Piše: Anne Applebaum
Na kraju, poraz Viktor Orbán, autokratskog premijera Mađarske, nije zahtijevao samo običnu izbornu kampanju ili novu poruku, već izgradnju širokog, raznolikog i patriotskog društvenog pokreta odozdo. Upravo time je opozicija u Mađarskoj promijenila političku dinamiku širom svijeta.
Orbánov poraz razbija pretpostavku neizbježnosti koja je obilježavala MAGA pokret, kao i uvjerenje – prisutno i u retorici ruskog predsjednika Vladimir Putin – da su neliberalne stranke predodređene ne samo da pobjeđuju, nego i da vječno ostanu na vlasti jer imaju podršku „pravog naroda“. Kako se ispostavlja, historija ne funkcioniše tako. „Pravi“ ljudi se umore od svojih vladara. Stare ideje zastarijevaju. Mladi dovode u pitanje ortodoksiju. Neliberalizam vodi ka korupciji. I ako Orbán može izgubiti, onda mogu izgubiti i njegovi ruski i američki uzori.
Péter Magyar, lider opozicije i vjerovatni budući premijer Mađarske, sada je pobijedio ubjedljivom razlikom, osiguravši sebi i svojoj stranci Tisza ustavnu većinu. Da bi to postigli, morali su savladati prepreke koje nisu uobičajene u evropskim demokratijama. Nakon 16 godina režima koji je sam Orbán nazvao neliberalnim, njegova stranka Fidesz kontrolisala je veliki dio pravosuđa, birokratije i univerziteta, kao i mrežu oligarha koji su držali značajan dio ekonomije.
Orbán je svoju kontrolu države koristio za izgradnju široke mreže međunarodnih neliberalnih i krajnje desnih saveznika, uključujući i finansijske mehanizme za njihovu podršku. U posljednjim sedmicama kampanje ti saveznici su stali uz njega. Dobio je podršku ili posjete od Donald Trump, J. D. Vance, Benjamin Netanyahu, Marine Le Pen, Alice Weidel, kao i drugih neliberalnih lidera iz Argentine, Poljske, Slovačke i Brazila. I mađarski i američki mediji izvještavali su da je ruska obavještajna ekipa djelovala iz Budimpešte kako bi pojačala Orbánovu kampanju na društvenim mrežama, pa čak i organizovala provokacije.
Nasuprot tome, Magyar je imao vrlo ograničen pristup mađarskim medijima, od kojih je većina pod kontrolom države ili Fideszovih oligarha. Imao je ograničen pristup i oglasnim površinama, dijelom zbog manjka novca, a dijelom jer su mnoge oglasne platforme pod kontrolom vlasti. Lideri i pristalice Tisze suočavali su se i s ličnim pritiscima – gubitkom posla, društvenom izolacijom, pa čak i hakerskim napadima i objavom podataka radi zastrašivanja.
Magyar i njegov tim uzvratili su na terenu. Svjestan da ne može pobijediti fokusirajući se samo na Budimpeštu i velike gradove, od 2024. obilazi mala mjesta i sela, često više puta. U posljednjim danima kampanje održavao je i po pet-šest skupova dnevno. Izbjegavao je teme koje je Orbán forsirao – globalnu politiku, rat u Ukrajini, teorije zavjere – i fokusirao se na ekonomiju, zdravstvo i obrazovanje. Kao bivši član Fidesza, imao je dodatni kredibilitet kada je govorio o korupciji te stranke. Predstavljao se kao dio evropskog, demokratskog i zakonitog desnog centra, uz snažan naglasak na mađarski patriotizam.
Uprkos ogromnim ograničenjima, mali broj nezavisnih novinara koji su i dalje radili u Mađarskoj imao je važnu ulogu. Istraživački novinar Szabolcs Panyi i kolege iz portala Direkt36 razotkrivali su Orbánovu antiukrajinsku propagandu, objavljujući procurele transkripte i snimke koji su pokazali saradnju Orbána i njegovog ministra vanjskih poslova s Putinom i Sergey Lavrov. Ti snimci su, kako je Panyi rekao, razotkrili „veliku laž da je Orbán suverenistički premijer“.
Te priče su posebno odjeknule među mlađim Mađarima. Na koncertu u centru Budimpešte, desetine hiljada ljudi uzvikivalo je „Rusi, idite kući“ – isti slogan koji su koristili njihovi djedovi tokom sovjetske invazije 1956. godine.
Iako rezultati još nisu konačni, Tisza je, čini se, osvojila više od dvije trećine mjesta u parlamentu, što Magyara dovodi do ustavne većine i daje mu mogućnost da ispravi dio štete nanesene ustavu i javnom životu. U pobjedničkom govoru pozvao je na ostavke ključnih državnih funkcionera i najavio povratak evropskom pravnom sistemu.
Niko ne tvrdi da će to biti lako. Fidesz i dalje dominira mnogim institucijama i kompanijama, a Orbán iza sebe ostavlja i ozbiljan fiskalni problem. Analitičari upozoravaju da bi to moglo olakšati njegov povratak na vlast u budućnosti.
Ipak, bez obzira na dalji razvoj događaja, ovi izbori predstavljaju stvarnu prekretnicu. Za većinu evropskih vlada ovo je olakšanje: nova vlast vjerovatno neće biti saveznik Rusije u Evropi niti model za neliberalne pokrete koji žele razgraditi demokratske institucije i nametnuti autoritarne ideologije.
