Govor predsjednika LF-a: Paddy Ahsdown, graditelj integrisane i funkcionalne BiH koji je zaustavljen na pola puta!

Pozdravljam sve prisutne u ime Liberalnog foruma, udruženja koje u BiH zagovara upravo one vrijednosti i politike koje je i veliki i neprežaljeni Paddy Ashdown  zagovarao tokom cijelog života. O tim vrijednostima nešto više je govorio gospodin Hasib Salkić u govoru koji je prethodio,  a ja ću se u svom izlaganju osvrnuti na za nas posebno važna postignuća Paddy Asdowna u primjeni, a rekao bih i unapređivanju  Daytonskog sporazuma u BiH.

 Kažem unapređivanju, jer osim činjenice da su takve ovlasti date visokom predstavniku, nema nikakve sumnje ni da je Daytonski mirovni sporazum bio jedan nedovršen i dubinski nepravedan sporazum. Jedna od stvari koje to dokazuju je i činjenica da smo jučer obilježili deset godina od nikad provedene presude Sejdić-Finci, tj. da živimo u zemlji u kojoj neki ljudi zbog svoje etničke pripadnosti nemaju osnovno ljudsko pravo da budu birani na izborima.  Dayton je donio mir, na način da je zamrznuo rat. Ratno stanje na terenu koje je postojalo u trenutku njegovog potpisivanja, zajedno s političkim i paradržavnim tvorevinama koje su egzistirale te njihovim vojskama, unseno je u novu ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine. Na taj način, Dayton je političkom legalizacijom njegovog djela nagradio rezultate rata – rezultate koji su uključivali masovne zločine etničkog čišćenja, silovanja, uništavanje kulturno-historijskog naslijeđa i u konačnici, i onaj najstrašniji zločin genocida u Srebrenici. No osim što je nagradio rezultate zločina, Dayton je također BiH ustrojio kao kompleksnu državu čiji najviši, dakle državni nivo vlasti, ima krajnje simbolične ovlasti koje jedva da su joj omogućavale i minimum da funkcioniše kao stabilna država.

Kako je to izgledalo u praksi, slikovito govori činjenica da je nakon potpisivanja Daytona Bosna i Hercegovina nastavila egzistirati kao država s tri vojske, dvije granične policije, dva ili tri odvojena ekonomska i fiskalna prostora, različitim registarskim tablicama, različitim valutama… I samim tvorcima Daytonskog sporazuma bilo je jasno da takva Bosna i Hercegovina nema ni osnovne preduslove da funkcioše kao država. Daytonskim ustavom u BiH ustrojena, ne kao moderna građanska demokratija, nego troetnička konsocijacija koja primarno predstavnicima tri konstitutivna naroda, a ne predstavnicima građana daje ključne poluge vlasti i omogućava blokiranje svake političke odluke koja nekoj od tih elita nije po volji. Te mogućnosti blokada kroz mehanizme etničkog i entitetskog predstavljanja uključene su u sve ključne institucije, od Predsjedništva preko Predstavničkog doma državnog parlamenta do domova naroda kako, na državnom, tako i federalnom nivou. Daytonski sporazum u datom trenutku predstavljao je minimalističku polaznu osnovu za postizanje kakvog-takvog mira, ali  dugoročno Bosni i Hercegovini nije mogao osigurati stabilnost i funkcionalnost.

Ovih mana bili su svjesni i sami dvorci dejtonskog ustava. Stoga je uspostavljen Ured visokog predstavnika u BiH (OHR) čiji je mandat definisan aneksom 10 Daytonskog sporazuma, a u kojem se visoki predstavnik proglasio konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o provođenju civilnog dijela mirovnog plana. No ubrzo je postalo jasno da puko nadgledanje provedbe ustava neće biti dovoljno da se Bosni i Hercegovini omogući da zaživi kao funkcionalna država. Na bonskom zasjedanju Savjeta za sprovođenje mira ( u decembru 1997) visokom predstavniku je omogućeno između ostalog i da donosi amandmane na ustave Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, donosi zakone i njihove izmjene i dopune, smjenjuje izabrane funkcionere i državne službenike i zabranjuje im učešće na izborima.

Visoki predstavnici su ova ovlaštenja u početku koristili u manjoj ili većoj mjeri, namećući prvenstveno one zakone i rješenja koji su bili nužni da se BiH omoguće oni najosnovniji elemnti funkcionalne države. No, stvari su se počele ubzrano mijenjati kada je 2002. godine na mjesto visokog predstavnika imenovan Paddy Ashdown.

Još tokom rata Ashdown se zalagao za vojnu intervenciju u BiH, ali njegov glas nije željela da čuje tadašnja britanska vlada, kao i veći dio evropskih lidera. Tačno deceniju od početka rata u Bosni i Hercegovini, Ashdown je došao u priliku da lično ispravi neke od brojnih nepravdi koje su učinjene našoj zemlji. Koristeći svoj autoritet, ugled ali i ovlasti koje mu je dala pozicija viskog predstavnika, bio je odlučan Bosnu i Hercegovini učini integrisanijom, funckionalnijom i uspješnijom državom. U provođenju reformi koje su za cilj imakle stvaranje bolje, tolerantnije, evropejskije Bosne i Hercegovine, Ashdown je također bio odlučan da promijeni i samu političku atmosferu u društvu – oštro sankcionišući političare koji šire šovinizam, koče reformske procese ili daju podršku ratnim zločincima.

To je najuvjerljivije demonstrirao 2004. kada je u samo jednom danu smijenio čak 59 političara iz Republike Srpske, od kojih 11 trajno,  dok je donesena odluka da će se preostalih 48 se moći vratiti funkcijama nakon što bude uhapšen Radovan Karadžić.

Najveći uspjeh u mandatu Paddy Ashdowna svakako je bilo utemeljenje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, koje su zaživjele prvog januara 2006. Time su se tri vojske koje su prije tačno jednu deceniju na teritoriji BiH vodile krvav rat stopile u jednu jedinstvenu bosanskohercegovačku vojsku. Ova odluka nije bila nametnuta od Ashdowna, nego je izaglasana od ključnih političkih aktera u zemlji. Ovo zvuči uistinu fascinatno sa današnje vremenske distance – da su tadašnji politički lideri koji manje-više u sličnom sastavu vladaju i danas, donijeli odluke da se ukinu entitetske vojske a zatim formiraju jedinstvene Oružane snage BiH. No to je bio rezultat političkog ambijenta koji je upravo Ashdownova stroga, ali odlučna i pravična vladavina kreirala u Bosni i Hercegovini.

Ashdown je također donosio državne i entitetske zakone u cilju zaštite bh. imovine, kako se državna imovina ne bi mogla tek tako prodati.

Povukao je međunarodne članove Izborne komisije, nakon čega je formirana Centralna izborna komisija BiH sastavljena od domaćih ljudi.

Neumorno je radio na reformi policije, imenovao međunarodne sudije u Sud BiH, odsjek za ratne zločine, kao i članove VSTV-a.

Donosio je i odluke poput tarifa električne energije za industriju, kažnjavao je HDZ zbog opstrukcija u oblasti obrazovanja i odbijanja da spoji “dvije škole pod jednim krovom”. Generalno je uvodio finansijske sankcije brojnim strankama koje su kršile Dayton. Tako je, u konačnici, za četiri godine svog mandata ušao u historiju kao visoki predstavnik koji je najviše puta koristio bonska ovlaštenja – 430 puta.  

Naročito je bio posvećen Srebrenici i aktivnostima da se odgovorni za ratne zločine izruče Hagu. Za vrijeme njegovog mandata usvojen je i izvještaj Komisije o Srebrenici u NSRS, koji je nedavno stavljen van snage.

“Mogli smo ovo spriječiti, ali nismo”, rekao je bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown na skupu povodom obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici.

Naglasio je kako Srebrenica predstavlja upozorenje svima nama šta se desi kad okrenemo leđa.

Kruna Ashdownovih aktivnosti, reformi i ambijenta koji je stvorio u BiH, podržanih od SAD i Evropske unije, trebala je uslijediti  s usvajanjem Aprilskog paketa ustavnih promjena 2006., koje su podrazumijevale jačanja ovlasti i nadležnosti državnog nivoa vlasti. Bosna i Hercegovina bi na državnom nivou dobila premijera koji bi upravljao Vijećem ministara s većim ovlastima, jednog predsjednika Bosne i Hercegovine s dva zamjenika umjesto tročlanog Predsjedništva, po broju zastupnika duplo veći Predstavnički dom sa širim ovlastima, dok bi Dom naroda, kao dom ekskluzivnog etničkog predstavljanja, dobio reducirane ovlaste. Ipak, ovaj sporazum nije zaživio. Ostat će historijski paradoks da su ovaj prijedlog ustava, dakle prijedlog koji vodio jačanju državnog nivoa vlasti i njenih institucija, podržale tadašnje ključne stranke uz Republike Srpske, i SNSD, SDS i PDP, a srušili ga udruženim snagama Stranka za BiH  i HDZ 1990.

Od te 2006. godine, od odlaska Ashdowna, a potom i pada Aprilskog paketa, angažman međunarodne zajednici u našoj zemlji naglo je splasnuo, proces prenosa nadležnosti i jačanja državnog nivoa vlasti de facto obustavljen, otvoren je prostor za razne maligne političke utjecaje s istoka, dok je u javnosti eruptirala retorika mržnje, podjela i otvorenih poziva na otcjepljenje od Bosne i Hervocine.  

Na opasnost kojoj je Bosni i Hercegovini donijela indolentnost i apatija međunarodne zajednice Ashdown je u nebrojeno navrata upozoravao i nakon svog mandata. Tako je, u svom govoru na prestižnom britanskom univerzitetu Oxford iz marta 2015. Ashdown naglasio:

“Mi smo, tokom rada u BiH imali uzrečicu da se princeza ne može osloboditi iz zatočeništva u visokoj kuli, ako princ nije spreman ubiti zmaja. A “zmaj” u BiH je njena nefunkcionalnost. Upravo se to u ovoj zemlji koristi kao pogonsko gorivo snaga koje žele podjelu BiH…. Evropska unija, koju podupiru zapadne sile, u neznanju realizira planove Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana, Radovana Karadžića i Ratka Mladića”.

Danas, sa vremenskom distancom od skoro 15 godina možemo utvrditi da je Ashdown, koji je prekinut u uspješno započetom poslu, iako nije bio naše gore list,  možda najplodonosniji i najuspješniji lider kojeg je ova zemlja imala nakon potpisivanja Daytona.  Kamo sreće, da je bilo više ljudi kao on.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *