NAJVEĆI LIBERALNI POLITIČAR: Za šta bi se William Gladstone borio danas?

Piše: PETER FRANCIS

WILLIAM GLADSTONE je dominirao britanskom politikom 19. stoljeća i pomogao da se vlada odmakne od očuvanja aristokracije do nečega što se približava meritokraciji. U karijeri koja se proteže kroz sedam desetljeća, slijedio je etičnu vanjsku politiku, zagovarao je širenje prava glasa (za muškarce), predložio uspostavu domaće vlasti u Irskoj i oslobodio je ekonomiju uklanjanjem carina i tarifa. Bio je premijer četiri puta između 1868. i 1894. godine, a služio je u parlamentu 62 godine.

Gladstone je donio liberalne vrijednosti u javnu politiku. Nastojao je “spasiti i rehabilitirati” prostitutke; pokušao je uspostaviti novi univerzitet u Dublinu otvoren i za katolike i za protestante; te je kažnjavoi nepravedne zemljoposjednike – što millenialse koji danas žive u Londonu može samo razveseliti. Nažalost, njegov liberalizam nije se proširio na iskreno ukidanje ropstva. (On je prezirao ropstvo i gledao ga kao na mrlju cijelog britanskog establišmenta, uključujući i vlastitu porodicu, ali je govorio u korist naknade za vlasnike plantaža, što se na prvi pogled čini neliberalnim, no vjerojatno je pomoglo da prestane ropstvo nešto brže nego u Americi. ) Ipak, u drugim područjima, bio je arhetipski šampion individualne slobode.

Što bi  “GOM” (njegov nadimak, znači “veliki stari čovjek”) zagovarao danas?

Njegova prva briga bi bila humanitarna, kako u inostranstvu, tako i kod kuće. Gladstone bi zahtijevao akciju zbog strašnog postupanja prema muslimanima Rohingya od strane mianmarske vlade. Založio bi se za pružanje pomoći onima koji su patili u Siriji i Jemenu.

Svaki je život, rekao je Gladstone, “nepovrediv u oku svemogućeg Boga, kao što je i vaš lično. Sjetite  se da vas je onaj koji vas je ujedinio kao ljudska bića u istom tijelu i krvi, obavezao  zakonom uzajamne ljubavi; da ta obostrana ljubav nije ograničena obalama ovog otoka, niti je ograničena granicama kršćanske civilizacije; da prolazi kroz čitavu površinu Zemlje i uključuje i one najmanje i one najveće u svom neizmjerenom opsegu. ”

Ove riječi, iz vanjskopolitičkog govora 1879. godine (“Midlothianova kampanja”) danas su rezonantne, ne samo zbog prekomorskih zločina nego zbog pravde kod kuće.

Gladstoneu bi bilo teško vjerovati da su banke za hrane potrebne u tako bogatoj naciji. Bio bi zapanjen tragedijama poput požara u Grenfell Tower-u 2017. ili imigracijskog skandala u Windrushu, koji naglašavaju razlike između bogatih i siromašnih, moćnih i nemoćnih. U svojim je danima lično riskirao ismijavanje njegovog rada kako bi pomogao londonskim prostitutkama i osigurao zdravstvenu zaštitu za njihovu djecu.

Nakon humanitarnih razloga, sljedeći Gladstoneov moderni politički plan bio bi slobodna trgovina. U doba Trumpovih tarifa, valja istaknuti da je Gladstoneov budžet 1853. godine (jedan od 12 koje je  isporučio kao kancelar državne blagajne) ukinuo ili smanjio carine na 250 roba. I u svom budžetu iz 1860. uklonio je gotovo sve preostale protekcionističke carine.

Gladstone je bio poznat kao osloboditelj “narodnog stola za doručak” jer je uklonio toliko carina  iz toliko mnogo proizvoda za dnevnu upotrebu. Zato se desetine hiljada ljudi postrojilo duž obale Tynea da ga pozdrave kada je posjetio Northumbriju 1862. godine, a nakon toga su ga „kanonizovali“ kao  „Williama iz naroda”.

Ipak, većina Gladstoneovih ljutnji bi bila usmjerena na Brexit. Postavio je predložak za saradnju u Evropi radi mira, vladavine prava i demokracije. Radio je na saradnji između šest glavnih evropskih sila (Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Rusije, Italije i Austro-Ugarske) i gotovo se činilo da sugerira nešto slično modernom procesu evropskih integracija.

“Zemlja na kojoj ovdje stojimo nije britanska ni europska, ali je ljudska. Ništa manje od čovječanstva ne bi se moglo pravedno pretvarati da je zastupa, “progovorio je Gladstone u Midlothianovoj kampanji. Lomljenje Evrope bila bi mu anatema.

Gladstone bi bio razočaran nedostatkom evolucije u našoj demokratiji. Bio je čovjek koji je stalno reformirao demokratske institucije i bio bi zbunjen zbog toga zašto se to danas ne događa. Njegova završna poruka u Domu komuna nakon više od šest desetljeća u njegovim klupama bila je da svojim nasljednicima ostavlja nužnost reforme Doma lordova.

Gledajući na nedostatak spremnosti za glasanje u Britaniji, on bi bio uznemiren i posramljen zbog naše prividne ravnodušnosti prema politici i političarima. Sigurno se ne bi usudio reći da je 37,4% glasova populacije koja je glasala za Brexit izraz volje naroda. Umjesto toga, odlučio bi razvijao našu demokratiju za sadašnje doba.

Iznad svega, bilo u politici, ekonomiji, vanjskoj politici ili humanitarnim uzrocima, Gladstone je vjerovao u stručnjake i istraživanja. Činjenice i znanje su mu bili važni i nisu se mogli odbaciti. Njegova su istraživanja bila zasnovana na njegovom čitanju pamfleta i knjiga, kojih je pročitao više od 22 hiljade u svom životu i opsežnoj korespondenciji s intelektualcima i stručnjacima. Zapanjujuće je koliko je često, u svjetlu dokaza (obično kroz svoje duboko istraživanje), bio spreman promijeniti svoje mišljenje ili mijenjati percepciju.

Konačno, Gladstone poziva na vjersku toleranciju i slobodu vjerovanja. Njegovo duhovno putovanje počelo je usko u gotovo fundamentalističkom kršćanskom kućanstvu, no proširilo se do kraja njegovog  života dotle da obuhvati sve kršćanske denominacije, sve religije i ideologije – čak i izrazivši svoju tugu da unitarijanski James Martineau nije mogao biti Canterburyjev nadbiskup te je branio pravo  ateiste Charlesa Bradlaugha da sjedne u parlament. Također je bio oprezan (kao što bismo i mi trebali biti) da razlikuje otomanske zlodjela 19. stoljeća i svoje divljenje prema etici i disciplini islama.

Otvoreno društvo bilo je važno Gladstoneu. On bi prezreo “pokretni most” i protekcionistički mentalitet koji navodi ljude da se boje drugih vjera i drugih nacionalnosti. Kao što je rekao svom prijatelju i biografu, Johnu Morleyju, “bio sam odgojen da mrzim i bojim se slobode. Naučio sam je voljeti. To je tajna moje cijele karijere. ”

 

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *