Svojim pozivom na stavljanje “Amerike na prvo mjesto”, Donald Trump je pokrenuo je posljednju regrutaciju za opasni nacionalizam.
Kad je Donald Trump obećao “učiniti Ameriku ponovo velikom”, odjekivao je kampanju Ronalda Reagana iz 1980. Tada su glasači tražili obnovu nakon neuspjeha Carterovog predsjedanja. Godine 2016. Su izabrali Donalda Trumpa jer im je i on obećao “historijsku promjenu koja se dešava jednom u životu“.
Ali postoji značajna razlika između Reagana i Trumpa. Uoči glasanja, Reagan je opisao Ameriku kao sjajni “grad na brdu”. Navodeći sve što ono čime bi Amerika mogla doprinijeti očuvanju svijeta, sanjao je o zemlji koja “nije okrenuta prema unutra, nego prema vani – prema drugima”. Donald Trump, za razliku od toga, zakleo se da će staviti Ameriku na prvo mjesto. Zahtijevajući poštovanje od slobodnog svijeta i smatrajuće ljude u Washingtonu koji vode zemlju budalama, isticao je kako neće više „predati svoju zemlju ni njene ljude lažnoj pjesmi globalizma“. Reaganova Amerika bila je optimistična: gospodin Trump je ljut.
Dobrodošli u novi nacionalizam. Po prvi puta od Drugog svjetskog rata, velike i rastuće sile istodobno su napunjene raznim vrstama šovinizma. Poput Trumpa, i čelnici zemalja kao što su Rusija, Kina i Turska prihvataju pesimistički stav da su vanjski poslovi često igra nulte sume u kojoj se globalni interesi natječu s nacionalnim. To je velika promjena koja čini svijet opasnijim mjestom.
Moja zemlja desno ili lijevo
Nacionalizam je sklizak koncept, zbog čega političari njim lako manipuliraju. U najboljem slučaju, on ujedinjuje zemlju oko zajedničkih vrijednosti kako bi ostvarila ciljeve koje ljudi nikada ne bi mogli samostalno postići. Ovakav “građanski nacionalizam” je pomirljiv i napredan – nacionalizam Mirovnog korpusa[1], recimo, ili Kanadski inkluzivni patriotizam ili njemačka podrška domaćem timu kao domaćinu Svjetskog kupa 2006. godine. Građanski nacionalizam poziva na univerzalne vrijednosti, kao što su sloboda i jednakost. To je u suprotnosti s “etničkim nacionalizmom”, koji je nulte sume, agresivan i nostalgičan i koji se oslanja na rasu ili historiju kako bi razdvojio naciju. U svom najtamnijem trenutku, u prvoj polovici 20. Stoljeća, etnički nacionalizam doveo je do rata.
Populizam gospodina Trumpa predstavlja udarac građanskom nacionalizmu. Niko nije mogao sumnjati u patriotizam njegovih poslijeratnih prethodnika, ali svaki je od njih podržavao univerzalne vrijednosti Amerike i promicao ih u inostranstvu. Čak i ako je osjećaj izuzetnosti zaustavio predsjednike da potpišu dokumente poput onog o Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) i UN-ove Konvencije o pravu mora (UNCLOS), Amerika je podržala pravila koja se temelje na pravu. Podupirući globalne institucije koje su sprječavalae da svijet funkcioniše na principu psa koji jede psa, Sjedinjene Države su se stvorile sigurniji i uspješniji svijet.
Predsjednik Trump prijeti da će oslabiti tu obvezu, čak i pošto etnički nacionalizam jača na drugim mjestima. U Rusiji je Vladimir Putin izbjegavao kosmopolitske liberalne vrijednosti za izrazito rusku mješavinu slavenske tradicije i pravoslavnog kršćanstva. U Turskoj se Recep Tayyip Erdogan odmaknuo od Evropske unije i od mirovnih pregovora s kurdskom manjinom, u korist strmog, islamskog nacionalizma koji je brz u otkrivaju uvreda i prijetnji iz inostranstva. U Indiji Narendra Modi izvana izgleda modernizatorski, ali ima veze s radikalnim etnički-nacionalističkim hinduskim skupinama koje propovijedaju šovinizam i netrpeljivost.
U međuvremenu, kineski nacionalizam postao je toliko ljut i osvetoljubiv da se sama stranka bori da ga kontrolira. Istina, zemlja ovisi o otvorenim tržištima, obuhvaća neke globalne institucije i želi biti blizu Amerike. No, od devedesetih godina pa sve do danas školska djeca dobijaju dnevnu dozu “patriotskog” obrazovanja u kojoj se postavlja misija brisanja stoljeća ponižavajuće okupacije. I, kako biste računali kao pravi Kinez, u praksi morati pripadali narodu Hana: svi ostali su građani drugog reda.
I kako etnički nacionalizam napreduje, najveći svjetski eksperiment u “postnacionalizmu” se urušava. Arhitekti onoga što je trebalo postati EU smatrali su da se nacionalizam koji je vukao Evropu u dva ruševna svjetska rata osušio i umro. EU bi nadmašila nacionalna suparništva s nizom uglavljenih identiteta u kojima biste mogli odjednom biti katolik, Alzašanin, Francuz i Evropljanin.
Međutim, u velikim dijelovima EU to se nikad nije dogodilo. Britanci su glasali za odlazak i u bivšim komunističkim zemljama, poput Poljske i Mađarske, moć je prešla ksenofobičnim ultranacionalistima. Postoji čak i mala ali sve veća prijetnja da bi Francuska mogla izaći – i tako uništiti – EU.
Posljednji put kad se Amerika okrenula prema unutra bilo je nakon Prvog svjetskog rata, a posljedice su bile nevjerojatne. Ne morate predvidjeti ništa toliko strašno da biste se bojali novog nacionalizma Donalda Trumpa danas. Kod kuće je sklon proizvesti netrpeljivost i hraniti sumnje o vrlinama i lojalnosti manjina. Nije slučajno da su navodi o antisemitizmu po prvi put zarazili krvotok američke politike u posljednjih nekoliko desetljeća.
U inostranstvu, kako i druge zemlje uzimaju svoj uzor iz Sjedinjenih Američkih Država koje više gledaju prema unutra, regionalne i globalne probleme postaje teže rješavati. Godišnja skupština ICC-a ove sedmoce bila je zasjenjena odlaskom tri afričke zemlje. Kineski teritorijalni zahtjevi u Južnom moru nisu u skladu s UNCLOS-om. Ako predsjednik Trump pretvori u praksu čak i dio svoje merkantilističke retorike, on riskira kastriranje Svjetske trgovinske organizacije. Ako misli da američki saveznici ne plaćaju za sigurnost koju primaju, on je zaprijetio da će od njih otići. Rezultat – posebno za male zemlje koje su danas zaštićene globalnim pravilima – bit će grublji i nestabilniji svijet.
Izolatori se ujedinjuju
Trump treba shvatiti da će se njegova politika razvijati u kontekstu ljubomornog nacionalizma drugih zemalja. Odstranjivanje neće izrezati Ameriku iz svijeta toliko koliko će ga ostaviti ranjivim na nemire i svađe koje novi nacionalizam stvara. Kako globalna politika bude otrovana, Amerika će biti osiromašena i njen vlastiti bijes će rasti, što može zarobiti Trumpa u začarani krug odmazde i neprijateljstva. Nije prekasno da napusti ovu mračnu viziju. Zbog svoje zemlje i svijeta hitno treba vratiti prosvijetljeni patriotizam predsjednika koji su vladali prije njega.
[1] Mirovni korpus je program dobrovoljnog rada koji provodi Vlada Sjedinjenih Država. Glavne zadaće Zbora su pružanje novčane, tehničke i druge pomoći, dragovoljni rad izvan SAD-a i upoznavanje neamerikanaca s američkom kulturom i tradicijom, kao i upoznavanje Amerikanaca s drugim narodima i kulturama.
