Postoji samo jedan način da se zaustavi polarizacija Amerike

Piše: Hannah Cox (FEE)

 

Odrastajući početkom 2000-ih, viđala sam one male naljepnice na braniku “Coexist” na automobilima po cijelom gradu. Ne vidim ih više. Možda je trend naljepnice na bumperu izblijedio, možda sam se preselila u konzervativnije područje (budimo iskreni, ti su ljudi bili liberali), ili su ljudi jednostavno odustali od ideje da se od 330 miliona ljudi svi slažu.

Ideja suživota danas se, nažalost, čin prilično neobičnom.

Ankete i studije potkrepljuju ono što svi anegdotalno znamo da je istina: Amerikanci su duboko podijeljeni i sve su neprijateljskiji raspoloženi prema onima sa suprotnim stavovima. Zapanjujući broj Amerikanaca kaže da bi išao toliko daleko da bi nekoga otpustio na temelju glasa za predsjednika. U međuvremenu, 56 posto kaže da očekuje nasilje nakon izbora, a još 61 posto boji se da smo na rubu drugog građanskog rata.

Da budem iskrena, ovo trvenje ne bi trebalo toliko iznenaditi.

Jeste li se ikad čudili koliko smo različiti? Ili ste stvarno razmišljali o velikom broju narodnosti, nacionalnosti, vjera, kultura ili porijekla zastupljenih u ovoj zemlji? Prije nego što uopće uzmemo u obzir političke ideologije, naša je zemlja ispunjena ljudima čija su iskustva, vjerovanja i običaji radikalno različiti.

To nije istina samo zbog raznolikosti ljudi koji ovdje dolaze, istina je i na temelju naših vlastitih regionalnih razlika. Kao neko ko je odrastao na jugu, prvi put posjećujući Kaliforniju osjećala sam se kao da posjećujem drugu zemlju. Način na koji su razgovarali, hrana koju su jeli, njihovi stilovi oblačenja – svi su se radikalno razlikovali od onoga gdje sam odrasla u Kentuckyju i Alabami.

A da se stvar dodatno zakomplicira, Amerikanci žive u socijalnim mjehurićima. Sve je manje vjerojatno da ćemo znati ljude koji se razlikuju od nas samih. To može dovesti do pristranosti, nedostatka perspektive za druga gledišta i pojednostavljenog razumijevanja drugih grupa.

Zapravo smo 50 mikro-zemalja koje su odlučile koegzistirati kao jedna. To čak toliko govori i naše samo ime: Sjedinjene Države. Za razliku od nekih drugih zemalja, ne dijelimo svi zajedničku historiju, religiju, etničku pripadnost, naglasak ili kulturu.

Kad bolje razmislite, naš uspjeh kao zemlje zapravo iznenađuje više od naše trenutne podjele. Umjesto da brinemo o budućnosti, trebali bismo ispitati načine na koje se ova izuzetno raznolika skupina ljudi uspjela snaći i napredovati gotovo 250 godina. Ovo je podvig koji svijet nikada prije nije vidio – a svoj uspjeh dugujemo sjaju naših osnivača i ograničenoj vladinoj strukturi koju su nam pružili.

Od početka, čak i prije nego što smo bili ovako veliki i raznoliki, naš je sistem dizajniran da omogući miran suživot među vrlo različitim ljudima. Svaka država posjeduje vlastiti izvršni, zakonodavni i sudski ogranak, zajedno sa svojim ustavom, a deseti amandman američkog ustava daje najviše političkih ovlasti državama:

Ovlasti koje Ustavom nisu dodijeljene Sjedinjenim Državama, niti je on njima zabranjen, date su državama, odnosno narodu.

Namjera osnivača uvijek je bila lokalizirana kontrola.

Ovu strukturu vlasti nazivamo federalizmom. Osnivači su namjeravali države organizovati kao laboratorije za nove ideje i programe. Kad bi država pokušala uspješno pristupiti problemu, drugi bi to primijetili i replicirali. Ako bi država učinila nešto strašno, šteta bi se ublažila i utjecala bi na manje ljudi. I savezna vlada bila je pri ruci da uskoči ako država povrijedi pojedinačna prava.

Osnivači su prepoznali da velika, centralizirana savezna vlada ne može adekvatno predstavljati ljude iz toliko različitih mjesta. Također su znali da ne bi trebalo pokušavati na mikro nivou upravljati životima različitih građana s različitim interesima.

U Federalistu br. 45, James Madison napisao je: „Ovlasti delegirane predloženim Ustavom na saveznu vladu su malobrojne i definirane. One koje su ostavljene pojedinačnim državama su brojne i neodrđeene. ”

Cilj je bio osigurati da ljudi u jednoj državi ne diktiraju načine i pravila života za ljude u drugoj. Ova je struktura također osigurala ljudima direktniji pristup njihovim predstavnicima u državama – što znači da bi mogli mnogo učinkovitije sudjelovati u njihovom političkom procesu i raditi na postavljanju ili promjeni zakona koji su na njih utjecali.

Suprotno tome, naša savezna vlada dobila je ograničeni broj funkcija, izričito utvrđenih Ustavom. To uključuje ovlasti za kovanje novca, reguliranje međudržavne trgovine, objavu rata, podizanje i održavanje oružanih snaga i uspostavljanje pošte.

Ali savezna vlada proširila se daleko, daleko izvan svojih izvornih granica.

Sada imamo gigantsku saveznu vladu koja se uključuje u sve, od zdravstva preko obrazovanja do braka i društvenih mreža. To je osnovni uzrok naše podjele.

Kada glas druge osobe može imati ogromnu moć nad vašim životom i napraviti velike promjene u vašoj zajednici, to će dovesti do više od neprijateljstva. Zapravo je neodrživ – i na kraju bi mogao dovesti do raspada naše zemlje.

Ljudi u Kaliforniji ne bi trebali biti u stanju prisiljavati svoj način života na ljude u Južnoj Karolini ili obrnuto. Vrlo smo različiti ljudi, različitih vjera, kulturnih praksi, načina života i veličine stanovništva.

Poznati ekonomist Milton Friedman možda je najbolje predvidio i izrazio ovaj problem:

“Vlada ima tri primarne funkcije. Trebao bi osigurati vojnu odbranu nacije. Trebao bi provoditi ugovore između pojedinaca. Trebao bi zaštititi građane od zločina protiv njih ili njihove imovine. Kada vlada u potrazi za dobrim namjerama pokušava preurediti ekonomiju, uvesti moral ili pomoći interesnim grupama, trošak dolazi u neučinkovitosti, nedostatku motivacije i gubitku slobode. Vlada bi trebala biti sudija, a ne aktivan igrač”.

Velika vlada tjera ljude da se boje jedni drugih i tjera na nepovjerenje. U ekonomiji sa slobodnim tržištem ljudi moraju pružati robu ili usluge koje poboljšavaju život njihovih bližnjih kako bi mogli živjeti. U hroničnoj kapitalističkoj ekonomiji ljudi umjesto toga podnose molbu vladi da ugasi svoje konkurente, zaštiti njihove interese i poboljša njihov život na štetu svojih sugrađana.

U zemlji s ograničenom vladom građani bi mogli slobodno prakticirati svoje religije, običaje i kulturu kako žele. Savezni izbori ne bi uvelike utjecali na vas ili vašeg susjeda. Savezna vlada nikada ne bi ušla u jednačinu o većini svakodnevnih pitanja u čovjekovom životu. Ali u zemlji u kojoj ljudi koriste saveznu vladu kako bi drugima nametnuli svoje običaje, religije i prakse, stvara se kulturni rat u kojem Amerikanci osjećaju da se moraju boriti i pobijediti one koji su drugačiji od njih samo da bi sačuvali svoj način života.

Ovo nije održivo. Nalazimo se na opasnom putu i Amerikanci se s pravom boje nasilja, odmazde ili čak još jednog građanskog rata (svojevrsnog) ako ne promijenimo kurs.

Povratak federalizmu jedina je realna alternativa – i kako ćemo se izvući iz ovog nereda.

Ograničena vlada i individualna sloboda više su od popularnih slogana, a mnogi od onih s desnice moraju se vratiti tim vrijednostima jednako kao i oni s ljevice.

Ograničena vlada omogućuje ljudima da pronađu lokalna rješenja, saradnju i održive pristupe društvenim bolestima, istovremeno osiguravajući da je svaka pojedina osoba sigurna u svoja prirodna prava i da ima priliku graditi život koji joj najbolje odgovara.

Ako želimo da Amerika ponovno bude velika, sjetit ćemo se što nas je uopće učinilo velikim: naše različitosti, naše vrijednosti ograničene vlade i individualnih prava i naše predanosti mirnom suživotu. To je američka iznimnost.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *