Cijene određene na nesmetanom tržištu odgovaraju ravnoteži ponude i potražnje. Svako ko je spreman platiti tržišnu cijenu može kupiti koliko god želi. Svatko ko je spreman prodati po tržišnoj cijeni može prodati koliko želi prodati.
Ako vlada, bez odgovarajućeg povećanja količine robe raspoložive za prodaju, odredi da se kupnja i prodaja moraju obaviti po nižoj cijeni, i tako učini nezakonitim traženje ili plaćanje potencijalne tržišne cijene, tada ova ravnoteža više ne postoji. Uz nepromijenjenu ponudu sada je na tržištu više potencijalnih kupaca, odnosno onih koji si ne bi mogli priuštiti višu tržišnu cijenu, ali su spremni kupovati po nižoj nametnutoj cijeni.
Sada postoje potencijalni kupci koji ne mogu kupiti, iako su spremni platiti cijenu koju je odredila država ili čak višu cijenu, zato što su došli prekasno i sve su zalihe već prodane onima koji možda ne bi platili više od državne cijene.
Cijena više nije sredstvo odvajanja potencijalnih kupaca koji trebaju taj proizvod od onih kojima on nije toliko potreban. Na snagu je stupio drugačiji princip selekcije. Oni koji prvi dođu mogu kupiti; drugi su zakasnili.
Očiti ishod ovakvog stanja stvari je prizor kućanica i djece koji stoje u dugim redovima ispred trgovine namirnicama, spektakl poznat svima koji su posjetili Evropu u ovo doba kontrole cijena. Ako vlada ne želi da kupuju samo oni koji prvi stignu (ili koji su osobni prijatelji prodavača), dok se drugi vraćaju kući praznih ruku, mora regulirati raspodjelu raspoloživih zaliha. Mora uvesti neku vrstu racioniranja.
Izolirane mjere određivanja cijena ne uspijevaju postići željeni cilj. Zapravo, one proizvode učinke suprotne onima koje vlada želi postići. Ako vlada, kako bi otklonila te neumoljive i nepoželjne posljedice, nastavi svojim putem sve dalje i dalje, ona konačno pretvara sistem tržišne ekonomije i slobodnog poduzetništva u socijalizam.
Mnogi američki i britanski pristaše kontrole cijena fascinirani su navodnim uspjehom nacističke kontrole cijena. Smatraju da je njemačko iskustvo pokazalo izvedivost kontrole cijena u okviru sistema tržišne ekonomije. Moraš samo biti energičan, nagao i brutalan kao što su nacisti, misle oni, i uspjet ćeš. Ovi ljudi, koji se žele boriti protiv nacizma usvajanjem nacističkih metoda, ne vide da je ono što su nacisti htjeli postići izgradnja novog socijalističkog sistema, a ne reforma uvjeta unutar sistema tržišne ekonomije.
Ne postoji treći sistem između tržišne ekonomije i socijalizma. Čovječanstvo mora izabrati između ta dva sistema – osim ako se haos smatra alternativom.
———–
Iz knjige Ludwig von Mises: “Svemoguća vlada: nastanak totalne države i totalnog rata” (1944)
