Piše: Danijal Hadžović
Sarajevski univerzitet priprema novi epohalni podvig – donosi Kodeks ponašanja i oblačenja uposlenika i studenata ovoga univerziteta. Ovo je najveći poduhvat UNSA još od revolucionarnih dostignuća postavljanja na zgradu Pravnog fakulteta, monumentalnu građevinu Karla Paržika, drvene strehe koja je zamijenjena metalnom, ili zabrane održavanje ispita u vrijeme u džume.
Prijedlog glasi da bi na Univerzitetu bilo zabranjeno nositi: odjeću koja otkriva stomak, leđa ili duboki dekolte, odjeću na bretele, prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeća, mini suknju, bermude, šorc i trenerku, papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta, šminku, nakit, tetovažu i piercing te odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih.
Prije svega, postavlja se pitanje kako može biti zabranjeno s tetovažama dolaziti na fakultet? Šta treba da čine osobe koje imaju primjerice tetovažu na podlaktici? Hodati vječito u majici dugih rukava, prekriva tetovažu zavojem ili možda nekako prestati nositi tetovažu sa sobom na fakultet? Šta je problem s pirsingom?
Većina nas će se složiti da u papučama, trenerci ili prozirnoj odjeći sigurno nije pristojno dolaziti na fakultet. No, ako nije pristojno, je li zaista treba biti i zabranjeno? Ne postoje li već neke odgojne i civilizavijske vrijednosti koje većina ljudi, dakle i studenata, prihvata, te se i na fakultetu oblači u skladu s njima? Morali li se baš zabranjivati sve što nam se ne sviđa? I ko je u konačnici ta moralna vertikala u društvu koja će da određuje ko kako ima pravo da se oblači i to na javnoj instituciji koja se finansira novcem svih poreskih obveznika? Nisu li upravo fakulteti mjesta na kojima treba da se podstiče individualizam i kreativna energija kod mladih ljudi koja će, kod pojedinih, biti ispoljena i možda netipičnim načinom oblačenja? Ili tu energiju treba u startu sputati nekakvim kodeksima ponašanja? Nisu li nam civilizacijski napredak, inovacije i slobode u konačnici u najvećoj mjeri dolazile upravo od različitih ekscentrika koji su rušili ustaljene norme, a od kojih su neki, poput Stevea Jobsa, upravo u zabranjenim bermudama i papučama hodali po fakultetu?
Dakle u konačnici, čemu ovaj prijedlog uopšte?
Njegova moguća dublja politička pozadina dolazi do izražaja kada se uzme u obzir da je njegov predlagač niko drugi do Haris Zahiragić. Radi se o mladom udarniku SDA koji je preko stranke svojevremeno postavljen na mjesto predsjednika Studentskog parlamenta Sarajevskog univerziteta. Široj javnosti postao je poznat po homofobnom divljanju na društvenim mrežama kada je pripadnike LGBT zajednice častio raznoraznim vulgarnostima i uvredama. Poslije toga je postao svojevrsna zvijezda klerikalne scene u Bošnjaka koja preko Facebooka vodi bitke za širenje vjerskog moralnog kodeksa u društvu, negoduje zbog činjenice da su žene danas zaposlene i statuse završava ajetima, dok mu rođeni brat, inače vijećnik SDA u OV Stari Grad, na društvenim mrežama saopštava kako njegov ustav nije ustav BiH, no Kur’an. Upravo Haris Zahiragić je stajao i iza prijedloga da se zabrani održavanje ispita za vrijeme džume, što je svakako naslavniji a valjda i najveći njegov uspjeh kao predsjednika SPUS-a. Dakle, ne treba biti Ajnštajn da bi se prepoznalo kakvi ideološki motivi vode Zahiragića kada zabranjuje ispite u vrijeme džume i određuje kako se ko smije oblačiti na fakultetu. Ne treba, dakako, ni precjenjivati moć istog Zahiragića. Taktika funkcioniše po sistemu da on kao stranački jurišnik i usput „predstavnik studenata“ predloži ono što navodno studenti žele, a onda se u skladu s voljom stranačkih nalogodavaca ti prijedlozi usvajaju. Tako se provodi postepena i tiha okupacija Sarajevskog univerziteta i ugrađuje u njega vlastita ideološka matrica.
Da stvar bude gora, ovaj ulazak u spavaću sobu studenata illi preciznije, njihov ormar, opravdava se „opšte prihvaćenim civilizacijskim vrijednostima“. Pa zar postoji veća civilizacijska vrijednost od ljudske slobode koja nikog ne ugrožava, a koja, dakako, podrazumijeva pravo i svakog da se oblači kako hoće?
Dalje se veli da se ovaj kodeks ima za cilj očuvati “ugled” ove institucije.
Pitam se je li mi govorimo o istom onom Univerzitetu na kojem pojedini profesori procesuirani za seksualno iskorištavanje studentica za ocjene, gdje pola profesora u 2018. godini ne zna beknuti engleski, gdje profesori studente gađaju stolicama i laptopom, gdje lupom moraš tražiti zaposlenog koji nije u srodstvu s nekim drugim zaposlenim, gdje polovina profesora ne poštuje odredbe Bolonjskog procesa, gdje mnoga predavanja više liče na političke tribine, gdje pojedini profesori nisu objavili nijednu knjigu u životu i kojeg, na kraju krajeva, nema ni na mapi najboljih evropskih i svjetskih univerziteta?
U tom smislu rukovodstvu UNSA-a bolje bi bilo da se pozabavi ovim i još brojnim drugim problemima u vlastitim redovima te više pažnje posveti tome što im se ugled i relevatnost univerziteta na koji se pozivaju u međunarodnim okvirima može u startu pomnožiti s nulom. Pogotovo bi oni časni i izvrsni stručnjaci, kakvih na ovom fakultetu srećom još uvijek ima, morali podići glas protiv nastojanja da im se preko kojekakvih Zahiragića vrši okupacija Univerziteta.
Što se tiče studenata, u slučaju da prođe ovaj besmisleni prijedlog, ako u njima ima i trunke prkosa, buntovničkog duha, ponosa i individualizma, onda na njega treba da odgovore kako i dolikuje – neka se namjerno počnu nedolično oblačiti. Napravite performans. Kolektivno se pojavite na fakultetu u trenerkama, dekolterima i minjacima na fakultet. Usput sebi nalijepite i one privremene tetovaže, ako nemate prave. Ne mogu vas sve istjerati s fakulteta. Ne dozvolite da vam konzervativni mračnjaci otimaju slobodu i određuju šta da radite s vlastitim tijelom i životom.
