Socijalizam je veoma popularan sistem. Senator iz Vermonta Bernie Sanders privlači hiljade ekonomskih naivaca na univerzitetskim kampusima, a čak su i profesionalni ekonomisti poput Paula Samuelsona podlegli sirenskom zovu ovog neefikasnog i zlog sistema. (Samuelson je u svom udžbeniku ekonomije predviđao da će SSSR prestići američku ekonomiju.)
Nasuprot njima stajao je Ludwig von Mises, poput Gibraltarske stijene, na putu socijalistima svih vrsta. Povukao je jasnu liniju: u socijalizmu, bez slobodnih tržišnih cijena, ekonomsko planiranje nužno postaje iracionalno.
Kako onda objasniti postojanje tog pogubnog sistema u Rusiji od 1917. pa sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine? Kako objasniti da socijalizam i dalje postoji na mjestima poput Kube, Sjeverne Koreje i Venecuele? Zato što su tržišne cijene, formirane negdje drugdje, bile dostupne ekonomskim diktatorima.
U vrijeme sovjetskog socijalizma postojali su, primjerice, Chicago Board of Trade i Consumers’ Reports. Oni su sovjetskim planerima omogućavali pristup tržišnim cijenama koje su predstavljale koliko-toliko razumnu aproksimaciju ruske stvarnosti. Danas su barem kvazitržišne cijene dostupne u velikom dijelu svijeta. One su samo „kvazitržišne“ jer svaka država, bez izuzetka, primjenjuje poreze, subvencije, minimalne i maksimalne cijene i druge intervencije koje ne bi postojale na potpuno slobodnom tržištu i koje zbog toga dovode do pogrešne alokacije resursa.
Bez cijena koje odražavaju želje potrošača i relativnu oskudnost resursa nemoguće je, primjerice, utvrditi treba li za željezničke šine koristiti platinu ili čelik. Platina je efikasnija, ali je potrebna i drugdje u ekonomiji. Ali koliko je potrebna? Ili, treba li prokopati tunel kroz planinu ili novu cestu izgraditi oko nje? Tunel je danas mnogo skuplji, ali bi tokom narednih decenija mogao uštedjeti ogromne troškove prijevoza.
Bez tačnih cijena i kamatnih stopa nemoguće je racionalno izračunati relevantne koristi i troškove. Treba li čamce praviti od drveta, metala ili plastike? Racionalna odluka ponovo zavisi od slobodnih tržišnih cijena, koje su za ekonomiju ono što su karte za geografiju.
Nije slučajno što su ljudi bježali sa Istoka na Zapad
Nije slučajno što se između Istočne i Zapadne Njemačke, kao i između Sjeverne i Južne Koreje, kretanje stanovništva odvijalo gotovo isključivo u jednom smjeru. Zapadna Njemačka i Južna Koreja uspostavile su sisteme koji su barem bili bliski sistemu slobodnog poduzetništva, privatnog vlasništva i ograničene države kakav je zagovarao Mises. Istočna Njemačka i Sjeverna Koreja bile su – a u slučaju ove druge i danas jesu – ekonomske katastrofe.
Međutim, Misesov doprinos raspravi o ekonomskom proračunu u socijalizmu, iznesen u njegovoj knjizi Socijalizam: ekonomska i sociološka analiza iz 1922. godine, predstavljao je samo vrh ledenog brijega njegovog ukupnog intelektualnog rada.
Dao je značajan doprinos i teoriji novca u knjizi Teorija novca i kredita iz 1912. godine. U njoj je tvrdio da monetarno dobro koje nastane slobodnim djelovanjem tržišnih sila predstavlja jedini put prema zdravom novcu.
Misesu pripada i značajna kritika intervencionizma – ideje da male državne intervencije imaju tendenciju izazivati nove probleme, koji zatim služe kao opravdanje za nove intervencije. Tu argumentaciju razradio je u knjizi Kritika intervencionizma.
U brojnim djelima branio je privatno vlasništvo i ekonomsku slobodu, smatrajući ih neraskidivo povezanim.
Njegov značajan doprinos austrijskoj teoriji poslovnih ciklusa također se može pronaći u Teoriji novca i kredita. Prema toj teoriji, umjetno snižavanje kamatnih stopa izaziva neodrživ ekonomski procvat koji se na kraju nužno završava krizom.
Prakseologija
Možda se njegov najdublji doprinos odnosi na prakseologiju, koju je razradio u knjizi Krajnji temelj ekonomske nauke iz 1962, a posebno u svom kapitalnom djelu Ljudsko djelovanje iz 1949. godine.
Riječ je o stavu da postoje ekonomski zakoni koji se mogu ilustrirati, ali ne i empirijski testirati na način na koji se testiraju hipoteze u prirodnim naukama.
Primjer je samo ljudsko djelovanje: pokušati negirati postojanje ljudskog djelovanja znači već samim činom negiranja – djelovati.
Iz toga proizlazi potpuno drugačija metodologija ekonomije, u velikoj mjeri nespojiva s neoklasičnim mainstreamom, koji je ukorijenjen u logičkom pozitivizmu. Prema ovom tumačenju, u neoklasičnoj školi nema ekonomskih zakona koji su nužno istiniti, nego postoje hipoteze koje se provjeravaju.
Mises je, primjerice, tvrdio da dobrovoljna trgovina nužno povećava ekonomsku dobrobit učesnika, barem ex ante.
Tvrdnja da dobrovoljna razmjena nužno povećava dobrobit, barem ex ante, logički proizlazi iz aksioma djelovanja i samog značenja dobrovoljne razmjene. Zbog toga se, prema Misesu, ovaj zakon ne može opovrgnuti bilo kakvom količinom empirijskih podataka.
Ova metodologija, nažalost, još nije uvjerila ekonomiste neoklasičnog mainstreama.
Ipak, kada je potpuni neuspjeh socijalističke ekonomije raspadom Sovjetskog Saveza postao očigledan, Robert Heilbroner, koji je veći dio svoje karijere bio otvoreni socijalista, podigao je bijelu zastavu.
U članku „After Communism“, objavljenom u New Yorkeru u septembru 1990. godine, priznao je da je Mises bio u pravu kada je riječ o socijalizmu.
Stoga možda još postoji nada da će jednog dana neki istaknuti predstavnik „pozitivne ekonomije“ priznati da je Mises bio u pravu i kada je riječ o prakseologiji.
Prijevod knjige Liberalizam iz 1927. godine na bosanski jezik je prvi prijevod klasičnog djela Ludwiga von Misesa na južnoslovenske jezike. Knjigu možete naći u svim bibliotekama u Bosni i Hercegovini ili je naručiti na našoj stranici Publikacije.
Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.