O nama » Naše vrijednosti

Pojedinac kao temelj društva

U društvu u kome dominiraju različite kolektivističke ideologije, u državi koja je i ustavno koncipirana kao država tri konstitutivna naroda te nacionalna pripadnost predstavlja primarni subjekt iz kojeg se crpi politički legitimitet, mi u centar naše borbe postavljamo pojedinca (građanina) i njegova osnovna, neotuđiva prava na život, slobodu i imovinu.

Osnovna premisa na kojoj je zasnovan naš svjetonazor je istinska vjera u snagu ljudskog razuma. Svaki čovjek ponaosob bolje od bilo koga drugog zna šta je u njegovom najboljem intersu te je sposoban brinuti za dobrobit sebe i svojih bližnjih. Bez ove vjere u ljudski razum ni sama sloboda kao takva ne bi imala smisao. Stoga, mi državu želimo vidjeti kao našeg slugu a ne gospodara, noćnog čuvara s jasno definisanim i ograničenim ovlastima koje prvenstveno za cilj imaju osigurati neotuđiva prava i slobode svakom građaninu. U slobodnom društvu svaki pojedinac ima pravo da živi, postupa i razmišlja kako god želi, sve dok to podrazumijeva odsustvo prisile nad bilo kojim drugim pojedincem, tj. sve dok svojim ponašanjem ne ugrožava slobodu druge osobe.

 

Mala i efikasna državna uprava

Današnja BiH sušta je suprotnost od ovog ideala. Državna uprava je glomazna, preskupa, troma i nesposobna ispunjavati osnovnu svrhu svoga postojanja. Ovako postavljen sistem umjesto služenja i olakšavanja života svojim građanima, postao je svrha samome sebi – političkim strankama on postaje unosan plijen koji im pruža golemu moć i privilegije, osigurava im hiljade radnih mjesta u državnim institucijama i javnim firmama za poslušne stranačke kadrove i članove porodica, otvara beskonačan prostor za razne manipulacije, pogodno je tlo za bujanje korupcije, a sve to potpuno obesmišljava i demokratski poredak u našoj zemlji, jer politička borba postaje borba ne za osvajanje vlasti radi provođenja određenih ideja i političkih ciljeva u praksu, nego tek bespoštedna borba raznih interesnih grupa za koristi koje vlast donosi. Građani s druge strane i za rješavanje najosnovnijih životnih pitanja moraju prolaziti kroz pakao birokratske papirologije i procedura, te su na svakom nivou suočeni s pristiscima i samovoljom državnih službenika. Stoga, bh. liberali kao jedan od osnovnih ciljeva svoje borbe moraju imati smanjenje državne uprave. Težimo maloj, transparentnoj i efikasnoj državi, čije ovlasti su strogo ograničene i pod budnim okom bh. građanstva, a svoje zadaće ispunjava brzo i učinkovito. Vjerujemo da građanin ne može postati istinski slobodan sve dok moć vlasti ne postane ograničena.

 

Slobodna ekonomija

Istinski prosperitet i napredak društva se ne ostvaruje kroz državnu upravu i velike planove velikih planera koji sjede u njoj, nego kroz oslobađanje kreativnih i poduzetničkih potencijala pojedinaca. Bez ekonomskih sloboda ne može biti riječi ni o jednoj drugoj slobodi. Individualne slobode i traganje sa srećom, kao takve nemaju smisla ako u njih nisu uključene i ekonomske slobode. To podrazumijeva pravo svakog građanina da posjeduje i slobodno raspolaže svojim privatnim vlasništvom, da slobodno proizvodi, stvara i ubire plodove svog rada te stupa u slobodnu ekonomsku interakciju s drugim građanima. Država u ekonomiji treba da bude svedena na ulogu sudije čiji je zadatak obezbijediti kvalitetan institucionalni okvir za odvijanje poštene i transparentne tržišne utakmice između slobodnih građana. Jedina regulacije koje po nama mogu biti istinski opravdane jesu one koje nužno sprječavaju zloupotrebe i povrede bilo čijih prava. No, treba imati na umu da ovakav sistem mi ne zagovaramo tek stoga što želimo ostvariti ekonomsku efikasnost i napredak. Zalaganje za ovakav ekonomski sistem opravdanje ima, prije svega, u našem aksiomu o neotuđivoj individualnoj slobodi, koju je u pravom smislu te riječi moguće obezbijediti isključivo u sistemu otvorene tržišne ekonomije. Na našu sreću, historijski zapis kristalno jasno pokazuje da su, kako kroz historiju, tako i danas, najveće blagostanje i prosperitet ostvarila ona društva koja su imala i imaju najveći stepen ekonomskih sloboda. Stoga, ekonomske slobode nisu samo najbolj način očuvanja i jačanja individualne slobode, nego također, i najefikasniji mehanizam za postizanje uspješnnog i razvijenog društva.

Porezi po nama treba da budu mali, jednostavni i ravni. Svako oporezivanje koje prelazi iznos neophodan za finansiranje jasno definisanih i ograničenih ovlasti države jesu oblik legalizirane pljačke. Posebno nemoralnim smatramo i oštro se protivimo sistemu po kojem se se za istu namjenu različitim građanima nameću različite poreske stope, u zavisnosti od visine njihovih primanja.

Država po nama treba da bude ograničena, a privatno vlasništvo osnovni i dominantni oblik vlasništva u društvu. U ovaj koncept svakako ne može da se uklopi državno vlasništvo nad privrednim subjektima. Bosna i Hercegovina kroz sve ove godine tvrdoglavo je odbijala da do kraja provede privatizaciju i okonča proces tranzicije u BiH. No, iako nas političari i pojedini intelektualci pokušavaju ubijediti da su državne firme naše „zlatne koke“ koje služe na dobrobit svim građanima ove zemlje, sve veći broj ljudi uviđa da javne kompanije služe prvenstveno kao unosan politički plijen pobjedničkim stranaka za zapošljavanje vlastitih kadrova, manipulacije i izvlačenje kapitala iz njih radi kupovine socijalnog mira i finansiranja stranačkih aktivnosti, dok građani s druge strane dobijaju nekvalitetne i relativno skupe usluge. Stvari su još gore kada se uzme u obzir da se za subvencioniranje mnogih od ovih firmi godišnje troše desetine milione maraka poreskih obveznika, velikom broju ovih kompanija država obezbjeđuje neku vrstu monopola, no bez obzira na sve, većina ih se nalazi u krajnje lošem stanju, a mnoge od njih već sada su u stanju bankrota.

Smatramo da s ovakvom praksom konačno mora biti prekinuto i da tranzicija iz državano upravljane u tržišnu ekonomiju mora biti dovršena. Država, dokazano kroz historiju, a potvrđeno i na primjeru vođenja državnih firmi u BiH, loš je poslodavac koji nije u stanju efikasno i kvalitetno upravljati kompanijama.

Privatizacija u devedesetim provedena je katastrofalno, ostavivši iza sebe pljačku, upropaštene živote i mnoštvo uništenih firmi. Proces privatizacije stoga mora biti proveden na transparentan i zakonit način, a prije privatizacije državnih kompanija moraju se obezbijediti preduslovi za uspostavu tržišne konkurencije u datom sektoru , kako privatni vlasnici ne bi dobili monopolsku poziciju. Ekonomija mora biti u potpunosti organizovana na tržišnom principu, što znači da državne kompanije koje nisu u stanju pozitivno poslovati i opstati na tržištu trebaju biti puštene da propadnu, dok ostale trebaju biti reorganizovane i privatizovane.

 

Jednakost mogućnosti

Kao liberali težimo društvu koje će se zasnivati na jednakosti mogućnosti. Naravno, doslovna jednakost mogućnosti – u smislu istovjetnosti – nemoguća je. Jedno dijete primjerice ima izniman talenat za igranje fudbala, drugo dijete nema. Zahvaljujući tom daru, prvo dijete će sutra možda postati svjetska zvijezda koja zarađuje milione, dok će potonje sreću morati potražiti u nekom drugom, možda manje plaćenom zanimanju, za koje ima veće predispozicije. Jedno dijete ima roditelje koji se veoma brinu za njegovu dobrobit i koji obezbjeđuju zaleđinu kulture i razumijevanje; drugo ima neodgovorne i nemarne roditelje. Jednakost mogućnost ne može da se tumači doslovno. Njeno najbolje značenje se možda najupečatljivije izražava francuskom izrekom Une carriere ouverte aux les talents – karijera otvorena talentovanima. Nikakve proizvoljne prepreke ne smiju sprječavati pojedince da ostvare onaj položaj u društvu kojem njihova nadarenost odgovara i za kojo su spremni boriti se. Etnička pripadnost, vjeroispovijest, mjesto rođenja, rasa, spol ili bilo koja druga irelevantna karakteristika ne treba da odrede mogućnosti koje su otvorene osobi – samo njeni interesi i sposobnosti.

Ipak, svjesni činjenice da mnogi pojedinci u samom startu imaju značajan nedostatak potrebnih uslova za realizovanje svog talenta, spremni smo podržati i one državne mjere koje imaju za cilj omogućiti pojedincu što bolje početne pozicije i uslove za uspjeh. Svedena na takvu ulogu država je partner koji pruža pomoć i pomaže pojedincu da stane na noge, no ne i roditelj koji skrbi o građaninu od rođenja do smrti. Oštro se protivimo kolektivističkom konceptu i nastojanjima da se uspostavi društvo bazirano na „jednakosti rezultata“, koje kao takvo kažnjava uspjeh, sposobnost i ambiciju, te nužno vodi ka ograničavanju individualne slobode.

S druge strane, jednakost mogućnosti nije neuskladiva sa slobodom; naprotiv, to je suštinska komponenta slobode. Ako se nekim ljudima sprječava pristup na neki položaj u društvu za koji su kvalifikovani, zbog njihove etničke pripadnosti, religije, porodice ili spola, onda je to kršenje njihovih osnovnih građanskih prava i sloboda. Time se osporava jednakost mogućnost i samim tim žrtvuje sloboda nekih u korist drugih.

 

Decentralizacija

Bh. liberali zalagat će se za decentralizovanu Bosnu i Hercegovinu kao najboljeg garanta za dugoročno stabilnu i uspješnu državu, te kao mehanizma putem kojeg građani i narodi u BiH na najefikasniji način mogu ostvarivati svoje interese i što direktnije parcipirati u donošenju značajnih odluka za svoju zajednicu. Princip decentralizacije je izraz emancipatorske, antitotalitarne vrijednosti koja oslobađa mjesto znanju, pravima i slobodi mišljenja u skladu sa životnim potrebama lokalnih zajednica i njihovim životnim problemima.

Uvažavamo činjenicu da do promjene državnog uređenja u BiH ne može doći ako se svi njegovi konstitutivni narodi i većina građana ne usaglase oko toga, no vjerujemo da je u okviru trenutne Dejtonske strukture moguće kreirati sistem u kome će lokalne zajednice dobiti daleko veće ovlasti i imati priliku veći dio poreskih prihoda koji se prikupe na njihovoj teritoriji zadržati u svojim lokalnim budžetima, te samostalno donositi većinu odluka koje se tiču života građana lokalne zajednice, umjesto da o njihovim problemima i količini sredstava koja će im biti na raspolaganju odluke donose otuđeni politički funkcioneri smješteni u većim administrativnim centrima.

 

Tolerancija

Sloboda i ljudsko dostojanstvo ne poznaju granice rasne, etničke ili vjerske pripadnosti. Zalažemo se za uspostavljanje tolerancije kao načina življenja i garanta slobode svih, dakle i onih, i prije svega onih, čije su mišljenje i djelovanje različiti od mog (našeg). Sloboda mišljenja i rasprave mora biti data, tj. zagarantirana svima. Sloboda govora spada u jednu od temeljnih sloboda, i mi kao pokret smatramo da svaki pojedinac bez obzira na ideje i stavove koje iznosi, mora imati zagarantovano pravo na javno iznošenje svog mišljenja. U slobodnom društvu ne smiju postojati zakonske sankcije za govor i iznošenje mišljenja, čak i kada je ono izrazito antislobodarsko i netoleranto, te vjerujemo da država protiv pojedinca ima pravo intervenisati samo onda kada svojim djelovanjem direktno ugrozi fizičku sigurnost drugih osoba ili grupacija.

Sanjamo o Bosni i Hercegovini, o mogućoj budućnosti, o Bosni i Hercegovini trajnog mira, suživota, saradnje i dobrih komšijskih odnosa, zemlji bez mržnje, fanatika i šovinista, u kojoj velika većina građana multetnički i multikonfesionalni karakter svog društva doživljavju kao veliku blagodat, a ne manu, i gdje pojedinci bez obzira na svoju vjersku, nacionalnu ili regionalnu pripadnosti uspješno sarađuju i ne poznaju druge granice osim njihove vlastite volje.

Nakon moralne i ekonomske bijede koje su kolektivističke paradigme donijele našoj zemlji, odlučno dižemo glas za liberalnu BiH.