Poslije korone ekonomija će biti potpuno drugačije i zavisit će od OVOG SEKTORA

Coupang, kompanija za e-trgovinu i najcjenjeniji start-up Južne Koreje, zauzima gornjih 20 spratova nebodera u Jamsilu, kvartu u južnom Seulu. Donje etaže i dalje koriste podružnice Hyundaija, drugog po veličini konglomerata u zemlji, čija je inženjerska ruka gradila i upravljala zgradom. Zaposlenici Coupang-a šale se kako je lako uočiti sve koji rade za Hyundaia u radnom danu tokom jutra u liftovima. Većina radnika u zgradi odjevena je u klasične traper odjeće i skupe trenerke: “Momci iz Hyundaija su u odijelima.”

Vlada se nada da će kompanije poput Coupanga na kraju promijeniti više od običnih kodeksa oblačenja. Počevši od inicijative „kreativna ekonomija“ koju je pokrenula uprava Park Geun-hye 2013. godine, ona je ulila novac u temeljni kapital, inkubatore i mogućnosti umrežavanja za poduzetnike koji su početnici. Prošle je godine najavio dodatnu podršku od rizičnog kapitala u iznosu od 9,9 milijardi dolara do 2022. godine. Ohrabruje banke i druge velike kompanije da učine isto u nastojanju da diverzificiraju ekonomiju daleko od oslanjanja samo na tradicionalne gigante. Također je uključio te konglomerate u strategiju, ohrabrujući ih da i oni ulažu svoj novac, što je rezultiralo time da su velike korporacije kao što su Samsung i Hyundai pokrenuli vlastite startup inkubatore. Vlada također olakšava malim firmama posudbu novca, dajući velik dio bankarskih zajmova. Razlika kamata za manja i veća preduzeća jedna je od najmanjih na tržištu.

Iza svega je hitna potreba za očuvanjem dugoročnog rasta. Južna Koreja obogatila se zahvaljujući modelu vođenim izvozom koji je dao prioritet velikim konglomeratima i šačici ključnih proizvodnih industrija. No, rast izvoza i ukupni BDP usporili su se prema prosjeku ocjenjivanja tokom posljednjeg desetljeća, iako je dohodak po osobi još uvijek za trećinu ispod najbogatije polovine zemalja. Produktivnost u sektoru usluga, koja predstavlja 60% ekonomije, samo je za polovinu veća od proizvodnje. Male i srednje firme znatno su manje produktivne od velikih. Popravak koji će zahtijevati strukturne promjene. “Model rasta vođen velikim korporacijama je slomljen”, kaže Randall Jones sa Univerziteta Columbia. “Poboljšanje produktivnosti znači kretanje ka startupu, digitalnijem modelu.”

Ako je to dugoročni izazov, za sada se Južna Koreja suočava s neposrednijim problemom. Pandemija “COVID- 19” pustoši ekonomiju, kako u zemlji, tako i širom svijeta. Trenutna globalna previranja izuzetno su zabrinjavajuća za zemlju toliko zavisnu od trgovine. Koliki će učinak biti ovisit će o tome koliko dugo traje pandemija i šta vlade poduzimaju kako bi suzbile ekonomske učinke, kaže Park Sangin sa Nacionalnog univerziteta u Seulu. Ali nema sumnje da će zaista biti jako loše.

 

Pobjeda gubitka

Kratkoročni ispadi već su uzdrmali južnokorejsku ekonomiju. U martu se na kraju globalne finansijske krize berzovna vrijednost i vrijednost dobitka prema dolaru spustila na najniže nivoe od 2009. godine. Državne avionske kompanije imale su 92% manje kupaca tokom druge sedmice marta u usporedbi s istim razdobljem 2019. i malo je vjerojatno da će ih se većina uskoro vratiti, s obzirom na pooštrena ograničenja putovanja širom svijeta. Povjerenje potrošača propadalo je; trgovine, barovi i restorani očekuju pad prodaje i do 80% za prvo tromjesečje 2020. Mnogi se već trude plaćati najam. Pokret “lijepi posjednik” okupio se diljem zemlje dok su vlasnici zgrada smanjili ili odustali od najamnina za borbu sa trgovcima, nadajući se da će im Vlada to nadoknaditi. Nasuprot tome, isporučničke firme poput Coupang-a borile su se da zadrže rast jer je potražnja za kućnim isporukama porasla za gotovo 50%.

Zatvaranje fabrika u Kini, gdje je industrijska proizvodnja opala za više od 20% u januaru i februaru nakon izbijanja COVID- 19, imalo je efekte na korejske kompanije koje ovise o dijelovima tamo. Hyundai, koji čini više od polovine automobila u zemlji, zabilježio je u februaru pad globalne prodaje od 13% u odnosu na 2019. godinu i pad proizvodnje za oko 120.000 vozila jer su kineski dobavljači zatvorili svoje fabrike. Situacija će se vjerojatno pogoršati s obzirom da virus zatvara fabrike drugdje, premda će sporo nastavljanje proizvodnje u Kini, gdje se epidemija zasad izjednačila, stvari možda poboljšati.

Prekidi u lancu opskrbe i infekcije također su pogodili proizvođače poluprovodnika, pametnih telefona i zaslona. Samsung i LG morali su nekoliko puta obustaviti proizvodnju tokom epidemije jer su otkriveni slučajevi u njihovim fabrikama. Budući da su fabrike dizajnirane da rade 24 sata, to će vjerojatno pogoditi njihovu količinu prodaje u godini.

Što je s dužim rokom? Mnogo će ovisiti o tome što rade vlade, kako u Južnoj Koreji, tako i drugdje. Historijski se zemlja brzo oporavljala od ekonomskih šokova. Nakon azijskog sloma finansija 1997. godine, trebalo su samo dvije godine da se BDP vrati na vrhunac prije krize. Zemlja se također brže od ostalih podigla iz globalne finansijske krize 2008., jer su joj banke bile u boljem stanju nego desetljeće prije i zato što je vlada reagirala agresivno, mješavinom fiskalnih i monetarnih poticaja.

Podjednako snažno reagira na epidemiju COVID-19. Između ostalih mjera, vlada je pokrenula poticajni paket od milijardu dolara, finansijski plan vrijedan  82 milijarde dolara za pomoć malim preduzećima i fond za stabilizaciju tržišta obveznica i vlasničkih vrijednosnica, sličan onome koji je uspostavio za suočavanje s krizom 2008. Ako plan uspije, šok od virusa može biti samo privremen, kaže g. Park. Christophe André iz OECD-a smatra da bi Južna Koreja mogla brže izaći iz recesije nego što je to slučaj s drugim ekonomijama, jer ima dobre ekonomske osnove i fiskalni prostor za finansiranje svojih poticajnih planova. Ali brine je da će pandemija ojačati postojeće neprijateljstvo prema globalizaciji širom svijeta. To bi moglo dugoročno nanijeti štetu izvozno orijentisanoj ekonomiji.

Kada se Južna Koreja probije kroz pandemiju, ona će se suočavati sa zastrašujućim dugoročnim izazovima. Zemlja brzo stari. Broj stanovnika radne dobi opada, a vlada sada vjeruje da je ukupno stanovništvo možda već doseglo vrhunac, ispravljajući prognoze napravljene već 2019. da se to neće dogoditi još deset godina. Južna Koreja ima najvišu stopu relativnog siromaštva među starim ljudima u eCD-u, pri čemu je 44% starijih od 65 godina u 2017. godini živjelo s manje od polovice srednjeg dohotka (ekvivalentna stopa u Japanu, koja se suočava sa sličnim izazovima, je manje od 20%). Prema trenutačnim projekcijama, rezerve nacionalnog penzionog fonda, čije su isplate jedva izdašne, mogu biti iscrpljene u naredna tri desetljeća. Ne pomaže  ni to što mnoge tvrtke pritišću radnike da se povuku u polovini pedesetih, mnogo prije nego što budu spremni.

Da bi proširila ili čak održala postojeće nivoe socijalne zaštite, zemlja će morati pronaći načine poboljšanja stope rasta. Za razliku od prijašnjih desetljeća, računanje na gigantske kompanije vjerojatno neće biti dovoljno. Izvoz i dalje čini više od dvije petine BDP-a, a dominiraju giganti, a poluvodiči, automobili i pametni telefoni najvažniji su proizvodi za izvoz. Međutim, svi oni podložni su konkurenciji Kine i novim trgovinskim preprekama, ako se svijet odvrati od globalizacije. Prošle godine izvoz se smanjio za više od 10% u odnosu na prethodnu godinu. Uz to što bolje iskorištava ženski talent, Južnoj Koreji je dugoročno potrebno poboljšati produktivnost malih i srednjih firmi koje zapošljavaju blizu 90% radnika.

 

Može li to isporučiti start-up ekonomije? Kao i sve u Južnoj Koreji, njen razvoj je bio brz. Kad je Coupang osnovan 2010, zemlja je jedva imala startup industriju. Prije samo pet godina postojalo je samo 80 startupa koji su od ulagača prikupili više od milion dolara. Danas ih ima gotovo 700, uključujući njih oko 200 koji su podigli više od 10 miliona dolara, te deset “jednoroga” u vrijednosti većoj od 1 milijarde dolara (Coupang se vrednuje na 9 milijardi dolara). U 2019. ulagači su u južnokorejske start-upove uložili više od 3.3 milijarde dolara rizičnog kapitala, što je udvostručilo iznos koji su uložili u 2013. godini.

 

Startup uzlazne zvijezde

Brz razvoj industrije transformisao je Seul, glavni grad, u kojem je koncentrirana. Teheran-ro u Gangnamu, odmah niz put od Coupang-ovog ureda u Jamsilu, pretvorio se iz betonske pustinje u užitak prostora ispunjen poslovnim uredima i skupim kafićima. Manji grozdovi su se pojavili po cijelom gradu. “Kada sam se 2013. vratio iz Amerike, malo se toga događalo”, sjeća se Lim Jung-wook, rizični kapitalist. “Sada nailazim na osnivača svaki put kad idem na ručak.” Prizor je i dalje malen, ali raste. Ulaganja u rizični kapital činila su 0,36% BDP-a u 2018. godini, prema podacima Korejskog udruženja rizičnog kapitala, što je više od procjene za Kinu (0,26%), ali zaostaju za Sjedinjenim Državama i Izraelom, 0,64% i 1,75%.

Osnivanje vlastitog posla sve se više doživljava kao alternativa poslu u kampu ili državnoj službi. “Prije deset godina nijedna majka Koreje ne bi željela da njeno dijete pokrene startup”, kaže Nathan Millard iz konsultantske firme g3 Partners. “To se promijenilo.” Djelomično, to je zato što sada postoji mnogo uglednih primjera poduzetnika koji su ozbiljno zaradili.

Osnivač Coupanga, Bom Kim, postao je milijarder 2018. godine uprkos gadnim pitanjima o isplativosti firme. Neto vrijednost Bang Si-hyuka, knjižnog osnivača Big Hit Entertainment-a, producentske kuće koja stoji iza bts-a, procjenjuje se na gotovo 800 miliona dolara. Takvi uzori mogu potaknuti druge koji žele stvoriti svoje, a ne trošiti desetljeća na skali hijerarhije velike kompanije.

Za sada su startapovi daleko od zamjene za tradicionalne gigante kao pokretači rasta. Njihov udio u ekonomiji i dalje je mali: ukupan rizični kapital koji je ušao u industriju 2019. godine iznosio je nešto više od polovice zarade kompanije Samsung Electronics u posljednjem tromjesečju (a Samsung je imao lošu godinu). Ali start-upovi ne moraju zamijeniti konglomerate da bi povećali rast. Gospodin Jones nada se da će neki svoj stav – prema inovacijama i digitalnoj tehnologiji – moći proširiti na tradicionalnije dijelove uslužnog sektora, poboljšavajući produktivnost.

Na malen način, to se već događa. Fabrictime, startup koji vode dvije mlade žene s modnog tržišta Dongdaemun u istočnom Seulu, koristi internetsku video platformu za predstavljanje tkanina proizvedenih na tržištu međunarodnim dizajnerima, otvarajući globalno tržište veletrgovcima tkanina čiji marketinški budžet nikad prije ne bi omogućio širenje izvan Koreje.

Međutim, pandemija može staviti prigušivač na rast scene. Dosadašnje iskustvo sugerira da ekonomske krize imaju tendenciju promicanja konsolidacije. To je zbog toga što će velike, novčano bogate kompanije (poput chaebola) preživjeti. Čak i ako Južna Koreja izbjegne dug pad, pandemija bi mogla ukopati ekonomsku strukturu koju je ta zemlja tek počela dovoditi u pitanje. I nisu samo ekonomske promjene ugrožene.

 

Izvor: The Economist

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *