Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Na početku 2020. svijet se suočio s dosad neviđenim izazovom. Virus covid-19, koji se pojavio u Kini i proširio na čitavu planetu, otjerao je svijet u samoizolaciju, parališući veći dio ekonomije. Sve to dovodi do tektonskih promjena: nezaposlenost rapidno raste, čitave industrije su na koljenima, cijena nafte je otišla ispod nule, a države spremaju izdašne finansijske injekcije i intervencionizam neviđen još od Drugog svjetskog rata.
Naravno, težak udar trpi i Bosna i Hercegovini. Samo u FBiH bez posla je ostalo više od 20.000 ljudi, uslužne djelatnosti većinom su bile primorane otići na “kolektivni godišnji odmor”, izvoz je značajno smanjen, dok entiteti panično traže nove izvore finansiranja. Određeni privremeni paketi pomoći već su usvojeni, a premier FBiH Fadil Novalić otvoreno poručuje da će udar na ekonomiju biti brualan. Ipak, u svakoj krizi gdje se ruši ponešto staro treba tražiti i poneku nadu za optimizam, kako bi se na ruševinama starog moglo izgraditi bolje i naprednije novo. U tom pogledu vlasti i stranke u BiH upravo sada imaju idealnu priliku raskrstiti sa lošim sistemskih praksama koje su predstavljale uteg i ekonomiji i društvu te postaviti temelje za jedan novi, zdraviji ekonomski sistem. Prema riječima ekonomskog nobelovca Miltona Friedmana “samo kriza, stvarna ili percipirana, producira stvarnu promjenu”.
Sada se, uz nikad veću realnu potrebu da se reformiše ekonomski sistem kako bi se omogućilo lakše poslovanje i razvoj biznisa, mogu se i nikad lakše “progurati” reforme kroz institucije. Glasovi opozicije i interesnih grupa koje bi im se tradicionalno protivile sada će se moći mnogo lakše utišati potrebom da se naprave prijeko potrebe promjene kako bi se izašlo na kraj posljedicama krize.
U tom smislu izdvaja se nekoliko bitnih reformi koje je potrebno uradiit.
ŠTA DA SE RADI
Dobar pomak napravljen je 2016. kada je usvojen Zakon o radu koji je omogućio mnogo lakše zapošljavanje i otupštanje u odnosu na prehtodni. Sada je, tokom krize, premijer FBiH Novalić najavio izmjene postojećeg zakona koje bi između ostalog omogućile rad od kuće, fleksibilnije radon vrijeme, lakše mijenjanje visine plate, itd. Upravo je kriza s koronavirusom pokazala koliko flesksibilnost rada i radnih sati može biti značajna za ekonomiju. Stoga, treba nastojati da dodatna liberalizacija Zakona o radu koja će omogućiti puno slobodnije i fleksibilnije planiranje rada ne bude samo privremeno nego i trajno rješenje.
Dalje je potrebno donijeti već dugo očekivane zakone o porezu na dohodak i zakon o doprinosima. Upravo se vrlo visoki doprinosi godinama od poslodavaca i ekonomista ističu kao jedna od glavnih kočnica za intenzivnije zapošljavanje i rast plata. Pored toga, visoki doprinosi primoravaju mnoge poslodavce da radnicima kroz nekoliko neformalnih kanala dio stvarne plate isplaćuju “na ruke” , što šalje lažnu sliku o stvarnoj visini plate, ali i uskraćuje državu za poreze. Novi zakon već je pripremljen, generalno sadrži dobra rješenja i predviđa smanjenje doprinosa kao i povećanje neoporezovane osnovice, te bi u narednom periodu trebalo insistirati na njegovom usvajanju.
No možda i najvažnija i najobuhvatnija reforma koja bi trebala biti urađena jeste ona koja se tiče deregulacije ekonomije u BiH. Posebno teška boljka bh. ekonomije i poslovanja privatnog sektora jeste ona čitava šuma teških, bespotrebnih i često kontradiktornih propisa koji svakom poduzetniku i firmi oduzimaju mnoštvo vremena, novca i nerava samo na ispunjavanje obaveza prema državi, umjesto da se za to vrijeme bave svojim poslom. Da stvar bude gora, nerijetko smo svjedoci i da upravo te mnogobrojne i komplesksne propise same državne insistucije koriste kao sredstvo pritiska na određene poslovne subjekte. Od Zakona o privrednim društvima preko Zakona o obrtu do Zakona o registraciji poslovnih subjekata potrebno je propise učiniti što jednostavnijim, razumljivijim i konkretnijim. Ovako uređeni propisi pomoći će ne samo privrednim subjektima da lakše ispunjavaju svoje obaveze i rade transparentno, nego i samim državnim institucijama da efikasnije regulišu malobrojnija, ali jasnija pravila poslovanja. Potrebno je i znatno ubrzati proces registracije firmi i dobijanja dozvola. Ne bi bilo zgoreg i u svim opštinama otvoriti savjetovališta za poduzetnike radi pomoći u saradnji s državom.
U vezi s tim prijeko potrebno je intenzivnije provesti digitalizaciju javne uprave i omogućiti privrednicima da registraciju i obaveze prema državi izvršavaju online putem. Godinama su različiti nivoi vlasti odbijali u značajnijoj mjeri provesti digitalizaciju i omogućiti ljudima online registraciju i rješavanje birokratskih procedura. Ipak, kriza koja je nastupila s koronavirusom dobar dio državnih institucija natjerala je da usluge građanima počnu pružati online putem. Dakle, uz malo volje i pritiska državne institucije tehnički bi mogle biti u stanju relativno lako najveći dio svojih usluga prebaciti i na internet, ali očito je u nekim drugim faktorima bio problem.
KRIZE MOŽE BITI ŠANSA
BiH ekonomija suočava se s teškim izazovima. Uslijed krize posebno teško će biti pogođene uslužne djelatnosti, turizam i hotelijerstvo, privatna potrošnja će padati zbog čega će ispaštati kompletna privreda, a uslijed globalne krize i izvoz će se smanjiti. Ipak, za istinsku revitalizaciju bh. ekonomije sam paket pomoći neće biti dovoljan. Uz njega treba provesti i čitav niz sveobuhvatnih reformi koje će omogućiti daleko zdravije temelje za razvoj ekonomije u svijetu nakon korone.
U tom svijetu, možda se otvori dodatna nada za BiH u globalnoj ekonomskoj utakmici, posebno ako zapadne kompanije odluče povući svoju proizvodne pogone iz Kine, što nije nimalo neizgledno. Da bi iko od njih bio zainteresovan razmatrati našu zemlju kao potencijalnu investicionu alternativu, neophodno je osigurati pravnu stigurnost, političku stabilnost, niske poreze i jednostavna pravila poslovanja.
Godinama su reforme ovog tipa kočene od različitih interesnih grupa. Tako su se primjerice privilegovani budžetski uposlenici zajedno sa sindikatima protivili liberalizaciji zakona o radu, ako se smanje doprinoia, govorili su nam, doći će do smanjenja budžetskih prihoda i manje sredstava u fondovima, itd.. Sada, međutim, više nema ako. Kriza će dovesti i do rasta duga, i do smanjenja budžetskih prihoda i do, što je najtragičnije, znatnog povećanja nezaposlenosti, a dobar dio tereta će i po prvi put morati snositi državni sektor za kojeg više nema dovoljno poreskog novca za daljnje održavanje njegovih silnih privilegija.
Dosadašnji strahovi su već ostvareni, a privilegije narušene. Jedino racionalno rješenje koje još ostaje je da se ulje napokon naspe u motor privatnog sektora i tako mu se omogući da društvo što brže povuče naprijed.
