Piše: Joe Lonsdale
U posljednjim desetljećima, ideja “zapadne civilizacije” pronašla je jako malo pristalica na američkim univerzitetima. U izmaglici etničkih studija i skandiranja sa Stanforda „Hey, hey, neka svi vide,‘zapadna civilizacija treba da ide!”, mnogi ljudi su izgubili iz vida načela koja su „Zapad” učinila izuzetnim.
Kao i sve civilizacije, evolucija Zapada uključivala je užasno nasilje, poput potčinjenja autohtone civilizacije Sjeverne Amerike i robovske trgovine. Njegova je historija često bila ružna i rasistička, poput ideje “superiornosti bijelog čovjeka” koji je bio korišten za opravdanje kolonijalizma na pseudonauci eugenike. Te štetne epizode navode kritičare da tvrde da su zapadnjački principi prazni: maska za neistražen imperijalizam ili samo filozofija jednostavnijeg doba.
Ali to je potpuno pogrešno. U stvari, temeljne ideje Zapada daju mnoge odgovore koje tražimo danas kao valjanu reakciju na populizam koji raste i na lijevoj i desnoj strani. Umjesto da budu izvor društvenih zala, vrijednosti zapadne civilizacije dio su lijeka. Trebamo ih sada više nego ikad.
Kroz veći dio historije, prosječni radnik zarađivao je $ 1-3 po danu – čak i na vrhuncu rimskog prosperiteta. Samo nekoliko izabranih imalo je pravo akumulirati i posjedovati imovinu, a svi su se suočavali s prijetnjom nasilnog izvlaštenja. Strah i ropstvo vladali su sve do prosvjetiteljskih misli 17. i 18. stoljeća usklađeno s prirodnim pravima na nečiju osobu i imovinu. U odlomku koji opisuje dušu modernog Zapada, John Locke je napisao:
Prirodnom stanju poteban je zakon prirode da njim upravlja: i razum, koji je Zakon, uči sve ljude, koji ga slijede, da bi svi bili jednaki i nezavisni, niko ne bi trebao naškoditi životu, zdravlju, slobodi ili imovine druge osobe. (“Druga rasprava o vladi”, 1689.)
Lockeov moralni uvid je “liberalizam”, načelo uzajamnog suzdržavanja nadahnuto nepovredivim pravima drugih da oblikuju vlastiti život. Sloboda je život u skladu s razumom; razum nas obavezuje da poštujemo slobode drugih. Poštovanjem prava drugih garantiramo svoje.
Ovo razmišljanje prosvjetiteljstva bilo je provedeno u Velikoj Britaniji u Slavnoj revoluciji 1688. godine, a naročito u osnivanju Amerike, gdje je Lockeov liberalizam oblikovao okosnicu nove republike. Da ne bude zabune, u praksi su postojale duboke proturječnosti – osnivači Amerike su istovremeno bili borci za slobodu i vlasnici robova – ali institucionalna arhitektura bila je na mjestu. Novi okvir vlasničkih prava i političkih sloboda Zapada oslobodio je val kreativne energije, omogućujući čudo od tri stoljeća rasta, prosperiteta i nezamislivih čuda inovacija.
To se nije moralo dogoditi na taj način. Prirodni poredak stvari je da život bude “usamljen, siromašan, neugodan, okrutan i kratak” (riječi Thomas Hobbes, savremenika Lockea). Zapadna civilizacija je velika umjetnost: liberalni okvir garantuje prava vlasništva, omogućujući nam da obuzdamo većinu oblika tribalizma, učestvujemo na slobodnim tržištima i napredujemo služeći drugima bez obzira na njihov identitet.
Ova politička prava da se jednako tretiraju ljudi i da im se dopusti da se bave svojim poslovanjem imala je izuzetno blagotvoran utjecaj na društvo i ekonomiju. Uzmite u obzir da je historijski gledano, zapravo neprirodno da najbolje ideje dominiraju i šire se, dopuštajući poduzetnicima da istiskuju sadašnje, naslijeđene interese. Učestalije je da sila ili hijerarhija, a ne meritokratija ideja, odnosi pobjedu. Međutim, Zapad je uspostavio kulturno i pravno okruženje u kojem se natjecanje pametnih ideja i aktivnosti moglo razvijati.
Zapadna građevina nauke i znanja poduprla je i potaknula spiralu napredovanja, omogućujući našoj civilizaciji da finansira zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, infrastrukturu i druge oblike modernosti. Ipak, današnja zapadna civilizacija suočava se s krizom samopouzdanja, istiskujući liberalni poredak. Neuspjeh našeg društva da se pridržava liberalnih načela otvorenih tržišta i natjecanja ideja nameće bolne troškove ekonomiji i radničkoj klase Amerikanaca. Neliberalna ekonomija, naročito u Americi, dovela je do mnogih bolesti:
* Ograničavajući pravilnici o prostornom uređenju čine troškove života u gradovima s visokim rastom previsokim. To šteti milionima ljudi i zatvara desetke miliona drugih iz najdinamičnijih područja naše zemlje.
* Sistem zdravstvenog osiguranja je poput kartela koji ograničava nove medicinske škole, ljekare i inovativne oblike natjecanja. Kronizam, smiješni zakoni, lokalni monopoli od strane bolnica i gusta mreža pravila i ograničenja stvaraju “finansijske bolesti” koje godišnje troše bilion dolara.
* Zatvorski sistem, potaknut dijelom pogrešnog “rata protiv droga”, zarobljuje milione ljudi – nerazmjerno etničke manjine – s strašnim stopama recidivizma, uništavajući živote i zajednice.
* Obrazovanje, nacionalni eksperiment s centraliziranom kontrolom i finansiranjem, je nejednak, osrednji i ostavlja studente nepripremljenim za složenu ekonomiju.
* Labirint od preko milion federalnih regulatornih naredbi, s hiljadama novih “dokumenata” izdanih svake godine, i usporedivo velike neto regulacije na državnom nivou, čine poduzetništvo skupim i teškim. To regulatorno živo blato favorizira bogate i moćne (koji mogu priuštiti vojske advokata) nad malim poduzećima.
Iako je globalni prosperitet porastao u posljednjim desetljećima, prihodi na Zapadu za sve, osim za najbogatije, stagniraju. To je dijelom posljedica globalne konkurencije, ali i neuspjeha tržišnog liberalizma kod kuće. Kao i u feudalnom sistemu prije liberalizma, jaki se iživljavaju na slabima. Područja u kojima naše društvo nanosi štetu ljudima su ona u kojima politika ne omogućava „odozdo prema gore“, tržišno utemeljene inovacije. Jednostavno rečeno: Zapad ne uspijeva upravo tamo gdje njegove temeljne liberalne vrijednosti nemaju utjecaj.
U zdravstvu, obrazovanju, priuštivosti gradova, imigracijama i regulaciji, zapadnjački sistem inovacija „najbolja ideja pobjeđuje“ je zaustavljen. Nepouzdani birokrati vladaju velikim područjima društva i ekonomije služeći specijalnim interesima, proizvoljnim elitama koje vode velike kompanije i investicijske fondove. Ta neuspješna područja podsjećaju na preliberalno društvo, kada je kontrola nad ekonomijom bila zasnovana na dodijeljenim kraljevskim povlasticama.
Tragedija naše generacije je da su naša dinamična inovacijska ekonomija i najstrože potrebe našeg društva brodovi koji prolaze noću. Zapad mora omogućiti poduzetnicima da riješe naše najveće probleme testiranjem ideja u konkurentnim inovacijskim zonama, kao što su isporuka jeftine, kvalitetne zdravstvene zaštite, priprema studenata za radnu snagu, izgradnju stambenog prostora i smanjenje recidiva.
Pitanje nije kako bi elita trebala voditi školu, bolnicu ili zatvor – to je top-down razmišljanje. Umjesto toga, pitanje je kako stvoriti uvjete za bottom-up, tržišne poticaje kako bi se omogućilo našim najboljim i najpametnijim da inoviraju i takmiče se.
Moramo stvoriti politike i poticajne okvire tako da mladi geniji, žene ili muškarci, koji nisu povezani s moćnicima, ali imaju najbolju ideju, mogu napraviti tim, privući kapital i započeti s radom. Samo na taj način možemo motivisati pametnu osobu da pobijedi propadajuće institucije.
To je ono što konkurentna tržišta isporučuju. Ali naš je sistem sve više manipuliran i ekstraktivan; mora postati slobodan i otvoren.
U međuvremenu kada pred-prosvjetiteljski sistem vrijednosti, tribalizam i politika moći, postaju sve popularniji na fakultetima i društvenim medijima, moramo ponovno potvrditi našu predanost zapadnim liberalnim vrijednostima tako što ćemo ih vratiti u praksu. Samo racionalni poredak koji pospješuje individualna prava na osobu i imovinu, te širi mogućnosti za sve, stvorit će stabilnost i ekonomski napredak koji je neophodan kako bi se uklonilo populističko nezadovoljstvo.
Ne iznenađuje što antiliberalni, „odozgo naprema dole“ dijelovi našeg društva doživljavaju troškove bolesti i propadanja. Zapad je omogućio tržišni poredak gdje pobjeđuju najbolje ideje, bez obzira na to čija je ideja u pitanju. Moramo se podsjetiti na to kako je to neobično čudo naše političke ekonomije i izvlačiti lekcije iz toga. Tek tada možemo spasiti koncept “zapadne civilizacije” i širiti njegove prednosti slobode i prosperiteta – ne samo za ljude na Zapadu, nego za sve.
Joe Lonsdale je američki poduzetnik i tehnološki investitor. On je suosnovao Palantir, Addepar, OpenGov i druge kompanije, a partner je u 8VC-u, njegovom fondu za rizični kapital. On je također osnivač Instituta Cicero, koji pomaže kreatorima politike i poduzetnicima da rade zajedno na izazovima društva.
Izvor: The Economist
