Razbijanje desničarskih mitova: Je li Švedska stvarno postala centar silovanja?

Piše: Mario Nakić (Liberal.hr)

Gostovao sam prije par dana u emisiji “Klopka” na SBTV-u na temu imigranata i terorizma. Bila je to debata 5 na 1 (pogledajte ovdje) i nažalost nisam imao dovoljno vremena odgovoriti na sve nebuloze i neistine iznesene u emisiji. Domagoj Pintarić, satiričar u Večernjem listu i predstavnik Udruge hrvatskih domoljuba “Projekt Velebit”, te Frano Čirko (donedavno predsjednik Mladeži HČSP-a, a sada predsjednik stranke GO) spomenuli su Švedsku u više navrata, kao primjer zemlje gdje su imigrantidonijeli “kulturu silovanja”.

Taj mit o Švedskoj kao središtu razvijenog svijeta za silovatelje već dugo kruži raznim desničarskim medijima i ponavlja se u hrvatskoj javnosti iako je već opovrgnut fact-checkerom.

Istina je da, prema međunarodnim statistikama, u Švedskoj je 63,5 prijavljenih seksualnih napada na 100.000 stanovnika, što ispada više nego u svim drugim zemljama zapadnog svijeta. Međutim, usporedba broja prijava nekog kaznenog djela između različitih zemalja nije relevantni pokazatelj stanja na terenu iz više razloga.

Prvo, način na koji državni aparat prikuplja podatke se razlikuje od zemlje do zemlje. U Švedskoj se svaki seksualni napad vodi kao zasebni slučaj, čak i kad se radi o višestrukom silovanju. Primjerice, ako žena prijavi seksualno zlostavljanje svoga partnera koje se događalo svakodnevno tijekom dva tjedna, švedska policija će podići kaznenu prijavu zbog 14 djela protiv iste osobe. U drugim zemljama, to je jedno jedinstveno djelo.

Drugo, Švedska je 2005. proširila zakonsku definiciju silovanja tako da se sad silovanje odnosi i na djela koja se u drugim zemljama tretiraju kao fizički napad ili oduzimanje spolne slobode. Nakon te izmjene zakona, koju su izlobirale švedske feministice, stopa silovanja u Švedskoj je znatno porasla. To ne znači da je porastao broj silovanja, nego da je više djela ušlo u taj zakonski opis.

Treće, Švedska je na svjetskom vrhu po spolnoj jednakosti stanovništva. U svijetu se inače seksualni napadi rjeđe prijavljuju jer se žrtva često boji da joj neće povjerovati ili da će joj se napadač osvetiti. U Švedskoj društvo i država aktivno ohrabruju i potiču žene da prijave policiji svaki oblik zlostavljanja. I to je jedan od bitnih razloga zašto u Švedskoj ima više prijava nego u drugim zemljama.

Četvrto, nije istina niti to da su za seksualne napade krivi imigranti. Prema Švedskom nacionalnom odboru za prevenciju kriminala (Bra), broj prijavljenih silovanja godišnje na 100.000 stanovnika se nije bitno mijenjao skoro 10 godina. U 2016. je bilo 67 prijavljenih silovanja na 100.000 stanovnika, godinu dana ranije 60, u 2014. ih je bilo 69, u 2013. ih je bilo 63, u 2012. ih je bilo 69. Dakle, 2016. je stopa silovanja bila niža nego četiri godine ranije.

Zaključno, tvrdnja da je Švedska puštanjem imigranata postala nekakav “centar silovanja” jednostavno ne odgovara istini, a širi se isključivo s namjerom da se prikaže imigrante, strance kao zlostavljače i da se proširi strah i mržnja među našim domicilnim stanovništvom.

O autoru
Danijal Hadžović Publicist, novinar, politolog i osnivač Liberalnog foruma. Zagovara i promoviše izgradnju Bosne i Hercegovine na vrijednostima "života, slobode i težnje za srećom".

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *