U svojoj novoj knjizi „Prosvjetiteljstvo sad“ i tokom svog predavanja u Cato Institutu ove sedmice, harvardski profesor Steven Pinker je izjavio da ne cijenimo dovoljno koliko je napredovao svijet, jer su vijesti uglavnom o lošim i neobičnim stvarima. Naprimjer, rekao je citirajući Maxa Rosera, kada bi mediji doista prenosili bitne promjene u svijetu: „mogli bi vrtiti naslovnicu sa natpisom broj ljudi u ekstrenmnom siromaštvu opao za 137,000 od jučer, svaki dan zadnjih 25 godina.“
Ovo je razumljivo, kaže Pinker.
Vijesti su o stvarima koje su se desile, ne o stvarima koje se nisu desile. Nikad nećemo čuti novinara kako govori javlja da prenosi vijesti iz zemlje u kojoj nije izbio rat. Ili grada koji nije bombardovan, ili škole u kojoj niko nije pucao. Dok god postoji loše na ovoj planeti, uvijek će biti dovoljno incidenata da popune vijesti, pogotovo kada milijarde smarphonea čine većinu svjetske populacije krimi reporterima i ratnim dopisnimcima.
Međutim, pozitivne i negativne stvari se ne odvijaju u istom vremenskom okviru. Vijesti su daleko od „prve verzije prošlosti“ , one su bliže sportskom komentatoru. Fokusira se na diskretna dešavanja, generalno na ona dešavanja koja su se desila u prošlom nastavku (u ranijim vremenima, jučer, par sekundi prije…). Loše stvari se mogu desiti brzo, ali dobre stvari se ne izgrade za jedan dan, i kako teku, neće biti sinhronizovane ciklusom vijesti. Istraživač mira John Galtung ističe kako bi novine, kada bi izlazile svakih 50 godina, preskočile pola stoljeća tračeva poznatih i političkih skandala. Prijavljivale bi monumentalne globalne promjene i povećanje nataliteta.
Primjetio sam ovo i sam. Mislim da mainstream mediji koje slušam ujutro i uveče ne uspijevaju adekvatno analizirati najbitniju činjenicu u modernoj historiji – što Dierdra McKloskey zove Velika činjenica, enorman rast u ljudskoj dugovječnosti i životnim standardima od industrijske revolucije. Ako slušate današnje poznate medije bićete informisani o vijestima generalno, o problemima kao seksizam, rasizam, prirodne nepogode. Ali nećete često biti podsjećani kako smo najbogatiji, najuhranjeniji i najdugovječniji ljudi u historiji.
Pinker ističe „Informacije o ljudskom napretku, iako odsutne na mnogobrojnim kanalima i intelektualnim forumima, je lako naći. Podaci nisu zakopani u suhom tekstu, već u krasnim web-stranicama, posebce Max Roserovom Our World Data, Marian Tupyjevom HumanProgress i Hans Roslingovom Gapmninder-u.“ Ali oni naravno nisu veliki mediji. Što je najšokantnije jest da smo spektakularno napredovali u skoro svakoj mjeri ljudskog življenja, a još šokantnije jest da niko ne zna za to!
A kako bi to izgledalo kada bi mediji ustvari prikazali Veliku činjenicu? Thasos Athens sa Cato Instituta nam je pomogao da zamislimo.
David Boaz
Preveo: Amir Pečenković
