Pljačka narušava svojinu
Ja ovu riječ, kao što se često radi, ne koristim ni u kakvom nejasnom, neodređenom, približnom ili metaforičnom smislu. Ja je koristim u njenom naučno prihvaćenom značenju – da izražava ideju suprotnu ideji svojine (nad platama, zemljom, novcem ili bilo čim drugim). Kada se dio bogatstva prenese sa osobe koja ga posjeduje – bez njenog pristanka i bez naknadne, bilo silom ili prevarom – na bilo koga ko je ne posjeduje, onda kažem da je svojina narušena; da je počinjen akt pljačke. Kažem da je ovaj čin upravo ono što bi zakon trebalo da guši, uvijek i svuda. Kada zakon sam počini ono djelo koje treba da guši, kažem da je, ipak, počinjena pljačka i dodajem da je, sa tačke gledišta društva i blagostanja, ova agresija na prava još gora. U ovom slučaju legalne pljačke, međutim, osoba koja stiče korist nije odgovorna za čin pljačkanja.
Odgovornost za ovu legalnu pljačku snosi zakon, zakonodavac i samo društvo. U tome leži politička opasnost. Treba žaliti što je riječ pljačka uvredljiva. Uzalud sam pokušavao da pronađem neku riječ koja ne bi bila uvredljiva, jer ne bih nikad želio – a posebno sada – da našim razmiricama dodam jednu iritirajuću riječ. Zato, bilo da mi vjerujete ili ne, izjavljuem da ne namjeravam da napadam bilo čije namjere ili moral. Prije bi se reklo, napadam jednu ideju koju smatram pogrešnom; sistem koji mi se čini nepravedan; nepravdu tako nezavisnu od ličnih namjera da svako od nas ima koristi od nje, ne želeći da tako bude i zbog nje pati, ne znajući uzrok svoje patnje.
Tri sistema pljačke
Iskrenost onih koji se zalažu za protekcionizam, socijalizam i komunizam se, ovdje, ne dovodi u pitanje. Svaki pisac koji to uradi mora biti pod utjecajem političkog duha ili političkog straha.
Treba istaći, međutim, da su protekcionizam, socijalizam i komunizam suštinski ista biljka u tri različite faze svoga rasta. Sve što se može reći je da je legalna pljačka vidljivija kod komunizma – zato što je to kompletna pljačka; i kod protekcionizma – zato što je pljačka ograničena na specifične grupe i privredne grane. (1) Stoga slijedi da je, od ova tri sistema, socijalizam najnejasniji, najneopredjeljeniji i, shodno tome, najiskreniji stadijum razvoja. Ali, iskrene ili neiskrene, namjere ljudi se ovdje ne dovode u pitanje. U stvari, već sam kazao da se legalna pljačka djelimično zasniva na filantropiji, premda je to lažna filantropija.
S ovim objašnjenjem, ispitajmo vrijednost – porijeklo i tendenciju – ove popularne aspiracije koja pretenduje na to da ostvari opšte blagostanje uz pomoć opće pljačke.
Zakon je sila
Pošto zakon organizuje pravdu, socijalisti pitaju zašto zakon ne organizuje i radnu snagu, obrazovanje i religiju. Zašto se zakon ne bi koristio za te svrhe? Zato što ne bi mogao da organizuje radnu snagu, obrazovanje i religiju, a da ne uništi pravdu. Moramo se sjetiti da je zakon sila i da se, shodno tome, prave funkcije zakona ne mogu zakonski proširivati izvan pravih funkcija sile. Kada zakon i sila drže pojedinca u okvirima pravde, oni ne nameću ništa drugo do puku negaciju. Obavezuju ga samo na to da se suzdrži od povrjeđivanja drugih. Oni ne narušavaju ni njegovu ličnosti, ni slobodu, ni svojinu. Oni štite sve njih. Oni su defanzivni; podjednako brane prava svih.
Odlomak iz djela: Frederic Bastiat, Zakon, str. 11-12
