NESUĐENI AMERIČKI PREDSJEDNIK: Mudrost Barryja Goldwatera

Barry Goldwater, rođen u Arizoni, jednom je posjetio golf klub na istočnoj obali koji nije dozvoljavao Jevrejima ulaz. Kad je obaviješten da ne može igrati 18 rupa zbog kojih je došao, glasno je odgovorio: “Pa, moj otac je bio Jevrej, ali moja majka je član episkopske crkve, pa mogu li igrati devet rupa?”

To je bio klasičan Goldwater na mnogo načina. Uspješan poslovni čovjek, autor i  senator SAD-a u pet mandata bio je poznat po tome što je koristio humor da pravi snažne poente. Vjerovao je cijeli život da bi o svakom pojedincu trebalo suditi, kako je Martin Luther King tako dobro rekao, ” na osnovu sadržaja njegovog karaktera”. Prezirao je stereotipe, kolektivizam i grupno razmišljanje u svim oblicima i nikad se nije libio da to kaže, bez obzira na to koga bi uvrijedio.

Kampanja za predsjednika Goldwatera iz 1964. i dalje zaokuplja moj um, iako sam tada imao tek jedanaest godina. Moj otac je volio tog tipa. Kad sam jednog dana došao kući iz državne škole i rekao mu da su svi moji učitelji rekli da je Lyndon Johnson bio čovjek za kojeg treba glasati, moj otac je u mene usadio zdrav skepticizam prema autoritetima u učionici koji samo raste tokom desetljeća.

Službeni slogan Goldwaterove kampanje bio je: “U svom srcu, znaš da je u pravu” (In your heart, you know he’s right).  Demokrati su se nasmijavali na to i odgovorili: “U svom stomaku, znaš da je lud.” (“In your guts, you know he’s nuts”). To možda jeste smiješno, ali politike koje su nas vodile kad je  Goldwater poražen na izborima to nisu ni najmanje bile. Rekli su nam da ako čovjek iz Arizone bude izabran, imat ćemo veliku eskalaciju sukoba u Vijetnamskom ratu; Johnson je pobijedio i imali smo ogromnu eskalaciju rata u Vijetnamu. Rekli su da ako Goldwater pobijedi, savezna vlada više neće brinuti za ljude; Johnson je izabran i završili smo sa socijalnom državom koja je razdvojila porodice, zarobila milione u životima mrtvog siromaštva i prenijela planinske dugove na generacije koje još nisu rođene.

Barry Goldwater umro je prije 20 godina, 1998. godine, u dobi od 89 godina. Izgubio je predsjedničke izbore, ali je milionima skrenuo pažnju na važnost stvari kao što su ograničena vlada, odlučan individualizam, podložnost Ustavu i slijeđenje načela. Mislio je o sebi kao o “konzervativcu” (njegova najpoznatija knjiga je još uvijek sjajno štivo, Savjest konzervativca), ali to je bilo prije nego što je pojam “libertarijanac” došao u široku upotrebu. Mislim da bi danas mogao biti udobniji sa libertarijanskom oznakom, ili možda “libertarijanski konstitucionalistom”.

Dva desetljeća nakon što nas je napustio, ne mogu smisliti bolji način da se sjetim Barry Goldwater nego da ponudim čitateljima izbor njegovih vlastitih riječi:

 

“Činjenica je da Lyndon Johnson i njegova znatiželjna ekipa vjeruju da će napredak u ovoj zemlji  najbolje biti ostvaren jednostavno i direktno kroz sve veću darovnu moć vječno rastuće savezne vlade. Jednu stvar svi znamo i uvjeravam vas: to je puno jednostavniji način da se dobiju glasovi nego moj način. Uvijek je to bio. To je izigravanje političkog tate i staro je koliko su i demagozi i despotizam. “

 

“Nemam interesa za pojednostavljenje vlade ili da je učinim učinkovitijom, jer mislim smanjiti njenu veličinu. Ne obavezujem se na širenje državne pomoći, jer predlažem proširiti slobodu. Moj cilj nije da donosim zakone, već da ih ukidam. Ne želim uvoditi nove programe, već poništiti stare koji nasrću na Ustav, ili koji nisu ispunili svoju svrhu ili koji narodu nameću neopravdano finansijsko opterećenje. Neću pokušati otkriti je li zakonodavstvo “potrebno” prije nego što prethodno utvrdim je li ustavom dopušteno. A ako me kasnije napadnu zbog zanemarivanja interesa mojih građana, odgovorit ću da sam obaviješten da je njihov glavni interes sloboda i da u tom cilju radim najbolje što mogu. “

 

“Legitimne funkcije vlasti zapravo pridonose slobodi. Održavanje unutarnjeg reda, zaštita od stranih neprijatelja, uspostavljanje pravde, uklanjanje prepreka slobodnoj razmjeni dobara – korištenje tih ovlasti omogućuje ljudima da maksimalno slobodno slijede svoje odabrane želje. No, imajte na umu da  sam instrument  kojim se postižu ti poželjni ciljevi može biti instrumenti za postizanje neželjenih ciljeva – da vlada može, umjesto širenja slobode, ograničiti slobodu “.

 

“Zasigurno je prva obaveza političkog mislioca da razumije prirodu čovjeka. Konzervativac ne zahtijeva posebne ovlasti percepcije u ovom trenutku, ali on tvrdi da je upoznat s gomilom mudrosti i iskustvom historije, a on nije previše ponosan na ono što može naučiti od velikih umova prošlosti. Prva stvar koju je naučio o čovjeku je da je svaki član ove vrste jedinstveno stvorenje. Najsvetiji čovjekov posjed je njegova individualna duša – koja ima besmrtnu stranu, ali i smrtnu. Smrtnička strana uspostavlja svoju apsolutnu različitost od svakog drugog ljudskog bića. Samo filozofija koja uzima u obzir osnovne razlike između ljudi i, prema tome, osigurava mogućnost razvijanja različitih potencijala svakog čovjeka može tvrditi da je u skladu s prirodom. Prečesto smo slušali u našem dobu o “malom običnom čovjeku”. To je koncept koji malo pažnje posvećuje historiji nacije koja je postala velika kroz inicijativu i ambiciju neobičnih ljudi. Konzervativac zna da da odnošenje prema čovjeku kao dijelu nediferencirane mase ga u konačnici podvrgava ropstvu. “

 

“Tokom historije, vlada se pokazala glavnim instrumentom za suzbijanje čovjekove slobode. Vlada predstavlja moć u rukama nekih ljudi da kontroliraju i reguliraju živote drugih ljudi. I moć, kao što je rekao Lord Acton, kvari ljude. “Apsolutna moć”, dodao je, “apsolutno kvari.”

 

“Oni koji traže apsolutnu moć, iako traže da učine ono što smatraju dobrim, jednostavno traže pravo provesti vlastitu verziju raja na zemlji. I dopustite mi da vas podsjetim, oni su ti koji uvijek stvaraju najstrašnije tiranije. Apsolutna moć korumpira, a oni koji je traže nam moraju biti sumnjivi i moramo im se suprotstaviti. Njihov pogrešan  kurs proizlazi iz lažnog pojma jednakosti, dame i gospodo. Jednakost, ako se shvati na pravi način, kako su je shvatali našelji utemeljili, dovodi do slobode i emancipacije kreativnih razlika. Pogrešno shvaćena, kao što je to bila tako tragično u našem vremenu, prvo dovodi do konformizma, a zatim despotizma. “

“Progresivni porez je konfiskacijski porez. Njegov učinak, i u velikoj mjeri njegov cilj, je srušiti sve ljude na isti nivo. Mnogi vodeći zagovornici progresivnog poreza iskreno priznaju da je njihova svrha redistribuirati bogatstvo nacije. Njihov je cilj egalitarno društvo – cilj koji napada na povelju Republike i zakone prirode. Svi smo jednaki u očima Boga, ali nismo ravnopravni ni u kojem drugom pogledu. Umjetna sredstva za provedbu ravnopravnosti među nejednakim ljudima moraju biti odbijena ako želimo obnoviti povelju i poštivati  te zakone. “

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *