Deirdre McCloskey: Sloboda i dostojanstvo objašnjavaju savremeni svijet

Promjena u shvatanju tržišta i inovacije dovela je do industrijske revolucije koja je omogućila stvaranje savremenog svijeta. Takav razvoj događaja bio je suprotan starom konvencionalnom načinu razmišljanja u kojem nije bilo mjesta za trgovinu, inovaciju i liberalnu misao. Materijalistička misao objašnjava da je industrijska revolucija proizašla iz materijalnih razloga, od investicije ili pljačke, od visokih stopa na štednju do imperijalizma. Mogli smo čuti: „Evropa je bogata zbog svojih carstava“; „Sjedinjene Države su izgrađene na radu robova“; „Kina se bogati zbog trgovine“.

Ipak, šta ako je industrijska revolucija proizašla iz promjene načina razmišljanja ljudi, naročito iz načina na koji su ljudi razmišljali jedni o drugima? Nisu li parni strojevi i računala proizašli od izumitelja, a ne od krvavih cigli koje su naslagali afrički robovi.

Ekonomisti i historičari počinju shvatati da je za početak industrijske revolucije bilo potrebno mnogo više od pljačke ili akumulacije kapitala. Bilo je potrebno promijeniti stavove zapadnjaka o trgovini i inovaciji. Ljudi su trebali zavoljeti „kreativno uništenje“ koje je zamijenilo stari način razmišljanja. Novi bend dobija ideju za rock muziku kojom će zamijeniti staru, ako novu prihvati dovoljan broj ljudi. Ako se stara muzika smatra lošom, kreativnost će je „uništiti“. Na isti su način petrolejke bile zamijenjene žaruljama, a pisaći strojevi računarima. Sve je to bilo učinjeno za naše dobro.

Ispravna historija ide otprilike ovako: sve dok Holanđani oko 1600. godine, te Englezi oko 1700. godine, nisu promijenili svoje razmišljanje, slavu se moglo steći samo na dva načina: postajući vojnikom ili sveštenikom, na dvoru ili crkvi. Ljudi koji su se bavili trgovinom i inovacijom bili su smatrani grešnicima. Ovakvim se načinom razmišljanja tamničar oko 1200. godine oglušio na moljakanje bogataša: „Gospodine Arnaude, molim Vas, bili ste bogati! Ne možete biti bezgrešni!“

U 1800. Godini prosječni su dnevni prihodi u cijelom svijetu, u današnjem novcu, bili između jednog do pet dolara.

Postavimo prosjek na tri dolara po danu. Zamislite živjeti u današnjem Riu, Ateni ili Johannesburgu s tri dolara po danu. (Neki ljudi tako žive i danas). To su tri četvrtine cijene kafe u Starbucksu. Uistinu zapanjujuće.

No onda se nešto promijenilo u Holandiji i Engleskoj. Evropske revolucije i reformacije od 1517. do 1789. godine polako su prenosile moć na obične ljude, van arisokratskih ili crkvenih krugova. Evropljani, ali i drugi, počeli su poštivati poduzetnike poput Bena Franklina, Andrew Carnegija i Bill Gatesa. Srednjoj klasi bilo je omogućeno stvaranje dobara te je došlo do napretka jer se na srednju klasu počelo gledati kao na silu dobra. Ljudi su bili spremni na srednjeklasni ugovor koji je okarakterisao Britaniju, Švedsku ili Hong Kong: „Dopustite mi da, stvaranjem i zarađivanjem za sebe, i vas dugoročno obogatim“.

To se i dogodilo. Zapad je oduvijek bio iza Kine i Indije u razvoju. Ipak zbog inovacija koje su, Franklinovim električnim štapom i Wattovim parnim strojem, započele u 1700-tima, ubrzale su u 1800-tima, a zatim još više u 2000-tima, Zapad je postao zapanjujuće inovativan.

Kada se po prvi put ljudskoj historiji srednjoj klasi omoguće dostojanstvo i sloboda dobijemo: parni stroj, automatski tkalački stan, pokretnu traku, simfonijski orkestar, željeznicu, korporaciju, abolicionizam, parni štamparski stroj, jeftini papir, širu pismenost, jeftini čelik, jeftino staklo, savremeni univerzitet, savremene novine, čistu vodu, armirani beton, pokret za ženska prava, električnu struju, lift, automobil, petrolej, odmore u Yellowstoneu, plastiku, pola miliona novih knjiga godišnje na engleskom jeziku, hibridni kukuruz, pencilin, avion, pročišćeni gradski zrak, građanska prava, operaciju srca i kompjuter.

Rezultat je bio da su obični ljudi, naročito jako siromašni, prvi put u ljudskoj historiji dobili mogućnost lakšeg života – prisjetimo se dogovora srednje klase. Pet posto najsiromašnijih Amerikanaca ima klimu u svojim domovima i posjeduje automobile kao pet posto najbogatijih Indijaca.

Sada vidimo iste promjene u Indiji i Kini koje čine 40 posto cjelokupnog čovječanstva. Velika ekonomska priča našeg vremena nije bila Velika recesija od 2007. do 2009. godine, koliko god ona bila neugodna. Velika priča je otvaranje Kine 1978. i Indije 1991. godine liberalnim ekonomskim idejama. Sada se svi proizvodi i usluge po osobi učetvorostručuju svakom novom generacijom.

Za sada, u mnogim prostorima koji su prihvatili srednjeklasnu slobodu i dostojanstvo prosječna osoba zarađuje i potroši preko 100 dolara dnevno. Zapamtimo, prije dva stoljeća bilo je tri dolara po danu za istu cijenu. Ne uzima se u obzir napredak u mnogim drugim stvarima, od električne energije do antibiotika. Mladi ljudi u Japanu, Norveškoj ili Italiji čak su i konzervativnijim mjerilima u boljem materijalnom položaju od svojih predaka. Svi drugi veliki pomaci savremenog svijeta – demokratija, ženska emancipacija, porast dugovječnosti, kvalitetnije obrazovanje, duhovni rast, umjetnička eksplozija – predstavljaju Veliku činjenicu savremene historije koja predstavlja 2900 posto povećanja u prehrambenim, obrazovnim i mogućnostima putovanja.

Činjenica je toliko bez presedana, da ih je nemoguće pripisati rutinskim uzrocima kao što su trgovina, eksploatacija ili imperijalizam. To je ono što ekonomisti dobro objašnjavaju: rutina. Sve su te rutine u velikim razmjerima događale u Kini, Otomanskom carstvu, Rimskom carstvu i Južnoj Aziji. Ropstvo je bilo učestala pojava na Bliskom istoku, trgovina je cvjetala u Indiji, izgradnja kanala poticala se u Kini, a poticala se i izgradnja rimskih cesta. No, nije došlo do Velike promjene. Nešto je očito krivo s uobičajenima ekonomskim objašnjenjima napretka.

Drugim riječima, bilo koji lijevi ili desni ekonomski historičar koji se isključivo oslanja na materijalizam pri objašnjavanju savremenog svijeta jednostavno nije u pravu. Ideje ljudske slobode i dostojanstva omogućile su napredak. Kao što je ekonomski historičar Joel Mokyr rekao:
„ekonomske promjene, tokom svih razdoblja, daleko više ovise o ljudskom uvjerenju, nego što to neki ekonomski žele vjerovati“. Velike materijalne promjene bile su posljedica toga, a ne uzrok tomu. Ideje i promjena u „retorici“ izazvale su obogaćenje i samim tim našu sadašnju slobodu.

 

deirdre-mccloskeyDeidre N. McCloskey profesorica je ekonomije, historije, engleskog jezika i komunikacije na Ilinojskom Univerzitetu u Čikagu, autorica trinaest knjiga o ekonomiji, ekonomskoj historiji, statistici, retorici i književnosti te memoara Prelaz. McCloskey je bila jedna od urednica Časopisa ekonomske historije te je objavljivala članke u mnogim akademskim časopisima. Njena je posljednja knjiga, naslovljena Buržujsko dostojanstvo: Zašto ekonomija ne može objasniti savremeni svijet, objavljena je nedavno.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *