REALNOST PUTINOVE RUSIJE: TREĆINA KUĆA I STANOVA NEMA VODOVOD I KANALIZACIJU

Sjećate li se glavnog reklamnog slogana lidera LDPR, oglašavanog kao preludijum šaradi održanoj 18.03.2018, događaju u narodu poznatijem pod imenom izbor predsjednika Ruske Federacije? Svirepo odmjeravajući sverusko televizijsko gledalište, Žirinovski je prijetećim glasom poručivao: „Zajedno! Učinimo zajedno taj snažni prodor naprijed!“

Šarada je uspješno završena i Žirinovski svojim „snažnim prodorima naprijed“ više ne prijeti televizijskim gledaocima, već ih kao i do sada zabavlja samo „tenkovima koje šalje na Evropu“, „bombama koje baca na SAD“ i ostalim obećanjima koja umiju i te kako da raduju naš prosječni auditorijum. No zato je tu „erektivnu retoriku“ sada preuzeo Putin. Žirinovski je prijetio „snažnim prodorom naprijed“, a Putin sada, malo-malo pa govori o nekakvom „proboju“. Tobože, „proboj“ je neophodan jer bez njega nam sledi zaostajanje.

U posljednje vrijeme, uz riječ „proboj“ Putin često lijepi i riječ „digitalizacija“. Budući da nije znao šta ova riječ znači, on se prema njoj ranije odnosio veoma obazrivo. A onda je tu riječ jednom liznuo, probao njen ukus, oprezno je izgovorio i shvativši da se ništa naročito nije desilo, odmah poslije „proboja“ on tu „digitalizaciju“ sada redovno koristi.

Ali osnovni smisao te riječi Putin očigledno nije do kraja razumio. Jer da jeste, on sigurno ne bi dozvolio svom Žarovu1 da kao sumanut jurca po ruskoj internet mreži i da, loveći Durova i pokušavajući da ubije njegov Telegram, kamenom sjekirom udara po ruskoj onlajn prodajnoj mreži, po IP adresama svih važnih pretraživača i po najmasovnijim društvenim mrežama ruskih korisnika, uništavajući tako dobar dio njene infrastrukture.

A primjeri jedino realno mogućeg „proboja“ u današnjoj Putinovoj Rusiji, lako se mogu videti u unutrašnjosti. Navešću samo jedan, vrlo ilustrativan. Prije par dana je reonska administracija Velikog Ustjuga raspisala licitaciju za projektovanje i izradu „ispiraonica“ koje će biti postavljene na obalama rijeke Suhone. U dokumentaciji je navedena i početna cijena ugovora u iznosu od 210 hiljada rubalja.

Ne znam da li svi čitaoci znaju šta je to „ispiraonica“. Ja recimo, do raspisivanja ove licitacije nisam znao. To je daščani pod montiran na širokim plovcima, nešto kao kratki ponton privezan za obalu rijeke sa kojeg se može prati veš ne ulazeći u vodu. I budući da se Veliki Ustjug nalazi u Vologodskoj oblasti, to jest na sjeveru Rusije, geografskom području gdje se stajanje do koljena u vodi duže od par minuta teško može nazvati zadovoljstvom, ovaj poduhvat lokalne administracije predstavlja veličanstveni čin humanizma i milosrđa.

Ne dovodeći nijednog trenutka u sumnju čovekoljublje velikoustjuške administracije, kao ni genijalnost budućeg osvajača tendera za projektovanje i izradu ovog čuda savremene ruske inženjerije, meni se ipak nameću dva prosta pitanja. Prvo, kako to da narodima tog takozvanog civilizovanog zapadnog svijeta nije palo na pamet da se i oni okoriste blagodetima ovog genijalnog izuma? Zašto se ništa slično tim „ispiraonicama“ nije već pojavilo na obalama Sene, Rajne ili neke tamo rijeke čudnog imena Potomak? I drugo, zašto stanovnici Velikog Ustjuga svoj problem prljavog veša ne rješavaju starim, već prilično davno oprobanim načinom pranja veša u vešmašini?

U čemu je problem? Pa, problem je u tome što stanovnici Velikog Ustjuga nemaju vodovod. To je razlog zašto su oni prinuđeni da svoj veš, baš kao i njihovi daleki preci, peru i ispiraju na rijeci koja od pamtiveka protiče njihovim krajem.

Danas u Rusiji, trećina stambenih kuća i stanova nema vodovod i kanalizaciju. I to je takozvani srednjestatistički pokazatelj. Jer kada se uporede statistički podaci koji se odnose na dvije prijestonice i regione, raskorak je zapanjujući. U Sankt Peterburgu ima 95 posto komunalno obezbjeđenih stambenih objekata, u Moskvi 93,5 posto, na Altaju samo 14,8 posto, u republici Tiva 27,6 posto, a u Burjatiji 32,8 posto. U vologodskoj oblasti, gdje se pomenuti Veliki Ustjug nalazi, ovaj procenat iznosi 35,2 posto. I zato su znatnoj većini stanovništva ovog grada „ispiraonice“ bukvalno neophodne.

Putin jako voli da se sreće s naučnicima i da s njima vodi lake razgovore o nauci. Prilikom jednog ovakvog susreta, neki naučnik je nedavno izgovorio riječ „singularnost“. Putinu se riječ svidjela, nekoliko puta ju je ponovio, a onda rekao da će od sada i on tu riječ rado koristiti. Najvjerovatnije odmah poslije riječi „proboj“ i „digitalizacija“. Ostalo je nejasno koje bi mjesto u tom nizu trebalo da zauzme „ispiraonica“, riječ koja je po svemu sudeći značajnom broju stanovnika Rusije mnogo aktuelnija od onih koje je zavolio Putin.

Poslovica kaže: „Skrati korak – pocijepaćeš pantalone“. Ali naš problem nije u koracima. Naš problem je u mnogobrojnim raskoracima iz kojih je današnja Rusija tako nakaradno sastavljena. Raskorak između bogatih i siromašnih, raskorak u interesima vlasti i stanovništva, vrijednosni nesklad što za posljedicu ima raskorak putinske vlasti s ostalim civilizovanim svijetom i na kraju nedostižni raskorak u životnim uslovima administrativnih centara i regiona. I zato, kad god Putin izgovori „proboj“ – aludirajući (valjda) na nekakav nagli korak naprijed – ja čujem samo reski zvuk pocijepanih pantalona.

Kasparov.ru, 30.04.2018.

Preveo s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 07.05.2018.

O autoru
Redakcija Podržite rad Liberalnog foruma. Pozivom na broj 090 291 099 donirate 2 KM za rad našeg Udruženja. Liberalni forum je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje građana koje za cilj ima razvoj, širenje i primjenu ideja i programa zasnovanih na načelima liberalizma. Vjerujemo u društvo individualne slobode, vladavine prava, slobodne tržišne ekonomije, malih poreza i ograničene i efikasne državne administracije.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *