Piše: Danijal HADŽOVIĆ
Odmah po okončanju Svjetskog prvenstva u fudbalu 2018. kadaje reprezentacija Hrvatske ostvarila fenomenalan rezultat osvojivši u konačnicidrugo mjesto, u našoj susjednoj zemlji pojavila se ideja da je potrebno izgraditi nacionalni stadion kako bi vicešampion svijeta konačno dobio mjesto na kojem bi bez stida mogao da igra svoje domaće utakmice. Taj prijedlog u Hrvatskojdolazi uprkos višegodišnjem iskustvu s mnogim promašenim infrastrukturnim projektima koji su uveliko pomogli podebljati državni dug, a iz godine u godinu stvaraju minuse. Među njima je, dakako, reprezentativan i primjer izgradnje sportskih dvorana za svjetsko prvenstvo u rukometu 2009., koje danas uglavnom zjape prazne i stvaraju enormne troškove poreskim obveznicima.
Nažalost, ljudi na ovim prostorima sporo uče, ali se zato sve glupe ideje brzo i nezaustavljivo prihvataju. Tako je u svom programu pred prošlogodišnje izbore u BiH, SDP kao jedan od svojih ciljeva istakao i „izgradnju državnog stadiona za reprezentativne utakmice“.
Za državu skormnog budžeta i ne pretjerano produktivne ekonomije to je besmislen prijedlog i ogromno rasipanje resursa. Evo tri razloga zašto:
1. Upotrebna vrijednost: Muzika uživo, sport, a naročito fudbal nevjerojatno su uspješni i profitabilni biznisi. Ali u svijetu. Bosna i Hercegovina jedna je od najlošijih sportskih nacija u Evropi i ima jednu od najgorih evropskih fudbalskih liga. Uprkos popularnosti ovog sporta u našoj zemlji, zahvaljujući lošem kvalitetu, bh. Premijer liga privlači u prosjeku svega 2,3 hiljade ljudi po svakoj utakmici.
No, da stvar bude gora, ovaj stadion ne bi bio ni namijenjen za klupske utakmice, nego isključivo one reprezentativne. Ako uzmemo u obzir da iole pristojan stadion košta oko 100 miliona dolara, a da u prosjeku reprezentacija godišnje na domaćem terenu igra svega 4,5 utakmica (uključujući i one prijateljske) koja bi tačno bila upotrebna funkcija ovog stadiona? Novac se ne ulaže u nešto da bi ono tek tako postojalo, nego da bi imalo određenu upotrebnu vrijednost. Odjeću kupujemo da bismo zaštili tijelo, pokrili intimne dijelove, ali i izgledali privlačnije, zgrade se prave da bi ljudi imali gdje stanoviti, čak i spomenici mogu itekako imati veliku posrednu korist kroz uljepšavanje grada i privlačenje pažnje turista. No zaključite sami koliko bi bilo pametno investirati novac u nešto što bi zjapilo prazno i upotrebljavalo bi se jednom u svaka 3,4 mjeseca .
2. Ekonomski učinak: Istraživanja uglednih ekonomista ostavljaju malo sumnje: stadioni malo ili ništa daju lokalnoj ekonomiji. Povrat ulaganja za društvo je nula. Poticajne subvencije države za izgradnju stadiona pokazale su malo ili nimalo pozitivnog ekonomskog učinka za općine i države. No, da stvar bude gora, uzmite u obzir da su ova istraživanja vršena u razvijenim zapadnim zemljama, sa razvijenim sportskom životima i na primjerima stadiona koji su uglavnom dupke puni na sedmičnom nivou. Neto efekat izgradnje državnog stadiona u BiH na kome bi igrao niko osim reprezentacije povremeno, osim bacanja kojih 100 miliona eura, značio bi dodatne milione novca poreskih obveznika na godišnjem nivou koji bi se morali trošiti samo na održavanje stadiona.
3. Prioriteti: S obzirom na stanje nacionalne infrastrukture, nije teško zaključiti da bi mogli postojati projekti s većim prioritetom za novac poreznih obveznika. Mostovi nam se urušavaju, autoputeve pravimo puževom brzinom, tuneli su na rubu propasti, magistralni putevi se ne održavaju na odgovarajući način, željezničke pruge i električna mreža su zastarjeli.
Svatko ko misli da bi porezni obveznik trebao plaćati za izgradnju novih stadiona trebao bi provesti još malo vremena proučavajući stanje u zemlji u kojoj živimo, barem vozeći se po njenim putevima.
No razlog zašto ovakve ideje uopšte egzistiraju u našem društvu su puke emocionalne prirode. Ljudi u BiH vole sport, posebno fudbal, i političari kada govore o gradnji stadiona i to namjenski za reprezentaciju koju mnogi doživljavaju kao jedan od glavnih simbola države, znaju da će dirnuti u srca desetina hiljada ljudi, koji uglavnom ne razmišljaju o cijeni i troškovima takvih ideja.
No zato jeftini politički demagozi umjesto da budu predvodnici razuma i rade na obrazovanju i osvještavanju ljudi, mnogo češće biraju podilaziti njihovim najnižim strastima u cilju prikupljanja jeftinih političkih poena.
No državni stadion bi zaista bio suluda investicija.
