Razbijanje 4 uobičajena mita o kapitalizmu

Piše: James Davenport

Jedna od najrazočaravajućih stvari s kojima se susrećem kao profesor jeste nedostatak razumijevanja koju većina studenata ima u pogledu kapitalizma. Jednostavna činjenica je, uprkos važnosti našeg svakodnevnog života, da relativno malo ljudi ima snažno shvatanje onoga što uzrokuje ekonomski rast i zašto su tržišta toliko važna za kontinuirani rast životnog standarda.

U mom poučavanju, susreo sam se s nekoliko mitova ili pogrešnih percepcija o kapitalizmu od strane učenika i pojedinaca izvan učionice. Razbijanje ovih mitova postalo je središte velikog dijela mojeg učenja.

 

Mit # 1: kapitalizam je bio “stvoren”

 Jedan od najspornijih nesporazuma o kapitalizmu je ideja da ga je neko stvorio. Ovo se donekle može pripisati jeziku koji se koristi za opisivanje uloge Adam Smitha u objašnjavanju tržišnog procesa. Zajedničko označavanje Smitha kao “oca moderne ekonomije” može dovesti ljude da pretpostave da je on na neki način stvorio tržišni sistem. Nije također nerazumno zaključiti da, s obzirom da se socijalizam općenito oslanja na planiranje,  isto važi i za kapitalizam.

Međutim, kako je objasnio Friedrich Hayek, tržišni sistem zapravo nije “stvoren”, koliko je to sistem koji se razvija iz ljudske interakcije i otkrića. Slično jezicima, tržišnu ekonomiju nije stvorio niti jedan pojedinac niti grupa, već se dugoročno razvio na temelju interakcije mnogih ljudi. Pravila i institucije koje podupiru tržišnu ekonomiju proizašle su iz tih interakcija.

Ovaj pojam spontanog poretka koji izlazi iz individualnih djelovanja miliona ljudi i otkrića pravila i institucija koje će olakšati kontinuirani napredak ovog poretka, možda je najvažniji aspekt kapitalizma. On uspijeva jer proizlazi iz samog čovječanstva.

Za razliku od socijalizma, koji pokušava nametnuti pravila i institucije bez obzira na njihovu usklađenost s ljudskom prirodom ili željama, tržišta proizlaze iz naših ljudskih osobina. Pravila i institucije koje olakšavaju sposobnost tržišta da se izvode otkrivaju se dok otkrivamo sami sebe i način na koji međusobno djelujemo.

 

Mit # 2: Kapitalizam stvara siromaštvo

To može biti najopasniji od svih nesporazuma s kojima se susrećem u vezi s tržištima. Ideja da odsutsvo tržišnog kapitalizma stvara veće zajedničko bogatstvo unutar društva i dalje prožima razmišljanje velikog broja ljudi. To je mišljenje prisutno, usprkos sve većem broju dokaza, kako što tržišta koristi sve više i više zemalja, globalno siromaštvo se stalno smanjuje.

Važno je dokazati da se taj pad siromaštva dogodio kada su zemlje prihvatile tržišni kapitalizam kao put prema naprijed – naročito Kina i Indija. Kada druge zemlje vide uspjeh ovih dviju ranije vrlo siromašnih zemalja i počnu pratiti njihovo vodstvo, možemo očekivati ​​da će siromaštvo u ostatku svijeta u razvoju također biti značajno smanjeno.

Adam Smith je u bogatstvu naroda objasnio kako će tržišta, neprekidnim širenjem opsega roba i usluga prema sve većem broju ljudi, proizvoditi ono što je nazvao “univerzalnom bogatstvom”. Međutim, kad su Karl Marx i Friedrich Engels prvi put pokrenuli svoj frontalni napadi na kapitalizam, mnogi intelektualci, zabavljači, pa čak i političari prihvatili su ideju da kapitalizam uzrokuje siromaštvo ili barem onemogućuje ljudima da ga izbjegnu, ili, što je još više uznemirujuće, da socijalizam vodi do većeg prosperiteta za mase.

Ne čudi, dakle, da te ideje filtriraju do javnosti. Ali ta ideja da kapitalizam dovodi do siromaštva za mase dok socijalizam dovodi do njihovog prosperiteta je upravo suprotan svim dokazima koje imamo.

Sve razvijene zemlje imaju tržišne ekonomije. Zemlje u razvoju koje doživljavaju najveći rast usvojile su tržišna načela. To je suprotno zemljama koje su potpuno usvojile socijalizam, poput Venezuele ili Sjeverne Koreje. Zabrinjava što novi studenti to ne razumiju.

 

Mit # 3: Kapital je smisao kapitalizma

Marx je pojam “kapitalizam” stvorio kao pežorativan naziv za tržišnu ekonomiju. Pojam se udomaćio i doveo je do konfuzije o tome kako tržišta zapravo rade. Kao što je istaknula ekonomska historičarka Deidre McCloskey, ljudi su u svakom trenutku pokušali skupiti kapital (zemljište, resurse i novac). Ali ti kolektivni pokušaji nisu doveli do tipa ekonomskog rasta kojeg smo vidjeli od 1800. godine.

Osnovni temelj kapitalizma je ljudska sloboda. Kao što je Adam Smith priznao, kada pojedinci imaju dopuštenje da u tržište sami interesiraju, oni su nevjerojatno dobri u pronalaženju načina za unapređenje ne samo sebe, nego i cijelog društva.

Jednako je važno, kao što je to objasnio ekonomist Joseph Schumpeter, da iz ove slobode nastaje kontinuirani napredak – ono što je nazvao “kreativnom destrukcijom”. To je ta stalna inovacija – otkrivanje i dovođenje na tržište novih proizvoda i usluga, pronalaženje načina za poboljšanje postojećih proizvoda usluga i usluga, te pronalaženje učinkovitijih načina za stvaranje onih proizvoda i usluga – koji zaista potiču ekonomski rast i povećavaju životni standard.

Činjenica je, dok je akumulacija kapitala značajka tržišne ekonomije, to sigurno nije glavna njegova značajka. To je individualna sloboda i inovacija koja proizlazi iz njega i pokreće motor kapitalizma.

 

Mit # 4: Kapitalizam stvara “pobjednike” i “gubitnike”

Iako je istina da neki pojedinci i kompanije uspijevaju dok drugi ne uspijevaju u kapitalizmu, to teško da je isključivo obilježje tržišta. Svi ekonomski sistemi imaju pojedince koji uspijevaju i druge koji ne uspijevaju u jednom ili drugom obliku.

Međutim, kapitalizam je drugačiji u tom pogledu na dva važna načina. Prvo, kapitalizam povećava broj “pobjednika”. Za razliku od drugih sistema, kapitalizam smanjuje prepreke ulasku u tržišnu aktivnost za veći broj pojedinaca. Rezultat natjecanja pruža veće mogućnosti za uspjeh (i velikom i malim) nego u bilo kojem drugom sistemu.

Drugo, dugoročno, društvo u cjelini koristi rezultate tržišta. To je zato što tržišta, kao što je gore spomenuto, donose više roba i usluga do više ljudi nego bilo koji drugi sistem.

Tržišta također proizvode proizvode i usluge koje poboljšavaju naše živote na načine na koje naši preci nikada nisu mogli sanjati. Samo razmislite o svim stvarima koje postoje danas, kojih nije bilo prije samo trideset godina. Jednostavna činjenica je da danas čak i najsiromašniji moderni Amerikanci imaju više robe i usluga na raspolaganju nego što su kraljevi i kraljice imali prije samo dvjestotinjak godina.

Dakle, iako pojedina preduzeća mogu propasti, a pojedini ljudi ne mogu ostvariti veliko bogatstvo, činjenica je da, dugoročno, svi pobjeđujemo uživajući bolji životni standard od prethodnih generacija.

 

Trebamo bolje obrazovanje

Ako Sjedinjene Države (i svakako i BiH, op. aut.) žele nastaviti s rastom ekonomije i poboljšati životni standard građana, važno je da se učenici poučavaju osnove ekonomskog sistema koji im omogućuje da doživljavaju “sveopće blagostanje” Adam Smitha. Bez ovoga osnovnog znanja, lako se navode da vjeruju u mitove koje sam spomenuo i da glasaju za političare i politike koji će na kraju potkopati sam sistem koji je njihove živote učinio znatno boljim od života njihovih predaka, kao i boljim od većine njihovih savremenika širom svijeta.

 

James Davenport je nagrađivani profesor političkih nauka na Rose State College i također je predavao ekonomiju na University of Central Oklahoma

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *