranja diskriminacije po etničkom principu, navodeći da to nije u skladu sa evropskim standardima i ljudskim pravima općenito. Dakako, to je potpuno tačno.

Međutim, čini se da taj argument gubi na snazi svoje uvjerljivosti, jer naprosto, neko je davno odlučio da se u Bosni i Hercegovini ne može tek tako i olako dozvoliti demokratija kao takva, odnosno ono uređenje u kojem je prosta politička odnosno matematička većina donosilac odluka.

Stoga bi građanske opcije morale ili promijeniti ili dopuniti svoju argumentaciju za jačanje građanskog na uštrb etničkog predstavljanja novim a možda i snažnijim argumentom, pošto očito u Evropskoj uniji nikoga ne brine činjenica da je samo u BiH normalno da glas jedne grupe građana vrijedi tri do četiri puta više nego glas druge grupe građana.

Ako Evropska unija i zapadno-demokratski svijet u Bosni i Hercegovini žele vidjeti jačanje demokratije i kapitalističkog sistema, ako žele vidjeti ispunjavanje ciljeva iz tzv. Reformskih agendi po kojima je nužno uspostaviti slobodno tržište, i rasteretiti privredu i tome slično, onda je nužno dokinuti etničko predstavljanje ili ga barem reducirati.

Prvi korak ka tome jeste smanjivanje ovlasti domova naroda, ili njegovo potpuno ukidanje. Onog trenutka kada etničke političke opcije ne budu mogle zloupotrebljavati instituciju doma naroda u svoje stranačke interese i kada se odluke budu donosile prostom matematičkom većinom, biće moguće provoditi i nove ekonomske politike. Tek tada će biti omogućeno da Bosna i Hercegovina prođe svoju tranzicionu fazu iz socijalizma u kapitalizam. Sve do tada ostati će zarobljenikom bivšeg sistema čije su privilegije sebi priskrbile upravo etničke političke opcije.

Stoga pitanje ukidanja doma naroda ili njegovog reduciranja nije samo pitanje iz domena poštivanja elementarnih ljudskih prava nego i pitanje toga da li će Bosna i Hercegovina ostati zemlja u kojoj vladaju budžetski paraziti preko leđa radnika i poslodavaca, zemlja u kojoj se to budžetsko parazitiziranje proglašava nacionalnim interesom, i zemlja u kojoj poslodavac silom prilika da bi uopće bio konkuretan na tržištu mora poginjati glavu nad etničkim partijskim rukovodstvima.

I pojedine političke opcije koje se predstavljaju za građanske, moraju također shvatiti da je održavanje uloge doma naroda, kao mehanizma ne samo političkog nego i ekonomskog vladanja manjine nad većinom, potpuno pogubno i za njih kao iza sve građane, jer samo postojanje doma naroda predstavlja ne samo izraz nedemokratskog uređenja Bosne i Hercegovine nego i kočinicu njenom bilo kakvom ekonomskom napretku.

Nihad Hebibović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *