Piše: Tom G. Palmer
Glavni događaji uvijek predstavljaju priliku za potvrđivanje ispravnosti vlastitih uvjerenja. Ova pandemija nije ništa drugačija. Propagandista Komunističke partije Kine Dong Yuzhen zaključio je da su se „prednosti kineskog sistema još jednom dokazale od početka izbijanja koronavirusa“. Članica američkog Kongresa Alexandra Ocasio-Cortez zaključila je da je pandemija pokazala da “nam je trenutno potreban moratorij na dug i univerzalni osnovni dohodak”. Da li bih I ja kao liberal slobodnog tržišta trebao zaključiti da pandemija dokazuje da su nam potrebna slobodnija tržišta?
Ovisi o dokazima. A sve bi ovo trebala biti prilika da razmislimo o tome koju ulogu vlade trebaju imati, a šta ne trebaju raditi.
Ja sam za ograničenu vladu. Među ograničenim funkcijama vlade je zaštita javnog zdravlja, tj. prijetnji zdravlju koje imaju velike posljedice prelivanja, u ovom slučaju opasne zarazne bolest u čijem suzbijanju ima legitimnu ulogu. To međutim ne znači da treba suzbiti dobrovoljne reakcije civilnog društva. U Njemačkoj i Južnoj Koreji, da navedemo dvije liberalne demokratske zemlje kao primjer, testovi su bili dostupni u januaru i masovno su ih proizvodile privatne firme. Američka Trumpova administracija zauzela je autoritarni socijalistički pristup kad je Uprava za hranu i lijekove (FDA) odbila priznati strane testove i dodijelila monopol drugoj vladinoj agenciji, Centu za kontrolu i prevenciju bolesti, koja je tada nastavila s proizvodnjom i distribucijom testova koji su bili kontaminiran i, dakle, beskorisni. Prema dr. Anne Schuchat iz CDC-a, nisu mislili “da trebamo tuđi test.” Tek 29. februara FDA je konačno dozvolila nevladinim laboratorijama da započnu testiranje. To košta vremena i života. U SAD-u smo bili svjedoci kombinacije monopolizacije, namjernog suzbijanja privatnog sektora i nesposobnosti zapanjujućih razmjera.
Sada, gdje prebaciti krivnju? Na privatne firme koje nisu smjele proizvoditi testove, ili na vladine agencije koje su ih monopolizirale i zatim proizvele beskorisne testove? Nekima će možda biti teško odgovoriti na ovo pitanje.
Ono na što su se podsjetili liberali poput mene – a to je važan podsjetnik onima koji rade na ograničavanju državne vlasti – jest da se ograničena vlast mora razlikovati od nesposobne vlasti. Vlada bi trebala svoje legitimne funkcije obavljati učinkovito i djelotvorno, a ne prekoračiti ih. Biti za ograničenu državu nije isto što i biti “anti-države”.
Također se podsjećamo da, kada vlada masovno povećava zaduženost (bilion dolara ovdje, bilion tamo, kao što je pokojni američki senator Everett Dirksen prije nekoliko godina rekao, samo još nekoliko milona i milijardi, „i prilično brzo govorite o ozbiljnom novcu“), otežava suočavanje s pravim krizama. Nizozemska vlada provela je godine smanjujući državne izdatke za plaćanje duga na oko 50% BDP-a. To ih je dovelo u mnogo bolju formu za rješavanje pandemije nego na primjer zaduženu Italiju, kako je premijer Rutte podsjetio nizozemski narod kada ih je pandemija pogodila.
Također vidimo da vlade u mnogim zemljama ukidaju – kao hitne mjere za spas života – dugotrajna ograničenja u trgovini. A ispada da njihovo ukidanje zaista spašava živote. Nikad im nisu bile ni potrebne. (Američki Institut za konkurentno poduzetništvo promovirao je oznaku #neverneed za opisivanje ograničenja telemedicine, za ograničavajuće licence zabrane ljekarima i medicinskim sestrama da rade na užarenim mjestima, idiotske papire koji su zaustavili proizvodnju N95 maski i ventilatora, i tako dalje i tako dalje.)
Bilo je odgovora na pandemiju koji su se oslanjali na učinkovitu vladu i privatna poduzeća, a postojali su i odgovori koji su potisnuli privatna poduzeća i oslobodili nesposobnu vladu. Kao liberal, više volim ovo prvo. Ne nalazim nikakve dokaze da bi socijalizam, ukidanje tržišne ekonomije, monopolistički državni zdravstveni sistem, protekcionizam ili drugi programi poboljšali stvari.
Jedna je tema posebno važna: sloboda trgovine i putovanja. Antiliberalni aktivisti raznih vrsta, i s lijeve i s desne strane, tvrdili su da je vrijeme da se riješimo globalne trgovine i putovanja. Oni napominju da zaraze putuju brže kada su trgovina i putovanja slobodniji. To je istina. U isto vrijeme, daleko smo bogatiji i daleko, daleko bolji u odgovoru na takve zarazne bolesti, jer su trgovina i putovanja bili znatno oslobođeni u većem dijelu svijeta u proteklim desetljećima. Zapravo, trenutni trend ograničavanja trgovine i smanjenja lanaca opskrbe, ako se ne zaustavi, gotovo sigurno će ubiti više ljudi nego što će ih ubiti novi koronavirus. Kako je šef UN-ovog Svjetskog programa za hranu rekao Vijeću sigurnosti, zbog sve većih poremećaja u trgovini i ograničenjima, “također postoji realna opasnost da bi više ljudi moglo umrijeti od ekonomskog utjecaja Covid-19, nego od samog virusa.” Bi li droga trgovinskih prepreka to poboljšala? Ne, ono što je potrebno za izbjegavanj oskudice i gladi je liberalni recept slobodne trgovine.
Pandemija podsjeća liberale na razliku između ograničene vlade i nesposobne vlade, ali trebala bi učvrstiti naše vjerovanje u superiornost liberalne demokracije nad autoritarizmom, i slobodnih tržišta nad državnom monopolizacijom.
Dr. Tom G. Palmer je predsjednik Georgea M. Yeagera za unapređenje slobode i izvršni potpredsjednik međunarodnih programa Atlas Network-a i stariji saradnik Instituta Cato.
