EKONOMIJA OD 90% – ŽIVOT NAKON PANDEMIJE KORONE

U mnogim stvarima 90% toga je sasvim u redu; u ekonomiji je jadno, a Kina pokazuje zašto. Zemlja je započela s ukidanjem mjera izolacije u februaru. Fabrike su zauzete, a ulice više nisu prazne. Rezultat je ekonomija od 90%. Bolje je nego u vrijeme zaključavanja, ali je daleko od normalnog. Bitovi koji nedostaju uključuju velike dijelove svakodnevnog života. Vožnje u metrou i na domaćim letovima smanjene su za trećinu. Potrošnja na stvari poput restorana pala je za 40%, a hotelski boravci čine trećinu od normalnog. Ljudi su umorni od finansijskih teškoća i straha od drugog vala širenja COVID-19. Bankroti rastu, a nezaposlenost je, rekao je jedan broker, tri puta viša od službenog nivoa, oko 20%.

Ako svijet nakon pandemije svoju ekonomiju bude imao na 90% u odnosu ne period prije, život će biti težak – barem dok se ne nađe vakcina ili lijek. Pad BDP-a u Americi od npr. 10% bio bi najveći od Drugog svjetskog rata. Što više patnje bude uzrokovano od COVID-19, to će biti dublji i trajnijiji ekonomski, socijalni i politički učinci.

Kako će se lakoća zaključavanja sama od sebe utjecati na razmjere ekonomske štete. Na primjer, izračunavanje troškova i koristi usmjerava se prvo prema otvaranju škola . Ali, bez obzira na ublažavanje razumnih ograničenja, snažne će sile obuzdati ekonomiju.

Za početak, odustajanje od zaključavanja proces je, a ne događaj. Čak i kada se završi najgore, slučajevi zaraze polako padaju. Mjesec dana nakon što je italijanska smrtnost dosegla maksimum oko 900 dnevno, dnevna smrtnost i dalje je veća od 300. Samim tim što je virus još prisutan, neko socijalno distanciranje će ostati.

Drugi razlog je neizvjesnost. Nakon što se prekidi rada zaustave, mnogo toga o bolesti će ostati nepoznato, uključujući šanse za drugi vrhunac, traje li imunitet i izgledi za vakcinu ili lijek. To inhibira one koji se boje bolesti. Iako neke države olakšavaju socijalno distanciranje, trećina Amerikanaca kaže da bi im bilo neugodno posjetiti tržni centar. Kada je Njemačka prošle sedmice dopustila otvaranje malih trgovina, kupci su ostali podalje. Danci pod zaključavanjem smanjili su potrošnju kućanstava na usluge poput putovanja i zabave za 80%. Danski ekonomisti smatraju da su ljudi u susjednoj Švedskoj, koja se nije zatvorila, smanjili potrošnju za otprilike toliko.

Mnoga će preduzeća imati nedostatak novca, sa zategnutim bilancama i suočavanjem sa slabom potražnjom. U istraživanju za Goldman Sachs, gotovo dvije trećine američkih vlasnika malih preduzeća izjavilo je da će im gotovina nestati za manje od tri mjeseca. U Velikoj Britaniji udio komercijalnih stanara koji je zaostao sa stanarinom porastao je za 30 postotnih bodova. Ove sedmice šef Boeinga upozorio je da avionske karte dvije ili tri godine neće odgovarati nivou 2019. godine. Ulaganja, na koja otpada otprilike četvrtina BDP-a, padaju, ne samo radi uštede novca, već i zbog toga što se rizik ne može cijeniti (jedan od razloga za mišljenje da nedavni skup dionica na berzi ima slabe temelje).

Borbe u preduzećima produbit će ljudske finansijske brige. Preko trećine ispitanika u Americi izjavilo je za Pew Research da će, ako izgube glavni izvor prihoda, s uštedama, novim pozajmicama ili prodajom imovine izdržati ne više od tri mjeseca. Budući da najteže pogođene industrije u 90-postotnoj ekonomiji zapošljavaju puno ljudi s niskim platama, nezaposlenost će biti velika i uslijedit će težak period za najugroženije. Čak i sada u pet najvećih evropskih ekonomija, preko 30 miliona radnika, petina radne snage, nalazi se u posebnim shemama gdje država plaća njihove plate. To mogu biti velikodušne mjere, ali nitko ne zna koliko će one trajati.

Ekonomija će također patiti od ožiljaka. Kompanije koje se prilagođavaju Covid-19 smanjujući troškove i pronalazeći nove načine rada mogu povećati produktivnost. Ali ako se ljudi miješaju manje nakon zaključavanja ili ako miruju mjesecima u praznom hodu, oni će se odvojiti od profesionalnih mreža i izgubiti sposobnost. Američki nezaposleni mogli bi se suočiti s izgubljenim desetljećem. Vladine sheme uštedjet će kompanijama u kratkom roku, što je dobrodošlo. Ali one dizajnirane za očuvanje radnih mjesta riskiraju na kraju stvoriti zombi firme koje niti napreduju niti bankrotiraju, usporavajući recikliranje radne snage i kapitala.

Što duže svijet mora izdržati ekonomiju od 90%, manja je vjerojatnost da će se povući nakon pandemije. Nakon španske gripe prije jednog stoljeća i sarsa prije gotovo dva desetljeća, neodoljiva želja bila je da se život vrati u normalu. Ali to nije imalo tako veliki ekonomski učinak kao Covid-19, a očekivanja građana od vlasti 1918. godine bila su skromnija nego što je to danas slučaj.

Duboka, duga recesija potaknut će bijes, jer je pandemija držala neprimjetno ogledalo bogatih društava. Loši domovi za brigu o starima, visoke stope smrti među manjinama, dodatni zahtjevi koje će imat radne žene i, posebno u Americi, zdravstvo koje je mnogima teško dostupno, sve će dovesti do poziva na reformu. Pa bi se moglo pojaviti i uvjerenje da je na obične ljude pao nepravedan teret. Amerikanci koji zarađuju manje od 20.000 USD godišnje dvostruko je vjerojatnije da će izgubiti posao zbog COVID-19, nego neko ko je zarađivao više od 80.000 dolara. Mnogo će zavisiti od brzine ponovnog uzdizanja.

Popularni zahtjev za promjenama mogao bi radikalizirati politiku brže nego što je to učinila nakon finansijske krize 2007.-09. Zadatak za one koji vjeruju u otvorena tržišta i ograničenu vladu je osigurati usmjeravanje ove energije prema pravim vrstama promjena. Ako pandemija smanji prepreku reformi, pružit će rijetku priliku za preoblikovanje društvenog ugovora u korist onih koji su isključeni i smanjivanje koristi onima koji danas uživaju stečene privilegije kroz porezni sistem, obrazovanje i regulacije. Možda će pandemija pojačati osjećaj nacionalne i globalne solidarnosti. Možda će se uspjeh zemalja poput Njemačke i Tajvana koje su se borile s bolešću zahvaljujući snažnim institucijama suprotstaviti mjestima u kojima su populistički showmeni svoje vrijeme provodili teatralno ismijavajući stručnjake.

Pa ipak, to se može pokazati kao samo puste želje. U sljedećih 18 mjeseci svi koji imaju ideologiju tvrdit će da pandemija dokazuje njihovu poentu. Nakon što se političari 2007.-2009. nisu uspjeli nositi s problemima običnih ljudi, zahtjev za promjenama doveo je do porasta populizma. 90-postotna ekonomija prijeti još većim patnjama. Ljutnja koju stvara može dovesti do hranjenja protekcionizma, ksenofobije i intervencionizma vlasti na skali koja se nije vidjela desetljećima. Ako biste, poput ove novine, taj ishod željeli odbaciti, vrijeme je da se počnete boriti za nešto bolje.

 

Izvor: The Economist

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *