U tekstovima Mustafa Akyol, turski autor i kolumnist, tvrdi da nema logičnog razloga zašto islam ne bi mogao napredovati u uslovima lične slobode. Napokon, u stihu o kojem se puno raspravlja, Kuran inzistira na tome da “u religiji nema prisile”. No, stvarnost islamskog svijeta užasno je represivna i na neki se način pogoršava, navodi se u izvještaju koji je Akyol upravo objavio za istraživački centar Cato Institute u Washingtonu, DC. To se uglavnom odnosi na 51 zemlju u kojoj muslimani čine barem pluralnu populaciju.
Samo 60 miliona od 1,9 milijardi muslimana na svijetu živi u zemljama u kojima je opći nivo lične slobode veći od globalnog prosjeka, dok više od 1,8 milijardi živi u mjestima gdje su nivoi slobode očito ispod prosjeka, utvrdio je. Da bi došao do ovog zaključka, koristi se Indeksom ljudske slobode, koji je njegov think-tank razvio u saradnji s još dva. Mjeri niz prava, uključujući slobodu kretanja, izražavanja, identiteta, pribjegavanja zakonu i, naravno, vjere.
Od kupuno 60 miliona muslimana, 30 miliona otpada na šačicu muslimanskih zemalja koje prilično dobro stoje po pitanju slobode – Albanije, Bosne, Burkine Faso i Kirgistana – i zatim im se dodaje 30-ak milijona muslimana koji žive u zapadnim demokratijama. Daleko na drugom kraju ljestvice su autoritarne države, poput Egipta, Irana, Saudijske Arabije i Sudana, i zemlje koje je zgrčio unutrašnji sukob: Irak, Sirija i Jemen. Između su naseljeni azijski divovi s više muslimana nego bilo koja druga zemlja (Bangladeš, Indija, Indonezija i Pakistan) koje su sve nominalne demokracije, ali sve one padaju ispod prosjeka indeksa. Zapanjujuće je da se čini da se ženska prava najbolje poštuju u bivšim komunističkim zemljama koje su, iako možda nisu slobodne u svakom pogledu, barem zadržale svjetovne zakonske zakonike. Tu spadaju Azerbejdžan, Bosna, Kazahstan i Kirgistan.
Gospodin Akyol žali zbog “dramatičnog pogoršanja” svih vrsta slobode tokom proteklog desetljeća u Bahreinu, Egiptu, Siriji i Turskoj. Pronalazi nijansiraniju i manje depresivnu sliku kada je u pitanju ekonomska sloboda: pravo na ponudu roba i usluga bez pretjeranog uplitanja države. Po toj su mjeri monarhije (Bahrein, Jordan, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati) bolje od globalnog prosjeka, dok republike uspostavljene u naletu republikanske revnosti, poput Alžira i Egipta, ocjenjuje sramotno.
Bez obzira na to jesu li njihovi režimi tradicionalni ili sekularni, muslimanske zemlje na Bliskom istoku i sjevernoj Africi uglavnom su manje slobodne od onih u recimo centralnoj Aziji ili dijelovima zapadne Afrike. Sve to dodaje potresnost posljednjem članku saudijskog novinara Jamala Khashoggija pod naslovom “Arapskom svijetu je najpotrebnije slobodno izražavanje.” Objavljen je posthumno u Washington Postu u oktolobru 2018., nedugo nakon njegovog ubistva u Istanbulu, u konzulatu vlastite zemlje.