Socijalizam je savršen poslovni model za političare: stvara zavisnost, a zavisnost donosi glasove. Oni koji žive na račun države – kroz socijalne transfere, subvencije, „socijalne“ sigurnosne mreže i privilegije koje dodjeljuje centralna vlast – glasaju za onoga ko im drži otvorenu slavinu. Političar postaje hranitelj, a građanin njegov klijent. Što je veća zavisnost, to je veća moć. Zato političari toliko vole socijalizam. Ne zbog ideologije, nego zbog golog ličnog interesa.
Kapitalizam je, s druge strane, egzistencijalna prijetnja političkoj klasi. On nagrađuje ličnu odgovornost, preuzimanje rizika, inovacije i privatnu inicijativu. Čini ljude nezavisnim od države, a samim tim i nepodložnim kontroli. Oni koji sami zarađuju za život, donose vlastite odluke i stvaraju vlastito blagostanje ne trebaju političke pokrovitelje ni u Berlinu, ni u Briselu, niti bilo gdje drugo.
Svaka regulacija koja navodno treba „ukrotiti tržište“ zapravo je instrument za gušenje konkurencije i zaštitu već etabliranih interesnih grupa. Slobodnom tržištu nije potreban političar kao posrednik. Političaru je, međutim, potrebno slobodno tržište kao dežurni neprijatelj.
Otuda i vječna retorika: kapitalizam se proglašava „pohlepnim“, „nepravednim“ i „antisocijalnim“, dok se država, koja silom nameće monopole, preraspodjeljuje bogatstvo i kontroliše društvo, predstavlja kao moralni autoritet. To je najstarija strategija održavanja moći: prodavati zavisnost kao vrlinu, a nezavisnost kao opasnost.
Državi nisu u interesu slobodni ljudi. Njoj su potrebni podanici koji će joj biti zahvalni.
Socijalizam stvara podanike. Kapitalizam stvara slobodne ljude.
Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.