Zašto Šveđani ne žele ići u izolaciju?

Dok drugi Skandinavci i gotovo svi ostali Evropljani većinu vremena provode skupa kod kuće po uputama svojih vlada, Šveđani su prošlog vikenda i dalje uživali u proljetnom suncu sjedeći u kafićima i žvaćući kisele haringe u restoranima. Švedske granice otvorene su (za državljane EEA), kao što su i kina, teretane, pubovi i škole za one mlađe od 16 godina. Ograničenja su minimalna: vlada preporučuje često pranje ruku svima, rad od kuće za one koji mogu i samoizolaciju za one koji se osjećaju bolesno ili su stariji od 70 godina. To uključuje kralja Carla Gustafa i njegovu suprugu Silviju, koji se samoizoliraju u dvorcu. Tek je 29. marta Švedska zabranila okupljanja za više od 50 ljudi.

Britanija je imala sličan opušteni pristup do 23. marta, ali tada je vlada uvela nacionalnu blokadu. Kako se broj prijavljenih infekcija i smrtnih slučajeva među 10 miliona Šveđana popeo na 4.947 odnosno 239 smrtnih slučajeva 31. marta, mnogi predviđaju da će Švedska uskoro slijediti primjer ostatka Evrope. Neki se boje da bi moglo izgubiti dragocjeno vrijeme.

Švedski socijalni ugovor svojstven je povjerenju u državu, povjerenju države u svoje građane i povjerenju među građanima, objašnjava Lars Tragardh, historičar. Mogu se osloniti na Šveđane da se dobrovoljno pridržavaju pravila i samoreguliraju. Štaviše, našalio se Carl Bildt, bivši premijer, “Šveđani, posebno starije generacije, ionako imaju genetsku sklonost prema socijalnoj distanci.” Preko polovice švedskih domaćinstava sastoji se od samo jedne osobe, što je najveći broj pojedinačnih domaćinstava na svijetu. Zemlja je rijetko naseljena. A Šveđani se ne ljube i grle onoliko koliko to imaju južni Europljani.

Poslovni lideri bili su glasniji u protivljenju državnim restrikcijama nego u drugim zemljama. Jacob Wallenberg, predsjednik investicijske kompanije, upozorio je na socijalne nemire, nasilje, dramatičnu nezaposlenost i velike patnje ako se dugotrajna kriza nastavi u intervjuu za Financial Times. Johan Torgeby, izvršni direktor banke, zabrinut je zbog stvaranja bankarske krize povrh ekonomske i zdravstvene krize.

Do sada je politiku Stefana Lofvena, premijera, vodila državna Agencija za javno zdravstvo. Anders Tegnell, glavni epidemiolog agencije, savjetovao je vladu da pusti virus da se širi što je sporije moguće i sklonio ranjive, dok velik dio populacije ne postane prirodno imun ili ne postane cjepivo dostupno.

Ipak, neki se stručnjaci brinu da gospodin Lofven daje prednost zdravlju ekonomije nad stanovništvom. Peticija koju je potpisalo više od 2.000 naučnika i profesora, uključujući Carla-Henrika Heldina, predsjednika Nobelovog komiteta, pozvala je vladu da uvede strože mjere zaštite. Suviše je riskantno da  ljudi sami odlučuju kako će se ponašati, tvrdi Joacim Rocklov, epidemiolog sa Univerziteta Umea.

Tokom drugih pandemija, poput epidemije kolere krajem 19. stoljeća ili pandemije pomagala u 1980-im, Švedska je uvela stroža ograničenja od svojih susjeda. Za sada javnost podržava kontrarijsku strategiju g. Lofvena – ali kad se broj poginulih poveća, to se brzo može promijeniti.

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *