Šansa Brexita je u tome da Britanija postane evropski Singapur

Piše: Gerhard Schwarz (Neue Burcher Zeitung)

 

Velika Britanija je više puta bila preglasana unutar EU kada je riječ o regulaciji. Većinu vremena prevladavale su krute odredbe u francuskom smislu.

Nakon dugo natezanja, Brexit je činjenica. Iako mnogi komentatori bez sjene sumnje tvrde da je odluka samoozljeđujuća, glupa i populistička, još je prerano za prosudbu. Možda su u pravu, a možda su i Brexiteeri u pravu. To nećemo znati za 5, već za 25 ili više godina. Bilo kakav uspjeh ovisit će o tome hoće li London uspjeti iskoristiti izlaz za natjecanje u deregulaciji. Čini se da se lideri EU posebno boje da bi otočna država mogla postati evropski Singapur.

 

Prevladava Francuska

Njemački ekonomist Roland Vaubel u “Političkoj ekonomiji Brexita” (na blogu “Ökonomenstimme”) kaže da nije toliko želja za autonomnom imigracijskom politikom dovela do Brexita. Umjesto toga, ogorčenje se nakupilo jer su Britanci od 1990-ih naviše preglasavani u važnim regulatornim pitanjima u Vijeću i Parlamentu. Usvojene su četiri smjernice tržišta rada uprkos briantskom protivljenju. Francuska, čiji je režim tržišta rada jedan od najrigidnijih u EU, više-manje je prevladala – uz njemačku pomoć – dok je Velika Britanija imala najliberalnije tržište rada u EU od svih 28 članiva.

Tada se nešto slično dogodilo s financijskim tržištem i bankarskim propisima. I ovdje se London morao pokloniti. Francuski eksponenti poput predsjednika Sarkozyja i ministrice finansija Lagarde priznali su da se radi o prenošenju kompleksnijih francuskih propisa na cijelu EU, a time i na najvažnije finansijsko središte, grad London. Vaubel to vidi kao transparentnu “Strategiju povećanja troškova rivala”.

 

Uspjeh zahvaljujući fragmentaciji

I u regulaciji tržišta rada i u finansijskom tržištu Evropski sud pravde (ECJ) priskočio je u pomoć većini i imao je za cilj standardizirati regulativu. Britanska vlada u nekoliko slučajeva nije vidjela pravnu osnovu za regulaciju na nivou cijele EU i tužila ju je. No, Evropski sud je odlučio protiv Britanije. Činjenica da on tumači pravo iz perspektive produbljivanja evropske integracije mogla je imati ulogu. Međutim, prije svega, postojale su bitno drugačije ideje o konkurenciji. Rasprostranjena je uska neoklasična predodžba da je najvažnija konkurencija između firmi i da se to može osigurati samo “jednakim propisima” i “jednakim uslovima”. Međutim, tome se suprotstavlja drugo iskustvo, naime da je Evropa bila uspješna čitav čitav milenij jer je bila usitnjena, jer je postojalo natjecanje između nacija i institucija.

Britansko-australski historičar Eric Jones govorio je o “čudu Europe”, a ekonomistici Douglass North čak je dodijeljena Nobelova nagrada za isticanje važnosti institucija. Šansa za Brexit stoga je poentirati s liberalnijim propisima. Ako to ne bi učinila,, Brexitu bi izgubio velik dio svoje racionalnosti.

O autoru
Redakcija Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *