Autori: CLAUDIA CIOBANU and DAVID MCHUGH (AP)
Prije jedne generacije, u Poljskoj su se šećer i brašno kupovali na bonove, dok su građani zarađivali desetinu onoga što su zarađivali Zapadni Nijemci. Danas je ekonomija te zemlje nadmašila Švicarsku i postala 20. najveća na svijetu, s više od bilion dolara godišnjeg BDP-a.
Transformacija se ogleda u životima ljudi poput Joanne Kowalske, inženjerke iz Poznanja, grada od oko 500.000 stanovnika između Berlina i Varšave. Ona se vratila kući nakon pet godina provedenih u SAD-u.
„Često me pitaju da li mi nešto nedostaje nakon povratka u Poljsku, i iskreno – imam osjećaj da je obrnuto“, rekla je Kowalska. „U mnogim oblastima smo ispred Sjedinjenih Država.“
Kowalska radi u Poznanjskom centru za superračunarstvo i mreže, koji razvija prvu fabriku umjetne inteligencije u Poljskoj i povezuje je s kvantnim računarom – jednim od deset u Evropi finansiranih kroz programe Evropske unije.
Nakon diplome na Tehničkom univerzitetu u Poznanju, radila je za Microsoft u SAD-u, što je smatrala „ostvarenjem sna“.
Ipak, nedostajao joj je „osjećaj misije“.
„Posebno kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, tehnologija se u Poljskoj razvija nevjerovatno brzo“, rekla je. „Zato je povratak bio vrlo primamljiv.“
Izlazak iz siromaštva
Poziv na samit G20 je uglavnom simboličan. Nijedna zemlja gost nije postala punopravna članica otkako je G20 osnovan 1999. godine, a za to bi bila potrebna saglasnost svih članica. Osim toga, zemlje su birane ne samo prema veličini ekonomije, već i prema „sistemskom značaju“ u globalnoj ekonomiji.
Ipak, brojke govore same za sebe: u 35 godina – manje od jednog radnog vijeka – BDP po glavi stanovnika u Poljskoj porastao je na 55.340 dolara u 2025. godini, odnosno 85% prosjeka EU. To je ogroman skok u odnosu na 6.730 dolara 1990. godine (38% prosjeka EU), i sada je približno na nivou Japana (52.039 dolara), prema podacima International Monetary Fund.
Od ulaska u EU 2004. godine, poljska ekonomija rasla je prosječno 3,8% godišnje, znatno iznad evropskog prosjeka od 1,8%.
Prema Marcinу Piątkowskom s Kozminski univerziteta u Varšavi, ključ uspjeha nije bio jedan faktor.
Jedan od najvažnijih bio je brzo uspostavljanje snažnih institucija: nezavisnog pravosuđa, antimonopolskog tijela koje osigurava fer konkurenciju i regulacije koje sprječavaju bankarske krize.
Zahvaljujući tome, ekonomiju nisu preuzeli korupcija i oligarsi, kao u nekim drugim postkomunističkim zemljama.
Poljska je također imala koristi od milijardi eura pomoći iz EU, kao i pristupa jedinstvenom tržištu.
Najvažnije od svega, postojao je širok politički konsenzus – bez obzira na ideološke razlike – da je dugoročni cilj ulazak u EU.
„Poljaci su znali gdje idu“, rekao je Piątkowski. „Poljska je preuzela institucije i pravila igre, pa čak i neke kulturne norme koje je Zapad razvijao 500 godina.“
Paradoksalno, komunizam je donekle doprinio razvoju, jer je srušio stare društvene barijere i omogućio pristup obrazovanju radnicima i seljacima. Danas oko polovine mladih ima fakultetsku diplomu.
„Mladi Poljaci su, na primjer, bolje obrazovani od mladih Nijemaca“, kaže Piątkowski, ali zarađuju upola manje – što je „idealna kombinacija“ za privlačenje investicija.
Uspjeh kompanije Solaris
Kompanija Solaris, osnovana 1996. u Poznanju, danas je jedan od vodećih proizvođača električnih autobusa u Evropi, s tržišnim udjelom od oko 15%.
Njena priča pokazuje važan element poljskog uspjeha – poduzetništvo i spremnost na rizik.
Osnivač Krzysztof Olszewski, inženjer iz vremena komunizma, započeo je s malom radionicom za popravku automobila, koristeći dijelove iz Zapadne Njemačke. Iako su tada gotovo sva preduzeća bila nacionalizirana, vlasti su dopuštale male privatne radionice.
Godine 1996. pokrenuo je saradnju s njemačkom kompanijom Neoplan i počeo proizvodnju za domaće tržište.
Ulazak Poljske u EU 2004. donio je kredibilitet i pristup velikom evropskom tržištu.
Ključni trenutak bio je 2011. kada je kompanija počela proizvoditi električne autobuse – u vrijeme kada je malo ko u Evropi eksperimentirao s tom tehnologijom.
Izazovi ostaju
Ipak, Poljska se suočava s izazovima. Zbog niske stope nataliteta i starenja stanovništva, sve manje radnika izdržava sve veći broj penzionera. Plate su i dalje niže od prosjeka EU, a malo domaćih firmi je izraslo u globalne brendove.
Gradonačelnik Poznanja Jacek Jaśkowiak smatra da je Poljska sada u trećoj fazi razvoja: nakon privlačenja stranih investicija i razvoja naprednijih sektora, sada je vrijeme za domaće inovacije.
„Sada je trenutak da takve sofisticirane aktivnosti razvijamo ovdje“, kaže, naglašavajući važnost ulaganja u univerzitete.
Ekonomistica Katarzyna Szarzec dodaje da još mnogo treba uraditi u oblasti inovacija, ali da Poljska napreduje ka ekonomiji veće dodane vrijednosti.
Njeni studenti ističu i potrebu za smanjenjem razlika između urbanih i ruralnih područja, rješavanjem stambenog pitanja i podrškom mladim porodicama.
Također naglašavaju važnost imigranata, uključujući milione Ukrajinaca koji su došli nakon ruske invazije 2022. godine.
„Poljska ima dinamičnu ekonomiju i mnogo prilika za razvoj, zato definitivno ostajem ovdje“, rekao je student Kazimierz Falak. „Poljska obećava.“