Zašto uništavamo ekonomiju srednjovjekovnim metodama borbe protiv korone

Zašto uništavamo ekonomiju srednjovjekovnim metodama borbe protiv korone

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Epidemija korone natjerala je sve zemlje svijeta da uvedu vanredne mjere te je globalno dovela do najvećeg rasta moći i intervencionizma države još od Drugog svjetskog rata.

Posljedice korone pokazuju duboke razlike između mentaliteta i organizovanosti različitih država.

Kina, zemlja pod diktaturom Komunističke partije, pored izoliranja jednog kompletnog grada, demonstrirala je i sav potencijal korištenja tehnologije za kontrolu svojih građana, o čemu je i Orwell svojevremeno mogao samo sanjati, poput primjerice uvođenja mjerenja temperature ljudi na svakom uglu kineskih ulica putem laserskih toplomjera do čak praćenja kretanja i zdravstvenog stanja pojedinaca preko mobilnih uređenja.

Zapadnoevropske zemlje stvarima su, naravno, pristupile mnogo liberalnije. Njemačka se u suzbijanju korone mnogo više uzda u organizovanost svog zdravstvenog i državnog sistema, nego u kroćenje građana, pa se život manje-više odvija normalno. Firme i objekti čiji rad ne zahtijeva okupljanje velikog broja ljudi na jednom mjestu rade normalno; dozvoljeno je čak i restoranima da rade, pod uslovom da hranu dostavljaju na kućnu adresu; nema nikakvih policijskih satova i značajnijih restrikcija u kretanju, dok se ljudi mlađe i srednje dobi ulicama šetaju normalno. Britanski premijer Boris Johnson, za kojeg je potvrđeno da je i sam fasovao koronu, pozvao je stariju populaciju da se drži u izolaciji, dok je mlađem stanovništvu poručio da nastavi živjeti normalno, navodeći da možda ne bi bilo loše čak da pokupe koronu radi jačanja imuniteta.  Najdalje je otišla Švedska koja u cilju suzbijanja korone još uvijek nije uvela gotovo nijednu restriktivno mjeru – prodavnice, kafići, čak i škole i vrtići u ovoj zemlji i dalje normalno rade. Za sada bez ozbiljnijih posljedica, jer je u Švedskoj manje od 3% smrtnih slučajeva.

U mediteranskoj Italiji, poznatoj po svojoj nonšalantnosti, epidemija korone dovela je do ozbiljnih posljedica – umrlo je već preko 10 hiljada ljudi, odnosno više od 10% svih oboljelih, dok je italijanski zdravstveni i društveno-politički sistem još jednom pokazao svu svoju klimavost – nema dovoljno mjesta u bolnicama za sve oboljele, dok su nedovoljni ljekari često primorani birati koga liječiti, a koga prepustiti sudbini. Odmah na drugom mjestu po katastrofičnosti posljedica je mentalitetski i sistemski slična Španija u kojoj bilježimo oko pet hiljada smrtnih slučajeva.

Sušta suprotnost u odnosu na njih je Njemačka. Smrtnost oboljelih od korone u ovoj zemlji je svega 0,5%, dakle dvadeset puta manje nego u Italiji.

U čemu leži tajna ovog njemačkog procenta? Pa vjerovatno u tome što za razliku od Italije i Španije njemačka država još jednom pokazuje šta znači biti DRŽAVA. U borbi s koronom Njemačka je odlučila „spriječiti pa liječiti“. Njemačka je uspješno targetirala ugrožene kategorije stanovništva, izvršila masovno testiranje te na vrijeme zbrinula ugrožene. Već ima pripremljene i ekonomske mjere za ublažavanje krize, no o tome nešto kasnije.

Potpuno drugačije ponašanje, puno sličnije kineskom ali bez tehnologije, imamo u susjednoj Srbiji. Nakon što je uspio ostvariti ono što svojevremeno ni Slobdodanu Miloševiću nije pošlo za rukom, a to je da poguši kompletnu opoziciju i sve bitnije medije stavi pod svoju kontrolu, Aleksandar Vučić je s pandemijom korone dočekao ono što  svaki wanna be diktator samo sanja – da dobije gotovo neograničene autokratske ovlasti. Za razliku od zapadnoevropskih zemalja, po ulicama Srbije ne hodaju ljudi nego vojnici s dugim cijevima; mimo ustava starijim od 65 godina je potpuno zabranjeno kretanje, uveden je policijski sat, a svim svim poslovnim objektima je zabranjen rad s ljudima. Da se Srbija ne šali u provedbi Vučićeve autokratske volje, pokazuje recimo i činjenica da je osoba koja je prekršila mjere izolacije ekspresno osuđena na cijele tri godine zatvore, što je kazna koju inače dobijete za recimo pokušaj ubistva. I dok osude na račun surovog tretiranja građana Srbije od vlasti stižu  kako od ono malo preostalog jada od pozicije i evropske javnosti, Vučić u redovnim dvodnevnim press konferencijama za medije ponosno ističe kako punu podršku i pomoć dobija od kineskog predsjednia Xi Jipinga. Čisto da se zna ko su mu uzori.

Improvizacija diletanata

No, kako se u svemu ponaša Bosna i Hercegovina? Možda bi najtačnije bilo reći da Bosna i Hercegovina u borbi protiv korone ima totalitarnu tendenciju Kine, organizovanost Italije i tehničku opremljenost neke afričke zemlje. Ovo potonje sprječava da pored simpatija prema metodima Kine bh. vlasti upotrebljavaju i njihove tehnološke mjere, s obzirom da u našim institucijama još nisu sasvim savladali ni korištenje maila.

O ozbiljnosti i organizovanosti onih koji vode BiH možda najbolje svjedoči činjenica da je usred pandemije i urlanja svjetskih stručnjaka da se pod svaku cijenu izbjegavaju veći skupovi, Vlada FBiH poslala delegaciju u Konjic na dernek za dvjestotinjak ljudi u tamašnjem “Igmanu”, i nekoliko dana kasnije će se ispostaviti, napravila žarište epidemije u Konjicu.

Stvar postaje još daleko skaradnija kad se uzme u obzir sva složenost uređenja Bosne i Hercegovine i unutrašnjih sukoba koji tu postaje. Dodik tako još jednom koristi priliku da „otcjepljuje“ RS pa uvodi vanredno stanje, dok njegov ministar zdravstva Alen Šeranić poručuje da će „državljane Federacije Bosne i Hercegovine isporučiti Federaciji“, a Kanton 10 kojim upravlja HDZ zvanično donosi odluke da „državljanima Bosne i Hercegovine“ zabrani ulaz na teritoriju kantona. HDZ-ovi ministri blokiraju nabavku testova, dok nova Vlada KS s milijardom poreskog novca otvara humanitarni telefon kako bi joj građani donirali novac za borbu protiv korone!

No kada već ne funkcionišu ni država ni zdravstveni sistem, niti je više jasno šta je tačno nadležnost kojeg nivoa, bh. vlasti pak nisu imale nesuglasica po kopiranja srednjovjekovnih metoda Srbije u borbi protiv korone, preko leđa građana naravno.

Širom BiH uveden je policijski sat, svim prodavnicama i ugostiteljskim objektima s izuzetkom samoposluga zabranjen je rad, a planirano je čak i javno objavljivanje spiskova svih osoba u samoizolaciji, pa se ispostavilo da se to ipak kosi s ustavom i ljudskim pravima.

Njemačka, najsnažnija ekonomija Evrope, već ima plan kako dalje. Već za 20 dana privreda nastavlja s uobičajenim radom, a do tada je cilj testirati što veći broj građana i markirati ugrožene skupine i pojedince. Pored toga, kako bi što više ublažila posljedice pandemije, Njemačka je za privredu pripremila 750 milijardi eura.

Bh. vlasti su s druge strane, umjesto da se u varednim okolnostima pokušaju održati što veći nivo ekonomske aktivnosti uz mjere zaštite i alternativne metode poslovanja, tako što bi se, primjerice, u proizvodnim pogonima provela masovna testiranja i omogućio im se nastavak rada, a uslužne djelatnosti podstakle na alternativne načine poslovanja kroz npr. kućnu dostavu kao što je to urađeno u Njemačkoj, problem  odlučile „riješiti“ tako što su naprosto zabranili rad ogromnom dijelu poslovnih subjekata, barem svima onima koji podrazumijevaju bilo kakvu vrstu okupljanja ljudi na radnom mjestu.

Šta tek reći o nedotupavim odlukama da samoposlugama ograniče radno vrijeme do 16 sati poslijepodne, što za posljedicu može imati samo da će se u ograničenom vremenu veći broj ljudi gomilati u njima te se na taj način samo povećati, a ne smanjiti opasnost od širenja zaraze; ili totalitarnog uvođenja policijskog sata koje nema nikakve ni logike ni opravdanja, jer ostaje nejasno na koji bi način rijetka noćna kretanja tačno povećala opasnost od širenja virusa u odnosu na kretanje po danu?
Iako brojni ekonomisti i privrednici alarmiraju da vlasti pod hitno moraju nešto učinit za nokautiranu bh. ekonomiju te predlažu mnogobrojne mjere od obezbjeđivanja subvencija preko beskamatnih kredita do oslobađanja od plaćanja poreza i doprinosa, premijer Federacije Fadil Novalić hladno poručuje da će se Vlada FBiH u ekonomskim mjerama razmišljati poslije, kad dođe do kraja krize!

Kad tačno poslije? Kad 50.000 ljudi ostane bez posla, što su sve realnije procjene ekonomista, kad ekonomija duboko potone u minus, izvoz krahira, a budžeti trajno ostanu bez punjenja? Kako ćemo se tada nositi sa svim ekonomskim i socijalnim problemima koji će u zemlji nastati zbog nepromišljenih i radikalnih odluka vlasti i koji će, vrlo vjerovatno, biti fatalniji i neuporedivo dugoročniji od posljedica korona?

A možda se na ova pitanja mogao znati odgovor unaprijed da smo bili u stanju sagledati širu društvenu sliku i dali prednost zdravom razumu, umjesto što smo dozvolili da nam mjere tokom krize oblikuje represivna policijska pamet i logika kopirana od diktatora u pokušaju iz istočnog susjedstva. Sreća pa, zbog kompleksnosti državnog uređenja, nama ako ništa barem nisu mogli izvesti duge cijevi na ulice.

Nema nikakve sumnje da će ogromna većina građana BiH uspješno preživjeti koronu. No nije pak izvjesno da svi zajedno nećemo podleći posljedicama ovakve vlasti i ovakve organizacije države.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *